Crnogorska publika nedavno je ponovo dobila priliku da sluša i gleda
Mašu Vujadinović. Održala je onlajn novogodišnji mini-koncert u Američkom uglu u KIC „Budo Tomović” izvodeći tri džez kompozicije. To joj kao studentkinji Muzičkog koledža Berkli u Bostonu, sasvim prirodno pristaje. Naravno, mnogi će se prisjetiti da je sada studentkinja druge godine, nekada bila ljupki izvođač dječjih pjesama, koja je nastupala na brojnim domaćim, regionalnim i evropskim festivalima dječje pjesme. Njene intrepretacije često su bile nagrađivane. To je, kako kaže, obilježilo njeno djetinjstvo, jednako kao i pohađanje muzičke škole. Maša Vujadinović završila je srednju muzičku školu („Vasa Pavić”), i to dva odsjeka – klavir i solo pjevanje. Zato ne čudi što trenutno u Bostonu studira na smjeru vokalni izvođač, usavršavajući dalje svoje glasovne mogućnosti, i možda bude prva koja će u Crnu Goru donijeti Gremi. Kako nam otkriva, planira da svoje obrazovanje dodatno proširi i da na ovom fakultetu počne studirati i filmsku kompoziciju. U januaru ponovo putuje za Boston. Zbog pandemijske situacije, najveći dio proteklog semestra održavan je onlajn, što je omogućilo i da više vremena provede u Crnoj Gori.
– Bila sam sigurna i kao dijete da je džez i moderna muzika ono čime želim da se bavim. Međutim, ogromna posvećenost klasici u srednjoj školi je naravno pojačala moju ljubav prema tom pravcu, tako da u mom slučaju odluka nije bila tako laka. Ipak, nakon dobijene stipendije za Berkli, pratila sam svoj osjećaj, i odlučila da pođem u smjeru koji me muzički ne ograničava, već mi pruža priliku da se izrazim na sve načine koje želim, pravim svoju muziku koja će biti kombinacija svih žanrova u kojima uživam i iskoristim sve svoje potencijale – kaže Maša Vujadinović, pojašnjavajući zašto se nije opredijelila za klasiku.
•
Koliko Vam je ova pandemijska situacija ograničavajuća, ne samo kada su u pitanju nastupi, već i pohađanje časova?– Situacija je bila prilično ograničavajuća u ovom semestru, s obzirom na to da je bio sav onlajn. Samim tim što nisam mogla da budem tamo, naravno, zatim kvalitetom onlajn nastave, a onda naravno i nedostatkom projekata i koncerata. Ipak, u ovom semestru uzela sam većinom neizvođačke predmete, koji su više teorijski, tako da su ti časovi onlajn mogli da funkcionišu prilično dobro. Trenutno pjevanje usavršavam sa profesoricom
Danielom Schachter, koja je džez pjevačica i pijanistkinja.
•
Koliko se razlikuje obrazovni muzički sistem u SAD i Crnoj Gori? Što su Vam bile možda prepreke, a gdje ste možda bili u prednosti u odnosu na druge studente?– Obrazovni sistem se mnogo razlikuje, prvenstveno u tome što tamo daju studentima mnogo više slobode. Smatram da je to dobro, mada u početku, tranzicija između našeg i tog načina može da bude malo zbunjujuća, jer smo ovdje navikli da radimo pod konstantnom i punom kontrolom i pravilima. Kao nedostatak bih možda navela, u početku taj manjak slobode koji sam imala, samim tim što dolazim iz klasične pozadine i školovanja. No, to klasično školovanje mi je naravno dalo i prednosti, odličnu podlogu u svim teorijskim predmetima, i radne navike. Osim davanja kvalitetnog obrazovanja, oni su jednako usmjereni na pomaganje studentima da pronađu sebe i svoj zvuk, i da budu umjetnici bez straha. Rekla bih takođe i da daju mnogo više prilika za razvijanje.
•
Što traže Vaši profesori od studenata? Koliko ima interakcije i među samim studentima, razmjene iskustava...?– Pored pjevanja, imam razne ansamble, džez, gospel, R`N`B, čak i „Balkanski hor”. Imamo razne „labs” - radionice, u kojima se radi na razvijanju različitih kvaliteta muzičara – improvizacija, komponovanje, gluma, produkcija itd. Naravno teorijske predmete poput solfeđa, harmonije, dirigovanja itd. Imam liberal arts časove u koje spadaju časovi istorije, literature, socijalnih nauka i ostalo. Dobra stvar kod Berklija je što nam stvarno daje slobodu i izbor da, pored obaveznih predmeta, uzmemo sve ostalo što nas zanima i za šta smatramo da nam je potrebno. Studenata ima jako puno iz cijelog svijeta, i to je jedna od najljepših stvari na Berkliju. Svi naravno razmjenjujemo iskustva, i svi se trude da sviraju i sarađuju sa što više svojih kolega.
•
Da li ste dobili punu stipendiju Berklija, ili bi Vam ipak dobro došla i podrška države po tom pitanju?– Imam stipendiju od Berklija koja pokriva 80 odsto školarine. Preostalih 20 odsto kao i životne troškove u Bostonu (koji je jako skup grad), moram da pokrivam sama. Troškovi su jako veliki i naravno da bi mi svaka pomoć od države mnogo značila i stvarno se nadam da će prepoznati moj rad i trud i pomoći mi finansijski.
•
Ko su Vam uzori, ili smatrate da uzori mogu da „zasmetaju” ako muzičar želi da izgradi sopstveni stil?– Nikad nisam imala neki konkretan uzor, ali slušam mnogo umjetnika, mnogo raznih stilova i svi me inspirišu na neki način. Uvijek pokušavam da otkrijem i istražujem novu muziku i nove umjetnike, ali naravno oni od kojih svi učimo, konkretno za džez, uvijek ostaju tu: Ela Ficdžerald, Bili Holidej, Sara Von, Čet Bejker, Bil Evans, Kit Džered, Majls Dejvis, Stivi Vonder i mnogi, mnogi drugi. „Uzori” se mijenjaju prema periodu, trenutno bih možda izdvojila Džejkob Kolijera kao jednog od najinspirativnijih umjetnika našeg vremena. Lično, nisam iskusila to da uzori mogu da „zasmetaju” građenju sopstvenog stila. Moguće je da se osjeti veći, možda pretjeran uticaj nekog muzičara, ali smatram da samo treba biti svjestan toga, i iskren sa sopstvenim zvukom i stilom, i na taj način svi ti uticaji mogu samo pozitivno i konstruktivno da utiču i obogate unikatni stil koji gradimo.
Ž.JANjUŠEVIĆ
Muzičari zahvalni za svaki koncert
• Nedavno ste se našoj javnosti predstavili mini-koncertom u Američkom uglu. Koliko je za džez umjetnika bitno da što češće nastupa? Kako sada izgledaju nastupi, i u SAD i ovdje, a s obzirom na pandemiju virusa korona?
– Smatram da je za sve umjetnike, koji su naravno i performeri, krucijalno da imaju nastupe i koncerte. To je i razlog zašto je pandemija korona virusa toliko pogodila sve muzičare širom svijeta, na razne načine. I u Americi su, kao i ovdje, prilike za nastupe jako ograničene, i upravo zbog toga sam veoma zahvalna što sam imala priliku da ovim koncertom u Američkom uglu dam gledaocima djelić sebe i pokažem to što radim.
)){kind=small}
