Za Maidosaurusa, čudovišta sa krilima i velikim zubima ili neki pejzaž rađen tehnikom ulje na platnu Maida Zejnilovića, tek će da se čuje. U to su sigurni svi koji su vidjeli njegove likovne radove u galeriji škole „Božidar Vuković Podgoričanin”.
Kao dvogodišnji dječak bio je zaljubljen u bagere, te su ga roditelji vidjeli kao građevinca. Međutim, sa tri, četiri godine Maid ih je iznenadio. Počeo je da crta. U početku je to bilo uobičajeno dječje švrljanje, kasnije crteži stvarnih i nestvarnih životinja, a sada već ozbiljna umjetnička djela. Na koji način on sklapa boje, prikazuje kontraste i sjenke, nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Neki slikari sunce pretvaraju u žutu mrlju. Neki da, ali ne i Maid. Na njegovim slikama vide se zraci, koji se prelivaju u rijeku.
„Majka mi je govorila: Ako si vojnik postani general. Ako si sveštenik postani Papa. Umjesto toga, ja sam bio slikar, a postao Pikaso” tako je sebe opisao Pablo Pikaso, a Maid želi da se jednog dana slično tome i predstavi. Kad završi osnovnu školu ne zna šta će dalje ali ne želi da prestane da se druži sa četkicom i bojama i da usaršava svoj talenat. Maid je učnik osmog razreda OŠ „Božidar Vuković Podgoričanin”, i od uprave, nastavnika i drugara ima bezgraničnu podršku. Dobar je drug, zbog toga ga svi vole, a pritom odličan đak. Maid jedva čeka raspust, ali ne iz istog razloga kao i njegovi drugovi, već da bi slikao. Tada ima najviše vremena za svoju najveću ljubav – slikarstvo.
–U početku sam crtao životinje, nestvarna stvorenja, dinosauruse, ali sam prošle godine počeo sa ozbiljnijim slikanjem. Pejzaži me inspirišu. Kad idem na selo trudim se da pamtim neke detalje iz prirode. Čim dođem kući to prenosim na platno. Slušam muziku i slikam. U tome uživam, pa je slika gotova za dva, tri sata. Ne mogu da slikam svakog dana, samo u posebnim trenucima, jer mi treba inspiracija. Nekada na platno prenesem neka svoja maštanja. To su životinje, stvarne i nestvarne, ali najviše volim prirodu – rekao je Maid.
Svojim dinosaurusima dao je izmišljene nazive. Oni su u njegovom svijetu Maidosaurusi. Njih posebno vole njegovi drugari. Prvu izložbu „Moj svijet” poklonio je školi koja ga bezrezervno podržava.
–Dok mi je učitelj bio Sreten Tomić prepoznao je moj talenat i podržao me. Na tome sam mu zahvalan. Poslije njega sa velikom podrškom nastavila je nastavnica Tijana Dedeić. Idem i u likovnu sekciju u školi kod Ivane Babić koja mi puno pomaže. Naravno zahvalan sam na svemu razrednoj Dragani Sorat – kaže Maid.
Njegv otac Rafet priča kako se Maid od prvih školskih dana izdvajao talentom od druge djece, a na to mu je učitelj Tomić skrenuo pažnju.
–U slobodno vrijeme crtao je neki svoj imaginarni svijet. Običnno nestvarne životinje. Prošle godine bili smo na jednoj izložbi. Vidio je kako sam bio oduševljen slikama i on meni kaže da bi mogao isto tako da naslika. Ja mu objasnim da je to ulje na platnu, ali on ne odustaje. Tražio je da mu kupim pribor. Kad je prvi rad uradio oduševio sam se i podijelio sam to sa kolektivom škole. Tražili su da napravimo izložbu. Ta škola zaista njeguje talent i daje i veliku podršku. Maid je prva beba rođena vantjelesnom oplodnjom i mi smo prvi otvorili tu kliniku u Crnoj Gori. Iako imamo samo njega ne forsiramo ga, samo ga podržavamo. On je takav, dok se djeca igraju napolju, on šeta u prirodi i traži inspiraciju za slikanje – kazao je Rafet.
Ovaj trinaestogodišnji dječak mašta da jednog dana bude slavan kao Pikaso. Maid bi volio da dostigne njegovu slavu. On je prvo dijete rođeno vantjelesnom oplodnjom u Crnoj Gori. Ko zna, možda je u Crnoj Gori tada rođen novi Pikaso. Vrijeme će pokazati... A.D.

---