Pisac, novinar, publicista, dugogodišnji član Udruženja književnika Crne Gore, Slobodan Vučinić preminuo je prekjuče u Podgorici u 73. godini, a sahranjen je juče na mjesnom groblju u rodnom Pavinom Polju.
–Usred veličanstvenog svjetlonosnog kola domaćih i svjetskih velikana lirike, vraški je teško zapjevati sopstvenim glasom. Slobodan Vučinić je dobro poznavao plemenite zrake pjesničke odgovornosti i upravo bivajući pri tom saznanju, on je izrastao do moći da u ovovremenom zlodobu, u anti-dobu, u vremenu antiliričnosti, visoko podigne barjak, zastavu lirske meditacije osobene trobojnosti. Liričnost, emotivnost i racionalnost – karakteristični su tonovi Vučinićevog autentičnog lirskog doslikavanja jave... Na taj način Slobodan Vučinić biva i ostaje svojevrsni pjesnički junak našeg doba raspet između mekog srca i oštrog uma. Za spasenje duše. Za opstanak duše poezije, na sopstveni je pjesnički krst, sam sebe je svojom dragom voljom razapeo Pjesnik. Tvoj stih (je) kao jeka zvonika carskih kad se zvoni – rekao bi Mihail Jurjevič Ljermontov. I ponovio bi kao nekad još jednom u vaseljeni morala bi biti pružena ruka da nam bol ispiše, ali da nas i drugom milujućom stranom, od bola, od patnje, od žalosti teške sakloni, sačuva i utješi. Vatre bi htjele da nas sagore, žive vatre samoće i rušenja, ali ne daju zvijezde, sjajne nadalice pjesničkog sveživota i vaskresenja – kazao je, povodom Vučinićeve smrti, Perivoje Popović, potpredsjednik Udruženja književnika Crne Gore.
A.Ć.
Nagrađivan stvaralacSlobodan Vučinić pisao je poeziju, prozu i književnu kritiku. Objavio je knjige stihova „Otkup glave” (1972), „Ima nešto” (1976), „Kap zavičaja” (1982), „Prijatelji dobar dan” (1982), „Zemljom je tako” (1988), „Željne ruke” (1989), „Brašnjenik” (1991), „Novo davno” (1997), „Ključ od kuće” (1999), „Strah od jave” (2003 i 2008), „Pogano je pričati” (2006), „Pod pragom zakopano” (2006), „Moja zemlja” (2007), „Slane zavičaja” (2008). Dobitnik brojnih književnih nagrada: „Risto Ratković” (za mlade pjesnike), „Limske večeri poezije”, „Blažo Šćepanović”, „Vukovi lastari”, „Radovan Zogović” i „Vidovdanska povelja”. Pjesme Slobodana Vučinića prevođene su na ruski, poljski, bugarski, makedonski i slovenački jezik i zastupljene u antologijskim i panoramskim izborima.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
