Od režima koji je odvojio Crnu Goru od Srbije, ugrozio Srpsku pravoslavnu crkvu, priznao lažnu državu Kosovo, a srpski jezik u obrazovnom sistemu sveo u red manjinskih ne može se ništa drugo ni očekivati do završni akt veleizdaje – uvođenje države u zločinački NATO, ocijenjeno je iz opozicije povodom najvažnijeg političkog događaja u godini za nama – poziva da Crna Gora postane član zapadne vojne alijanse.
Taj događaj, ozvaničen na decembarskom samitu ministara članica NATO, teško se može okarakterisati kao neko iznenađenje. Odmah nakon sticanja nezavisnosti, režim DPS-a i SDP-a počeo je da uspostavlja bliske veze sa predstavnicima zapadne vojne alijanse, ne skrivajući namjeru da Crna Gora bude njen član, iako su sve ankete pokazivale da većina građana to ne želi.
Rukovodeći se parolom „ mi znamo bolje”, vrh vlasti je stalno jačao veze sa NATO-om, šaljući i vojne jedinice u Avganistan.
Krajem ove godine stigla je i pozivnica za članstvo, što je opozicija okarakterisala kao jednostrani čin, tražeći da što prije bude raspisan referendum o tom pitanju.
Predsjednik Političkog savjeta Nove srpske demokratije Budimir Aleksić istakao je da narod većinski ne želi da bude dio te vojne alijanse, ali da režim to ignoriše. Po njegovim riječima, nedavno smo mogli da vidimo i prvi „efekat”, pozivnice – produbljivanje sukoba sa Rusijom, koja je najavila ekonomske sankcije Crnoj Gori i saopštila da je njeno pristupanje NATO-u provokacija.
–Činjenica je da nijedna od država koje su u protekle dvije decenije ušle u NATO nije imala neke značajnije koristi od tog vojnog saveza, niti je ta organizacija doprinijela povećanju standarda života građana tih zemalja. Jasno je da nijesu poboljšane investicije, u šta nas vlast stalno uvjerava. Nove članice su, međutim, upletene u globalne probleme tog saveza i bukvalno su natjerane da šalju vojnike u neke sukobe koji s njima nemaju nikakve veze – rekao je Aleksić za „Dan”.
On je dodao da marionetska crnogorska vlast želi da uvuče građane u konfrontaciju sa jednom bratskom državom. Aleksić naglašava da organizovanje demokratskog referenduma treba da bude jedan od prioriteta.
Prema prvim procjenama, okončavanje pristupne procedure za NATO u slučaju Crne Gore moglo bi da traje 18 mjeseci.
Prema mišljenju koordinatora Mirovnog pokreta „Ne u rat, ne u NATO” Igora Damjanovića, ako se o ičemu dobrom može govoriti u vezi sa nedavnom pozivnicom NATO-a, onda je to činjenica da je tim potezom zapadna vojna alijansa čitavom svijetu još jednom demonstrirala svoju totalitarnu prirodu. On je istakao da blanko pozivnica Crnoj Gori, koja ne determiniše narodni referendum kao jedini prihvatljivi instrument donošenja te važne odluke, pokazuje da u NATO-u nikoga nije briga za elementarna načela demokratije.
–U datim geopolitičkim okolnostima i unutrašnjoj političkoj situaciji u Crnoj Gori, ovako koncipirana pozivnica za NATO može se porediti samo sa pritiscima Sila osovine na Kraljevinu Jugoslaviju da u martu 1941. godine pristupi Trojnom paktu. Bilo bi idealno organizovati referendum paralelno sa narednim parlamentarnim izborima, kako je to ranije predložio SNP, naravno pod uslovom da se za to obezbijede demokratski uslovi – kazao je Damjanović za „Dan”.
Po njegovom mišljenju, partije ne samo da bi trebalo da podrže ovu inicijativu, već i da svoje eventualno učešće na narednim izborima uslove istovremenim sprovođenjem referenduma o pristupanju NATO-u.
Organizovanje referenduma stalni je zahtjev opozicije još od vremena kada je Crna Gora podnijela aplikaciju za članstvo u NATO-u 2008.godine.
Predsjednik Skupštine Pokreta za neutralnost Ognjen Jovović smatra da je već sada izvjesno da slanje pozivnice Crnoj Gori nije donijelo ništa. Po njegovom mišljenju, Crna Gora je poslužila kao moneta za potkusurivanje na podijeljenoj geopolitičkoj sceni.
– Sama pozivnica dodatno je kompromitovala NATO, s obzirom na to da su države članice tog saveza uputile poziv jednoj državi u kojoj su zakonodavna i izvršna vlast paralisane. Preciznije, minuli događaji su pokazali da je parlament izgubio svoj smisao, a da je trenutna struktura Vlade ustrojena na korupciji. Štaviše, kako je saopšteno iz SDP-a, ova vlada ima tehnički mandat. Takođe, nije potrebno detaljisati oko ekonomske, pravne, socijalne, obrazovne i cjelokupne sistemske erozije koja je zahvatila Crnu Goru da bi se dokazalo da pozivnica nije plod reformi i progresa naše države, već jedne globalne igranke. Plašim se da će cijenu te igranke platiti građani, kao što su platili cijene svih dosadašnjih takvih igranki – rekao je Jovović za naš list.
