Pisac, publicista i analitičar medija
Saša Đurović objavio je novu knjigu „Lorencova sila” koja je kao i prethodne izazvala pažnju književne publike i književnih kritičara. Đurović o novoj knjizi govori za „Dan”.
Zašto naslov „Lorencova sila”? Da li je to po jednom od junaka iz Vaše knjige ili je nešto drugo u pitanju? – U pravu ste i za jedno i drugo. To dvoje korespondira. Lorenco je brat, siva eminencija, jedan od glavnih junaka iz knjige i korespondira sa znanstvenom zakonitošću poznatom kao Lorencova sila.
Knjiga ima skoro 300 strana, ne mislite li da je to suprotno zakonitostima tržišta koje „izbacuje kraće sadržaje jer se brže čitaju”?– Tako je, tržište „nema vremena” za konzumiranje obimnijih štiva, svi nekud žure a ne znaju kud, ova globalna pošast je usporila svijet. Nikad se nijesam prilagođavao zakonima tržišta. Iskren da budem imao sam namjeru da napišem knjigu do 150 strana, ali kad se već pisanje otelo kontroli nijesam htio da redukujem „Lorencovu silu”, taj stvaralački proces. Naprotiv, pratio sam ga, ili ga pustio da me vodi i on je u cilj ušao sa cijele 282 stranice.
Da li biste mogli da uporedite novi roman sa Vašim prethodnim knjigama?– Nemam baš realnu predstavu o uporedivosti vlastitih djela, moguće da su neuporediva. Znam da nijesam iznevjerio niti sebe niti one koji me čitaju.
Vaš prethodni roman „Šrederove stepenice” bio je nominovan za NIN-ovu nagradu koja Vam je „umakla”. Šta očekujete od novog djela?– Nije meni NIN-ova nagrada umakla, već je umakla pamet kreatorki žirija koja je tad osmislila novo pravilo za laureata, a koje glasi da „roman mora biti tematski i antifašistički”. Ima ih koji tvrde da je to pravilo uvedeno kao „lex specialis” kako moja knjiga ne bi bila na pijedestalu. Ne pišem knjige da bi bile nagrađene, one nijesu takmičarske, one su izvan konkurencije. Pogotovo ne pišem za nagrade koje za uslov imaju jugoslovenstvo i antifašizam, kako je to nazvao
Vladimir Kecmanović. A NIN-ova nagrada iziskuje upravo to, pa je devalvirana i tim, a pogotovo tom ženom koja kreira žiri godinama. Zamislite moju knjigu bez favorizovanja intelektualne elite, aristotelovskog modela vladanja i desnice? Prosto je nemoguće. Ili kako bi mi
Božo Koprivica rekao „možeš, možeš, nego nećeš”. Možda ima pravo.
Znači, sirova iskrenost i beskrupuloznost u mačevanju sa raznim društvenim anomalijama i nosiocima istih ni ovog puta nije izostala? – Upravo tako, imena doslovce ili asocijacije koje nedvojbeno ukazuju na razna imena nijesu izostala ni ovog puta. Zagovornik sam teorije da treba apostrofirati anomalije i njihove čimbenike, a pogotovo da treba afirmisati vrlinu i njene nosioce. Ogromna je razlika između „čimbenika” i „nosilaca”. Prvi služe, a drugi se izdignu.
I dalje mislite da je komunizam najlošije političko ustrojstvo ?– Tvrdim da jeste. Komunizam i fašizam su dva rođena brata. Samo što je komunizam ubio više ljudi u praksi, kako je to pametno rekao Simon Vizental. Kuriozitet je da se samo u Crnoj Gori nije ogradilo od komunističkih zločina. A zamislite samo, u Hrvatskoj jeste. Hrvatska vlada se ogradila od komunističkih zločina spomen-pločom ne samo u Zagrebu, nego i u Osijeku i gotovo svim gradovima. Kakva ironija.
Gdje i kako čitaoci mogu doći do Vaše nove knjige?– U „Cepter” knjižarama, u Knez Mihailovoj ulici na broju 42, a uskoro će moći da se kupi i onlajn.
A.Ć.
Smiješno je da stremite ka EU, a prepoznati ste kao komunistička država
Da li mislite da će promjene na ovdašnjoj političkoj sceni donijeti konkretan boljitak?
– To će pokazati vrijeme i djela, a ne prazne priče. Nešto se sporo dogovaraju. Ne zaboravite da je narod u Crnoj Gori, većinski, narod konvertita i skutonoša. Ono što je izvjesno je činjenica da će biti trka ko će biti bliže vlasti. Ta disciplina je u Crnoj Gori oduvijek na domaćem terenu. Flagrantno odricanje od komunističkog modela je prosto nužnost. Smiješno je da stremite ka EU, a prepoznati ste kao komunistička država. Amerika je to davno prepoznala, ali je tek skoro konkretizovala tu spoznaju. Komunizam je i kad brat omogući bratu, sestri, prijateljima da se enormno obogate bez imalo pameti i truda. Inače, ideja ekspertske vlade je odlična, ali dajte da vidimo eksperte.
)){kind=small}
