Vlasnici ugostiteljskih i uslužnih preduzeća u Opštini Tuzi kažu da i te kako osjećaju krizu u poslovanju nastalu kao posledicu epidemije i zatvorenih granica. Ovaj kraj mnogo zavisi od dijaspore, posebno iseljenika u Sjedinjenim Amerčkim Državama. U ovo doba ranijih godina u Tuzima je bilo izuzetno živo i na plažama Cijevne tražila se ležaljka više. Sada organizovanih plaža nema, jer kako kažu ugostitelji nema ih ko koristiti. Pazari su manji za 80 procenata, a preduzetnici kažu da će samo najuporniji opstati. Ukoliko ne dođe do drastičnog obrta mnogi će staviti ključ u bravu.
Vlasnik restorana Niagara
Nikola Ujkaj kaže da se nedostatak turista dobro osjetio u njegovom lokalu.
– Za 80 procenata je manji promet sada nego u istom periodu prošle godine. Nijednu svadbu nijesmo imali, niti dolaze grupe, a to se ranijih godina nije moglo desiti. Preživljavamo u nadi da će država pomoći turizam, jer to je glavna privredna grana. Da bar smanje dažbine da bi oživjeli i bilo dobro i nama i njima. Kad je dobro nama, dobro je i državi. Sad smo na pozitivnoj nuli. Promet je pao, domaći gosti su rijetki, a stranaca uopšte nema. Veća je kriza sad nego kad smo bili zatvoreni u doba korone. Gosti koji dolaze samo piju kafu, nema više ručkova, okupljanja... I ne sjećam se broja svadbi i organizovanih ručkova prošlog, a ovog mjeseca nisam imao nijednu – kaže Ujkaj.
U sklopu restorana bila je i uređena plaža sa ležaljkama. Ove godine ležaljke nijesu postavljene.
– Ležaljke nijesam izbacivao, jer nemam za koga. Turista nema, ko će da dođe da se kupa. Prije su dolazile i grupe, i stranci, pa ostanu kupaju se, ručaju... Sad ništa od toga nema. Hoće li biti, vidjećemo – navodi Ujkaj.
Da je mnogo bolje bilo prošle godine u ovo doba tvrdi i
Kenan Pepić, vlasnik radnje mobilnih telefona.
– Dijaspore nema pa nema ko ni da kupuje. Prošle godine su mi najbolje prolazile kartice sa brojevima, jer kad turisti dođu kupuju da bi koristili telefon. Sad nema dijaspore i nema ko da ih kupuje. Znali su da uz karticu kupe i telefon, ili zaborave punjač pa kupe, ili žele da časte nekog... To je izostalo bar ovog mjeseca. Prodavalo se, sad nemamo kome šta prodati. Mnogo su veći pazari bili. Jednostavno trgovina nije oživjela. Vidjećemo kad dijaspora dođe možda se malo izvučemo – kaže Pepić.
Pero Siništaj ima kafić i prodavnicu zdrave hrane. Kako kaže lokal i nekako radi, a radnja zdrave hrane loše.
– Narod sada ne kupuje zdravu hranu. Spašava nas nekako to što imamo pice i sendviče, ali ni to nije zarada. Djeca su se raspustila, turista nema, dijaspora nije došla, tako da su pazari mali. Ako nastavi ovako da se radi vidjećemo koliko ćemo moći da ispunjavamo obaveze. Ako ne budemo mogli slijedi ključ u bravu. Dijaspora nam svakog ljeta dovede na hiljade ljudi koji ostave novac ovdje. Sada toga nema. Samo će uporni opstati nakon ove krize. Kafić solidnije radi, jer mi smo takav narod da vazda za tu kafu imamo. Ali najmanje 50 odsto je kafić bolje radio u ovom periodu prošle godine – kaže Siništaj.
Siništaj očekuje pomoć nadležnih.
– Očekujemo i pomoć od nadležnih, jer oni bi trebali da su naš servis. U prvom talasu su nam pomogli i bili su uz nas. Očekujemo pomoć i dijasporu kao ptići kad čekaju lastu da dođe da ih spasi – kaže Siništaj.
A.D.
)){kind=small}