On dodaje da se pitanje referenduma mora moći uzdići na nivo uslova bez kojeg ne može biti odgovora na pozivnicu NATO-a. Jovović ističe da je referendum kategorički imperativ kada je u pitanju odluka o učlanjenju.
– Referendum mora biti nužna i slobodna stvar. Naravno, tome mora prethoditi demokratizacija države jer je suludo prihvatiti referendum koji bi kreirala mafija – zaključio je Jovović.
M.V.
Neće biti „Kalinjingrada
na Mediteranu”
Doskorašnji zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD za odbranu Evelin Farkaš rekla je da uključivanje Crne Gore znači da je cijela Jadranska obala u zoni NATO-a, a to sprečava, po riječima jednog visokog vojnog zvaničnika NATO-a, Kaljinjingrad na Mediteranu. Farkaš je u autorskom tekstu za portal „Difensedod” rekla da NATO, koji se suočava sa ruskim snagama i raketama u enklavi na Baltičkom moru, sada može izbjeći nešto slično na Jadranu.
–Crna Gora više neće biti podložna suptilnoj ruskoj vojnoj okupaciji, koja se ostvaruje kroz pristup bazama i stacioniranje ruskog osoblja i opreme. Pozivnica je dobra vijest za Crnu Goru. Kao rezultat zahtjeva NATO-a, a u prilog kandidaturi, ona je profesionalizovala svoju vojsku i bili su u obavezi da preduzmu akcije protiv korupcije i ka jačanju vladavine zakona. Ovo je, ipak, samo početak, mnogo više će morati da bude urađeno, možda u sigurnijem postprijemnom političkom okruženju – rekla je Farkaš.
Ne gubimo suverenitet
Iz Komunikacionog tima Savjeta za članstvo u NATO-u na čijem čelu je Vesko Garčević „Danu” je saopšteno da je pozivnica za članstvo rezultat ozbiljnih napora koji su godinama ulagani u sprovođenje neophodnih reformi. Posebno su, kako navode, višestruki benefiti od članstva u NATO-u u vremenu kada se Crna Gora i region suočavaju sa zajedničkim prijetnjama i kada je potreban zajednički odgovor u vidu kolektivnog sistema bezbjednosti. Iz Komunikacionog tima tvrde da nijesu tačni navodi da Crna Gora ulaskom u NATO gubi dio suvereniteta, te da organizacija referenduma nije ustavna obaveza.
Hronologija odnosa
Zvanični odnosi Crne Gore i NATO počeli su 29. novembra 2006. godine pozivom da pristupi Partnerstvu za mir (PzM). Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je prihvatio taj poziv i 14. decembra 2006. u Briselu potpisao okvirni dokument Partnerstva za mir. To je prvi ugovorni odnos sa Alijansom. Crna Gora je 2007. godine uspostavila Misiju pri NATO-u u Briselu i Kancelariju za vezu u vrhovnom štabu savezničkih snaga u Evropi u Monsu.
U februaru 2008. godine NATO je odobrio otpočinjanje izrade Individualnog partnerskog akcionog plana – IPAP-a. Na samitu NATO-a u Bukureštu u aprilu 2008. godine Crna Gora je zvanično pozvana da otpočne proces intenziviranog dijaloga (ID) sa vojnom alijansom o političkim, vojnim, finansijskim i bezbjednosnim pitanjima i pitanjima javne diplomatije. U oktobru 2008. godine usvojen je zakon u učešću pripadnika Vojske Crne Gore, civilne zaštite, policije i zaposlenih u organima državne uprave u mirovnim misijama i drugim aktivnostima u inostranstvu. Crna Gora je 5. novembra 2008. u pismu tadašnjem generalnom sekretaru NATO-a Japu de Hop Sheferu zatražila prijem u Akcioni plan za članstvo (MAP), što je prihvaćeno godinu kasnije. Prvi sastanak Sjevernoatlantskog savjeta (NAC) sa Crnom Gorom, čiju je delegaciju predvodio predsjednik Vlade Milo Đukanović, održan je 9. marta 2009. godine.
Na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja članica Alijanse u decembru 2009. godine u Briselu, Crnoj Gori upućen poziv da otpočne sa implementacijom akcionog plana za članstvo.
U okviru prvog crnogorskog predsjedavanja Američko-jadranskom poveljom (A5), u junu 2011. godine u Budvi organizovan je ministarski sastanak A5, na kome je, pored zemalja članica i zemalja posmatrača, učestvovao i tadašnji generalni sekretar NATO-a Anders Fog Rasmusen.
U prvom kvartalu 2013. godine imenovan je prvi nacionalni koordinator za NATO. Na sastanku ministara vanjskih poslova NATO-a 25. juna 2014.godine donijeta je odluka da se sa Crnom Gorom intenziviraju razgovori o njenom članstvu kako bi se do kraja 2015. odlučilo o upućivanju poziva za članstvo.
Na samitu NATO-a u Velsu, održanom 4. i 5. septembra 2015, potvrđena je odluka ministara vanjskih poslova NATO-a da se sa Crnom Goru započnu intenzivirani i fokusirani razgovori. Članice su se obavezale da do kraja 2015. godine procijene napredak Crne Gore i donesu odluku da li će uputiti poziv za članstvo. Odluka o upućivanju poziva donijeta je na samitu u decembru 2015.godine.