U društveno-političkom dijalogu tokom trodnevne konferencije „Moć kulture: Politika i pozorište – sjećanje na stvarnost”, održane u Kotoru, ostalo je mnogo otvorenih pitanja, ali su učesnici dobili niz novih ideja, što je veliki doprinos koji će se vidjeti i u publikaciji.
– Mnogo je važno da se i u ovim teškim okolnostima lično sastajemo, to je,taj duh zajedništva je potreban kako bismo društveno-politički i privatno, lično, mogli da napredujemo. Ova tri dana su veoma korisna jer nam pružaju priliku da promijenimo perspektivu, kazao je
Norbert Bekman-Dirkes, direktor Fondacije Konrad Adenauer, koja je organizator skupa u saradnji sa Fakultetom dramskih umjetnosti Cetinje.
– Izolacija jeste političko pozorište u doba korone, to se sada podrazumijeva, a izolaciju kao performans imate u djelima Petera Handkea i Štrausa, podsjetio je prof.
Mihael Braun iz Njemačke, te naglasio da se pozorište u doba korone konfrontira sa praktičkim problemom praćenja repertoara, koji u Berlinu prelazi na „onlajn”, međutim povratne informacije samo su djelimično pozitivne. Mnogi gledaoci su preko ekrana rekli da morate biti prisutni da biste gledali pozorišni komad, da vidite samu scenu, da budete tamo uživo. Nadovezujući se na izlaganje pozorišne kritičarke
Maje Mrđenović o pozorišnim predstavama inspirisanim likom „Lažnog cara Šćepana Malog”, Braun je kazao da je u Njemačkoj patriotizam delikatna tema.
– Ona djela koja na scenu dovode patriotizam i nacionalna osjećanja su veoma loše pozicionirana. U repertoarima sadašnjih pozorišta i u teoriji književnosti ta vrsta komada ne igra više veliku ulogu, čak naprotiv, mladi autori danas primat daju Evropi kao temi za stvaranje, poručuje Braun.
Teatar je danas „u izolatorijumu” u kojem su ljevičari očigledno na respiratorima, zaključak je
Almira Imširevića, dramskog pisca, ASU Sarajevo. Mladim ljudima, studentima on je poručio da „sa velikom sumnjom slušaju, posmatraju, stalno provjeravaju ne samo teatar, nego sve ono što se dešava oko njih”, te podržao projekte reditelja
Petra Pejakovića. Uz primjedbu da ni pozorišta ni umjetnici nisu kreativno iskoristili ovu pandemiju, prof. emeritus FDU Beograd
Milena Dragićević Šešić, pozvala je učesnike da se pozabave temom „Performing Yugoslav memories”. Naglašavajući važnost metodologije i teorijskog pristupa umjetnosti, u prepletu sa umjetničkim istraživanjima, prof.
Janko Ljumović je podstakao priču o biblioteci koja obogaćuje akademske i inovativne razvojne prakse. M.D.Popović
Potrebne teme koje spajajuIako je tema skupa „kultura sjećanja” studentkinja germanistike Lenka Lalović, pozvala je prisutne da se „malo sjete i budućnosti”.
– Pristupom da se govori o teškim temama poput ratova `90-ih o kojima mi apsolutno ništa ne znamo, ne može puno da se promijeni, zato što nije samo pozorište, samo umjetnost ili samo kultura – to je prije svega zadatak obrazovanja, škole, porodice, medija i cijelog društva. Mladi ne bi bili zainteresovani za regionalne projekte ako bi teme bile primarno istorijske, kazala je Lalović i pozvala na teme koje spajaju ljude.
)){kind=small}
