Književnik i publicista Svetislav Basara, dobitnik je prestižne Ninove nagrade za roman godine 2020, „Kontraendorfin” („Laguna”), saopšteno je juče na online konferenciji za novinare u Beogradu. Odluku je donio žiri u sastavu: Teofil Pančić (predsjednik), Marija Nenezić, Branko Kukić, Ivan Milenković i Marjan Čakarević.
Za nagrađeni roman glasali su: Marjan Čakarević, Ivan Milenković i Branko Kukić. Pored nagrađenog, u najužem izboru našlo se još šest romana: „Što na podu spavaš”, autora Darka Cvijetića („Književna radionica Rašič”), za koji je glasala Marija Nenezić, zatim roman „Pod oba Sunca” iz pera Ognjena Spahića („Kontrast izdavaštvo”), koji je dobio glas Teofila Pančića, „Sloboda govora” Vladana Matijevića („Laguna”), Enesa Halilovića „Ljudi bez grobova”(„Laguna”), kao i roman „Prekrasne ruševine”, Sava Stijepovića („Dereta”) i „Ništa nije ničije” Bojana Savića Ostojića („Kontrast izdavaštvo”). Kako stoji u saopštenju žirija, koje je pročitao Teofil Pančić: „`Kontraendorfin` Svetislava Basare, sačinjen je od `nemogućih` scena, `nedopustivih` zaključaka, paradoksalnih trvrdnji, cijele ljestvice nadrealizovanih hiperbola, kojima se pretresaju i protresaju temelji ne samo našeg društva i kulture, istorije i politike, nego čitavog savremenog svijeta. Uvodeći simbol kontraendorfina, kao ključnog biološkog obilježja južnoslovenskih naroda, Basara taj svijet postavlja na jezički ringišpil, koji u vrtoglavoj jurnjavi sve i svakoga izvodi iz zone komfora i postavlja pred svevideće ogledalo”.
Članica žirija, Marija Nenezić (koja je glasala za Cvijetićev roman „Što na podu spavaš”) rekla je da su se u najužem izboru za Ninovu nagradu, zapravo našli ljudi koji se i poetički i generacijski razlikuju između sebe, koji tretiraju važna pitanja čovjeka današnjice.
– Čitaoci koji pažljivo budu čitali svaki od sedam romana, a voljela bih da čitaju, uvjeriće se, zapravo, da je svima mjesto bilo u najužem izboru – iznijela je svoje utiske Nenezićeva. Ona je dodala da je „Basara fenomen ovdašnje kulture i pisac koji stvara nešto jako vrijedno za savremenu književnost”. Kako ističe član NIN-ovog žirija Branko Kukić, žiri je ove godine puno radio, i „uradio sve da NIN-ova nagrada bude ono što jeste – praznik književnosti”.
– Mi nismo radili u hrišćanskom bratstvu, jedinstvu, sestrinstvu. Bilo je potrebno donositi odluke, sporili smo se, ali nekako nam se čini da je ovo učinak tih naših rasprava. Ako je ovih sedam knjiga neka vrsta kupe ili ono što je prošlo kroz taj lijevak, a što je, čini nam se vrlo visokog kvaliteta, ono što nije prošlo ne zaostaje toliko za ovih sedam knjiga. Usudio bih se da ponovim da u srpskoj književnosti postoji tendencija. Postajemo sve bolji, rekao je Kukić.
M.MILOSAVLjEVIĆ

---

Uzroci posrtanja i nesporazuma sa istorijom
Svetislav Basara je takođe bio laureat ove prestižne nagrade 2006. za roman „Uspon i pad Parkinsonove bolesti”. Povodom dodjele Nin-ove nagrade i za „Kontraendorfin”, izjavio je da se sve ponavlja, te da petnaest dana „traje gungula” oko nje, „knjiga se čita ili ne čita” i „tako do sljedeće godine”. Upitan da bliže pojasni nagrađeni roman, autora je rekao da je, zapravo „kontraendorfin” termin iz fiktivne endokrinologije.
– Suprotno je endorfinu, hormonu sreće, ovo je hormon nesreće koji se u ovom romanu naravno, na jedan fiktivan način, mada, medicinskim rječnikom objašnjava da uzroci posrtanja i nesporazuma sa istorijom naroda na ovom prostoru, a naročito našeg, da nisu posljedice nekih istorijskih okolnosti, nego hormonalnog poremećaja i da nama ne treba humanitarna, nego medicinska pomoć – rekao je laureat NIN-ove nagrade o svojoj knjizi.
Na novinarsko pitanje o njegovom publicističkom radu, njegovom odnosu prema javnom diskursu Basara kaže da „treba odijeliti publicistički, novinarski i prozni dio angažmana”.
– U „Kontraendorfinu” nema nikakve politike, to je umjetnička slika društva koje trpi posljedice onih zastranjivanja, zabluda koje na publicistički način razmatram u kolumnama, esejističkim knjigama i esejima – kaže Basara.