U
spostavljeni su samo neki mehanizmi za sprečavanje kupovine glasova, koji se primarno odnose na obavezu institucija da objavljuju podatke o svojoj potrošnji. Istovremeno, sve zabrane koje su definisane na osnovu metoda otkrivenih u okviru afere „Snimak” ukinute su političkom odlukom Ustavnog suda, istakla je u intervjuu za „Dan” Vanja Ćalović, izvršni direktor MANS-a.
Ona je rekla da u novom zakonu nema zabrane zapošljavanja u predizbornom periodu, pa treba očekivati da će i dalje biti primjenjivana formula „jedan zaposleni – četiri glasa”.
–Zbog svega toga sam uvjerena da bi učešće opozicije na izborima predstavljalo puko legalizovanje političke korupcije ukoliko ne budu uspostavljeni mehanizmi za sprečavanje kupovine glasova i zloupotrebe državnih resursa – poručila je Ćalovićeva.
Ona je dodala da je odavno bilo vrijeme da funkcioner DPS-a Svetozar Marović i njegovi saradnici budu uhapšeni, uz podsjećanje da je MANS još 2008. godine ukazao da postoji osnovana sumnja da je riječ o organizovanoj kriminalnoj grupi i otkrio njihove brojne koruptivne poslove.
Agencija za antikorupciju trebalo bi da bude operativna od 1. januara. Vjerujete li da ona ima kapaciteta da na pravi način ispuni svoj mandat?
–Uvjerena sam da Agencija neće biti u mogućnosti da u potpunosti ispuni svoj mandat, posebno u dijelu koji se odnosi na sprečavanje zloupotrebe državnih fondova u političke svrhe, jer je većina članova savjeta te institucije, kao i njen direktor, pod direktnom kontrolom vladajućeg DPS-a.
Za direktora Agencije nezakonito je izabran penzionisani policajac koji u svojoj karijeri nije imao nijedan konkretan rezultat u oblasti borbe protiv korupcije, a za tu poziciju su ga preporučile isključivo rođačke veze sa zamjenikom predsjednika DPS-a Duškom Markovićem.
Takav kadar je zatim, očigledno namjerno, uspostavio strukturu Agencije koja garantuje da ta institucija neće imati kapaciteta da prati izborni proces. Naime, prema njegovom predlogu, a suprotnom preporukama eksperata Evropske unije, kompletnu potrošnju svih institucija uoči narednih parlamentarnih izbora treba da prati samo četvoro zaposlenih, i to sa izuzetno skromnim radnim iskustvom.
Sve predloge direktora prihvatila je većina članova Savjeta, koji su i na prethodnim funkcijama dokazali lojalnost DPS-u.
Zato sam sigurna da ova Agencija neće uraditi ništa konkretno da spriječi izborne zloupotrebe, već će ih zataškavati ili relativizovati.
Šta ćete Vi uraditi kao član Savjeta?
Kao član Savjeta Agencije iskoristiću svaku priliku da, kad već ne mogu da utičem na glasanje, javnost obavijestim o svemu što se dešava u toj instituciji. Već sada znam da ću naići na opstrukciju direktora, koji je najavio da će mu prvi slučaj biti postupak protiv mene jer sam objavila snimak javne sjednice Savjeta, koji sam dobila u skladu sa zakonom. Kako onda očekivati da takav kadar objelodani slučajeve političke korupcije i zloupotrebe državnih resursa za koje smo saznali iz afere „Snimak”?
Radna grupa parlamentarnog dijaloga najavila je da će se u januaru baviti pitanjem zloupotrebe javnih resursa u partijske svrhe. Da li su uspostavljeni mehanizmi za sprečavanje kupovine glasova na narednim parlamentarnim izborima?
–Uspostavljeni su samo neki mehanizmi za sprečavanje kupovine glasova, koji se primarno odnose na obavezu institucija da objavljuju podatke o svojoj potrošnji. Istovremeno, sve zabrane koje su definisane na osnovu metoda otkrivenih u okviru afere „Snimak” ukinute su političkom odlukom Ustavnog suda.
Dakle, u novom zakonu nema zabrane zapošljavanja u predizbornom periodu, pa treba očekivati da će i dalje biti primjenjivana formula „jedan zaposleni – četiri glasa”. Nema ni ograničenja po pitanju podjele socijalne pomoći, iako je MANS kroz slučaj „Pljevlja” dokazao da su ta sredstva korišćena za kupovinu glasova. Slično je i sa drugim jednokratnim isplatama iz budžeta, kao što su staračke nadoknade, isplate iz Fonda rada i pomoć poljoprivrednicima zbog elementarnih nepogoda, koje mjesecima, ili čak i godinama, nisu isplaćivane, da bi upravo u predizbornom periodu ta sredstva bila iskorišćena za kupovinu glasova.
Zbog svega toga sam uvjerena da bi učešće opozicije na izborima predstavljalo puko legalizovanje političke korupcije ukoliko ne budu uspostavljeni mehanizmi za sprečavanje kupovine glasova i zloupotrebe državnih resursa,.
Nedavno je uhapšen Svetozar Marović. Mislite li da je budvanska kriminalna mreža time razbijena?
–Odavno je bilo vrijeme da Marović i njegovi saradnici budu uhapšeni, a MANS je još 2008. godine ukazao da postoji osnovana sumnja da je riječ o organizovanoj kriminalnoj grupi i otkrio njihove brojne koruptivne poslove. Ipak, ti slučajevi su tek ovih dana procesuirani, a i to se radi selektivno, jer pojedini ministri koji su Maroviću i ostalima omogućili da vrše krivična djela i danas sjede u Vladi Crne Gore.
