Književnost je za
Draganu Kršenković Brković „ono mjesto na kome se najdublje može izraziti svoj lični revolt, svoje neslaganje i odbijanje svih onih procesa koji nam razaraju život, čineći ga, generalno, jedva izdržljivim”, kako je kazala na autorskoj večeri pod nazivom „Svijet varki i iluzija”, održanoj u Muzeju grada Perasta. Umjesto da piše kolumne i istupa javno, ona je odlučila da svoje stavove izrazi pišući književna djela.
– Da bih izrazila svoje neslaganje odabrala sam jedan drugačiji put. Nasuprot očekivanom opisivanju svog onog užasa što je bila, i što nažalost još uvek jeste naša stvarnost, ja sam se okrenula `osluškivanju` onih unutrašnjih, na prvi pogled `nevidljivih` tokova, sve sa jednim ciljem – da pokušam da razumijem na kojoj to matrici dešavanja počiva ovaj naš današnji trenutak. Dva momenta su se odmah nametnula – to su nasilje i mitološka svijest, ističe autorka romana „Atelanska igra” i „Izgubljeni pečat”, zbirki pripovjedaka „Vatra u Aleksandriji” i „Gospodarska palata”, zbirke jednočinki „Iza nevidljivog zida”, monografija „Poetika prolaznosti: Organizacija vremena u Ranim jadima Danila Kiša” i „Fragmenti: Zapisi o književnosti”, kao i knjiga za djecu – „Tajna plavog kristala”, „Duh Manitog jezera”, „Muzičar s cilindrom i cvijetom na reveru”, „Modra planina” i „Tajna jedne Tajne”. Njene priče, objašnjava, „razmještene su u prostoru i vremenu, bave onim što bi se moglo nazvati `iskonska stvarnost` – strukturom nesvjesnog koja se odražava u ritualnim modelima kolektivnog ponašanja; potom, silama razaranja sa ishodištem u kolektivno-nesvjesnom; očajničkom potrebom da se vlada i osjeti moć”. Književnik
Miraš Martinović smatra da njena djela „ bude pažnju i strast”.
– Njena priča jednostavno teče kao bistra voda u kojoj se sve vidi, sve je jasno i providno. Mnogo je istorijskih romana napisano i istorijskih novela i ljudi su se držali istorije. Držali su se istorije oni koji su bili malog dara, a veliki umjetnici rade mimo istorije. Drže se istorije kao okvira, ali rade svoj posao – stvaraju umjetnosti, kazao je Martinović. Razgovor sa piscima vodila je
Biserka Milić, a prisutne je pozdravila mr
Slađana Mijanović, direktorka „Muzeja” Kotor. M.D.P.
Farsa ili atelanska igraRoman „Atelanska igra”, pisan prije tri godine, fikcija je, ali sa tri stvarna lika.
– Krenula sam u ispitivanje uzroka. Atelanska igra je pozorišni pojam. To je farsa. To su oblici pozorišnog pričanja priče. Atelanska igra razvila se iz ideje da napišem priču o odnosu umjetnika i vlasti. Krajem sedamdesetih i osamdesetih godina umjetnici su imali važnu ulogu u društvu, uključivali su se u nešto što je umjetničkom biću nedopustivo. Ja sam odlučila da svoje stavove ne iznosim preko kolumni i javnih nastupa. Pretočila sam ih u roman, objasnila je Kršenković Brković.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
