Knjiga „Ksenija Cicvarić – život i pjesme”
Milorada Miće Miranovića su dobro spakovana izvanredna dokumenta i svjedočanstava, vrlo rijetka i zato je djelo vrijedno, ocijenio je prof.
Senad Gačević govoreći nedavno na promociji u rožajskom Centru za kulturu.
Iz pozicije nauke Gačević kaže da se može zaključiti da je Miranović prvi počeo da priča o nekoliko elemenata baštine Crne Gore iz oblasti muzike koji se zasnivaju na nasljeđu koje su iza sebe ostavili stubovi etno baštine: Cicvarićeva, Hamdija Šahinspahić i Božidar Ivanišević.
On je podsjetio da je Ksenija Cicvarić jedan od titograskih i podgoričkih simbola i da je preminula prije 23 godine.
– Prijatelji Ksenije Cicvarić, izuzetne osobe, ovom rukopisu daju toplu boju, koja je zapravo odlika autora koji je ovom djelu prišao sa ogromnom ljubavlju – rekao je Gačević. On dodaje da se mnogo više mora raditi na očuvanju baštine Crne Gore.
– Jedino u prožimanju onoga što je nasljeđe crnogorskih naroda, dobijamo crnogorsko kulturno nasljeđe u smislu državnog nasljeđa.
Gačević je naglasio da se kulturne institucije Podgorice nisu bavile djelima i nasljeđem Cicvarićeve, Šahinpašića i Ivaniševića, te da još nije zaživjela inicijativa da se napravi mjesto u Staroj varoši koje bi bilo posvećeno ovim pjevačima, a u kojem bi se proučavalo njihova zaostavština.
On je kazao da se nada da će doći vrijeme da se Kseniji Cicvarić napravi spomenik pored Sahat kule, jer se ovoj umjetnici Crna Gora i Podgorica jedino na taj način mogu odužiti.
Miranović je kazao da je ova knjiga najveće i najznačajnije djelo koje je dosad uradio.
– Priča o Kseniji je počela `70-tih godina kada sam je upoznao. Njena sudbina koja je bila jako teška, složena, i da ne kažem tragična, nešto je što me je vuklo da je zabilježim. Ksenija je dominantno pjevala podgorički sevdah, ali je iznjedrila i naučila mnogo muzičkih bisera i time prevazišla granice Podgorice. Posebna veličina njenog izražavanja kroz pjesmu je to što je unijela svoj način pjevanja u pjesme koje je izvodila dajući im posebno nadahnuće – rekao je Miranović.
On je dodao da je upravo to nadahnuće Cicvarićevu uzdiglo do visina koje ni jedan interpretator iz Crne Gore još nije dosegao. Miranoviž je ocijenio da je muzičko nasljeđe Crne Gore možda manje od nekih država u okruženju, ali nije manje sjajno.
– Pjesma je jedina živa tvorevina i vertikala koja nas spaja sa prošlošću i kroz pjesmu prepoznajemo običaje i komunikacije. Kad pjesma opisuje djevojačko ruho ili junaka pod oružjem sa tokama, to je isto kao da se ulazi u muzej i te pjesme se moraju čuvati na poseban način. Nažalost, naišlo je vrijeme kada su u Crnoj Gori zakazale pojedine institucije koje bi trebalo da se bave ovim nasljeđem – rekao je Miranović.
Program je otvorio
Sulejman Beća Kujević, direktor Centra za kulturu.
V.Ra.
Trajni snimci za Radio Beograd– Ksenija je ostavila 63 trajna snimka za Radio Beograd, a puno i u Podgorici i to je najljepši dio muzičke baštine Crne Gore, koji je posebno rijedak. Prosto je nevjerovatno kako je Cicvarićeva koja je imala tragičan život, uspijevala da se iz tih događanja uzdigne i zapjeva. To su mogle samo osobe posebnog kova, a ona je definitivno bila jedna od njih – ocijenio je Miranović.
)){kind=small}