Istovremeno, tužilaštvo ne procesuira druge slučajeve protiv javnih funkcionera za koje postoje brojni dokazi da su izvršili krivična djela sa elementima korupcije i organizovanog kriminala. Tako su u fiokama tužilaštva i dalje naše krivične prijave koje se odnose na pranje novca Šarićevog narko-kartela u Prvoj banci, na šverc cigareta premijerovog prijatelja Stanka Subotića i brojne malverzacije sa KAP-om za koje je odgovoran lično Milo Đukanović, a da ne pominjem slučajeve političke korupcije i kupovine glasova.
Zato se stiče utisak da Marovićev slučaj nije pitanje iskrenih napora na uspostavljanju vladavine prava i da se selektivna borba protiv korupcije koristi kao mehanizam koji treba da obezbijedi poslušnost i lojalnost šefu režima. Tako se šalje opasna poruka svim funkcionerima i zaposlenima u državnoj administraciji da činovnik koji u nekom trenutku otkaže poslušnost partiji uvijek može biti procesuiran zbog ranijih grehova, a usput se može i popraviti statistiku kojom se fingiraju rezultati reformi.
Od rasvjetljavanja afere „Telekom” ni četiri godine nakon njenog otvaranja podizanjem američke optužnice protiv bivših direktora Mađar telekoma nema ništa. Kako to komentarišete?
–Slučaj „Telekom” svakako nije najveća korupcionaška afera u Crnoj Gori kada je u pitanju šteta po javni interes, ali sama indicija da je u slučaj uključena premijerova sestra trebalo je da bude dovoljna da taj predmet postane prioritet broj jedan za tužilaštvo. Umjesto toga, odnos koji je tužilaštvo zauzelo prema tom slučaju kod građana stvara opravdanu sliku da jednakost pred zakonom postoji samo kao floskula u Ustavu Crne Gore, bez konkretne primjene u stvarnom životu.
Upravo je slučaj „Telekom”, koji uključuje i sestru premijera Đukanovića, dokaz da je u Crnoj Gori pravda vrlo selektivna i da se istrage simuliraju.
Kao što većina ljudi vjeruje da je Marović uhapšen kako bi on bio crnogorski Sanader umjesto Đukanovića, tako su i ovdje procesuirani samo puki izvršioci, a Ana Đukanović nije čak ni svjedok, a kamoli optužena. Nevjerovatno je da su državni organi SAD jasno prepoznali ulogu premijerove sestre u tom korupcionaškom skandalu, a da naše tužilaštvo neće ni da ispita njene veze sa osumnjičenima Ivanovićem i Obradovićem. Dakle, kola će se ponovo slomiti na sitnim ribama.
Slučaj „Telekom” i slučajevi Željezare i KAP-a, u koje je takođe bila uključena Ana Đukanović, bili su šansa da tužilaštvo pokaže da je zaista nezavisno i ispita porijeklo imovine premijerove porodice i njihovu ulogu u sumnjivim privatizacijama. To je test koji tužilaštvo tek treba da položi.M.VEŠOVIĆ
Truli kompromisi DPS-a i SDP-a idu naruku tajkunima
Da li je dovoljno urađeno u borbi protiv korupcije na visokom nivou, imajući u vidu opasnost od aktiviranja klauzule balansa u pregovorima sa EU?
–Jasno je da nema političke volje za borbu protiv korupcije na najvišem nivou, jer bi to značilo da vrh vlasti radi protiv sopstvenih interesa.
Politička i ekonomska elita ima očigledan interes da zadrži postojeće stanje jer im ono obezbjeđuje neograničenu moć i bogatstvo. Drugim riječima, oni koji uživaju najveće koristi od korupcije najveći su protivnici uspostavljanja vladavine prava. Zato Vlada nerijetko predlaže, a parlament usvaja neadekvatne, konfuzne ili kontradiktorne zakone, kao i antikorupcijske politike. Međutim, kada politička većina u parlamentu legalizuje netransparentne i koruptivne načine finansiranja izbora, kao i pravila ekonomske igre koja odgovaraju samo određenim kompanijama i investitorima, zarobljavanje države je zaklonjeno zakonodavnim procesom.
Kako to mislite?
Primjer koji jasno odslikava tu situaciju jeste i nedavno usvajanje zakona o energetici, kao plod trulog kompromisa DPS-a i SDP-a, koji će omogućiti ekstraprofit porodici premijera Đukanovića i uskom krugu tajkuna, a što će plaćati građani na svojim računima za struju. U takvoj situaciji građani gube pravne i institucionalne mehanizme za odbranu javnog interesa, reizbor korumpiranih funkcionera postaje pravilo, a oni koji bi trebalo da sprovode reforme faktički ih opstruiraju.
Zato decenijama slušamo priču da se uspostavljaju institucije, popravljaju zakoni i obučava administracija, a da će rezultata u borbi protiv korupcije biti već naredne godine.
Istovremeno, ne usvajaju se oni propisi koji mogu da naprave suštinske promjene, pa, na primjer, nema političke volje da se kriminalizuje nezakonito bogaćenje javnih funkcionera. Pored toga, sa najviših nivoa šalje se jasna poruka da zakon nije isti za sve i da se ona rješenja koja ograničavaju korupciju na vrhu vlasti neće primjenjivati.
To pokazuje, između ostalog, pokazuje i nespremnost šefova države, vlade i parlamenta da omoguće kontrolu svojih bankarskih računa čak ni instituciji koja je pod njihovom političkom kontrolom, a kamoli javnosti. Istovremeno, sva trojica, a posebno predsjednik Skupštine, retorički se zalažu za vladavinu prava i borbu protiv korupcije, što je krajnje licemjerno.