Rođeni smo u gradu u kome je rođen Nemanja, živimo u gradu u kome je živio, nosimo ime koje je on nosio, rekao je književnik
Miomir Đurišić, na Tribini „Riječ” Udruženja književnika Crne Gore, održanoj u susret prazniku Svetog Simeona Mirotočivog. Obilježavajući 822 godine od njegovog upokojenja, u Podgorici, na Nemanjinoj obali u manastiru posvećenom rodonačelniku slavne dinastije Nemanjića, još jednom su se okupili stvaraoci i svoje umjetničko slovo posvetili ovom svecu. Prigodnu besjedu uz Đurišića izgovorio je i
Bećir Vuković, a obratila se i urednica Tribine
Milica Kralj.
– Kažu, oni što ne znaju ili ne žele da znaju, da smo izmislili Nemanju da bismo bili ono što nijesmo... U stvari, on je stvorio nas da bismo bili ono što smo i što ćemo biti – ocijenio je Đurišić, između ostalog, u svojoj besjedi.
– Odavno je uspostavljena definicija da je ispunjeno vrijeme. Kad je ispunjeno vrijeme Bog je poslao Sina svoga, kad je ispunjeno vrijeme Gospod je poslao Svetog Simeona i sina njegovog Svetog Savu, kad je ispunjeno vrijeme u Crnu Goru stigao je Amfilohije, i kad je ispunjeno vrijeme, evo prvi put ove godine obilježavamo Svetog Simeona Mirotočivog bez mitropilita Amfilohija - kazao je, književnik Bećir Vuković.
Ime Stefana Nemanje, istoznačno je ime svetorodne loze Nemanjića, sabiratelja nacionalne osnove, čuvara naroda, vjere i jezika.
– Od isposnice u Kareji, pune svjetlosti, Studenice među nepreglednim planinama, od svih puteva udaljene, samo sa otvorenim nebom nad sobom, preko Žiče, u kojoj bi krunisan Stefan Prvovjenčani, Simeon i Sveti Sava, selitelji i graditelji i obdržatelji države i crkve i kulture, i prvi roditelji srpskog naroda - svome rodu pokazuju put - pojasnila je, između ostalog, pjesnikinja Milica Kralj. Stefan Nemanja je zajedno sa sinom Savom, podigao u Svetoj Gori velelepni manastir Hilandar 1198. godine, vjekovno svetilište srpske duhovnosti i kulutre, kao i mnoge manastire i crkve širom svoje države (Đurđeve Stupove, Studenicu, Manastir Svetog Nikole kod Kuršumlije), koji su postali ognjišta i rasadnici književne djelatnosti.
A.Ć.
„Imajte ljubav među sobom”– I ovovremena naša pjesnička riječ, prinošenje je pohvalnom vijencu i svetitelju i moćnom vladaru Raške i svesrpske zemlje i utemeljivaču Srpske pravoslavne crkve, „bogosvetlom svetilniku” kako pjeva Domentijan, pod čijim se svevidećim okom i mi pjesnici, članovi Udruženja književnika Crne Gore, okupljamo u ovom manastirskom prostoru, odakle nas sa pročelnog zida gledaju plave nemanjićke oči. Prvu pohvalu, životopis Stefana Nemanje napisao je njegov sin Sava, negdje početkom 1209. godine, osam godina poslije Nemanjine smrti, a pedeset godina prije Danteovog rođenja, i predstavlja najljepše djelo srpske srednjovjekovne književnosti, a čija je osnova Nemanjina poruka: „Imajte ljubav među sobom” - zavjet i okrilje i putokaz pokoljenjima - smatra pjesnikinja Milica Kralj.
)){kind=small}
