Razlozi da saopšti i svoje viđenje dometa knjige Jovanke Vukanović „Prolaznici” su višestruki, kaže prof. dr Dragan Koprivica.
Posebno zbog poremećenog sistema vrijednosti u našim kulturnim tokovima uz, kako navodi, „štelovanja svakovrsnog tipa, lobiranja dosadašnje vlasti, uz krivljenje slike književne realnosti, fabrikovanje velikana savremene nam književnosti... ”
– Zato bi neki ugledni mafijaši mogli mirno uzeti dva časa dodatne obuke i od naših mešetara u kulturi, koji su napravili klasičnu udrugu u promovisanju režimskih pisaca u bardove, sve u paketu s njihovim „epohalnim” ostvarenjima na koja Stokholm jedva čeka. Daleko od takve farse, kojom se nagrđuje svijetlo lice crnogorske nam književnosti, daleko od svih partijskih knjižica, lobija i lobista, od veza sa režimom i stavljanja svoje ličnosti u funkciju tzv. „slobodnog” intelektualca, pisca naručenog da blati progresivne tokove i stvaraoce, svojom skromnošću nalik na skromne junake Lesa Ivanovića, Jovanka Vukanović je vjerovatno napisala svoje životno djelo – ocijenio je Koprivica.
On dodaje da su „Prolaznici” zrela, pjesnički nadahnuta, filozofski obojena knjiga poezije, koja već svojim naslovom, tako bogatim priraštajem značenja, na najljepši način nagovještava susret s ostvarenjem ove tihe i prave pjesnikinje, daleke od bulevarske štampe, montiranih promocija i nagrada.
– Vukanovićeva je dosad imala promocije u KIC-u „Budo Tomović” i u Budvi, poneki prikaz o knjizi, jedan je pisao i autor ovih redova, zatim je Aleksandar Ćuković objavio izvrstan intervju s pjesnikinjom u „Danu”, i na tome je sve stalo. Vrlo je moguće da će u našoj izmontiranoj kulturnoj klimi knjiga o kojoj je riječ imati sudbinu oblaka Dobriše Cesarića, to jest, pojavila se iznenada, ni od koga, ili, malo od koga gledana, osuđena da joj se trag ubrzo zatre na našem književnom nebu. Jer ima značajan „književni minus” – autorka nije od odlazeće vlasti bila prepoznata kao politički interesantna – smatra Koprivica.
On dodaje da knjiga „Prolaznici” zrelošću autorke u vremenu, i zrelošću književnog pera, zasigurno je jedna od onih za koju se može reći da se jednom piše.
– U zbirci je, slikarskom terminologijom rečeno, napravljen „zlatni presjek” dosadašnjih traganja pjesnikinje, njenog životnog i književnog iskustva i trenutka. Da bi se uvjerio u ispravnost impresija o dometima „Prolaznika”, autor je zamolio jednu nadarenu pjesnikinju da pročita zbirku, a njen odgovor je glasio: „Ja stvarno ne znam zašto bih više išta i pisala, kad sve ima u toj zbirci te čudesne žene.” – kaže Koprivica.
Knjiga Vukanovićeve je obilježena i dvjema znalačkim recenzijama dva priznata kritička pera, Božene Jelušić i Jovice Aćina.
– Jelušićeva u nadahnutom viđenju „Prolaznika” zapaža bogatstvo, metaforički sjaj naslova zbirke, ukazuje na dominantne motive, i da je zbirka „snažno prožeta tragičnim doživljajem ljudske (i pjesničke) sudbine”, da ima „melanholiju i gotovo testamentarni ton”.
Treba li naglašavati činjenicu da je jedan od dva recenzenta upravo Jovica Aćin, „uzgred rečeno” i dobitnik Njegoševe nagrade za 2019. godinu. Valjalo bi i zato povjerovati u vjerodostojnost njegovih ocjena – ističe Koprivica.
Između ostalog, Aćin piše: „Jednostavni, ali dalekosežni stihovi. Pesme koje nas diraju u srce. Njihov elegičan ton, potekao iz izobilja promišljenog životnog iskustva, čine ovu zbirku trajnom. Činilo mi se da ne smem da pročitam više od jedne pesme na dan, jer intenzitet svake je gotovo bezmeran. Pesništvo je nešto bez čega ne mogu, kao što ne mogu bez vazduha i vode. A poezija `Prolaznika` Jovanke Vukanović je od takvih pesničkih dela. Potvrđuje mi zašto je pesništvo neophodno ljudima. (...) Jovankine pesme su sa istančanim nervom, bez nepotrebnih ukrasa, stremeći suštini u elementima koji artikulišu naš život, naročito u ovim balkanskim krajevima. I ovo je njena najbolja pesnička zbirka, takoreći sleme njenog stvaralaštva.”
– A za kraj ovog osvrta evo korpus delikti: jedna od pjesama „Prolaznika”, „To nije moja kuća”: „Ponadah se da ćete mi kuću sagraditi. // Dolazili ste, premjeravali, ucrtavali/Zidali, miješali, objašnjavali (pili, jeli...)/skraćivali, produžavali, zasijecali/ Ukucavali, podupirali (jeli, pili...)/ Nivelisali, klesali, lijepili,/ Ugrađivali, spajali (nazdravljali, pili, jeli...)/ Tesali, prikopčavali, razvodili/ Lakirali, poravnavali, dovodili/ Uključivali, provjeravali (jeli, pili, nazdravljali...)// Ali vi, traženi, moljeni, hvaljeni,/ Vi jedini, najpametniji, najstručniji/ Nijednu od toliko prostorija/Nijedan od toliko prozora/ Ne ostaviste za moje pjesme.// To nije moja kuća, majstori/ Evo vama ključevi/ A mene vratite nazad/ Hoću među svoje stihove.”
Ž.J.

---