Vlada Crne Gore je pod povoljnim uslovima riješila stambeno pitanje sudije Ustavnog suda Hamdije Šarkinovića na način što je predviđena uplata kupoprodajne cijene u iznosu od 9.986 eura, sa rokom dospijeća 120 mjeseci od dana zaključenja ugovora. To potvrđuje izvod iz baze podataka Uprave za nekretnine, za List nepokretnosti 4426, koji se, između ostalog, odnosi na imovinu Šarkinovića, sudije Ustavnog suda od 2013. godine. Iz te dokumentacije proizilazi da se dvosoban stan površine 73 kvadrata nalazi u prizemlju stambene zgrade u Podgorici.
Datum upisa je 14. oktobar 2014. godine, a navodi se i da za tu imovinu postoji određena zabilježba tereta.
– Hipoteka UZZ 107/16, od 3. oktobra 2016. godine – u korist prodavca – povjerioca države Crne Gore – Vlada Crne Gore. Dug 9.986,07 centi, rok 12 mjeseci. Dužnik Šarkinovioć Hamdija. Zabrana otuđenja i opterećenja bez saglasnosti povjerioca – prodavca – navodi se u katastarskim podacima za List nepokretnosti 4426 KO Podgorica 2.
Ako se suma iz kupoprodajnog ugovora podijeli sa brojem mjesečnih rata koji je naznačen u ugovoru dolazi se do podatka da će mjesečna rata za sudiju Šarkinovića iznositi oko 83 eura.
Po podacima sa sajta Ustavnog suda, Šarkinović je od 1991. godine do 1998. godine bio sekretar Skupštine opštine Plav. Potom je do 2006. godine bio savjetnik ministra pravde, a od 2007. godine do 2013. godine savjetovao je ministra unutrašnjih poslova. Krajem 2013. godine zvanično je izabran za sudiju Ustavnog suda Crne Gore.
Ovakvo postupanje izvršne vlasti Crne Gore upućuje na sumnju da rješavanje stambenih potreba sudija i tužilaca koristi da vrši politički uticaj na nosioce pravosudnih funkcija.
Po ocjeni političkog analitičara Božidara Čolakovića, nezavisnost sudstva od političkog uticaja, u društvima kakvo je naše, proces je kontinuiranog napredovanja i postepenog osvajanja sve većeg stepena nezavisnosti. Prema izvještajima Evropske komisije, kako je podsjetio, potrebni nivo neophodan za članstvo u EU još nije ni izbliza dostignut.
– Razlozi za spor napredak su brojni, a svaki od njih je, zapravo, indikator stepena demokratičnosti i otvorenosti društva. Kad se zagrebe ispod površine proevropske i proreformske retorike, nije teško uvidjeti da se, shodno naslijeđenoj matrici iz prethodnog društvenog uređenja, suštinski stavlja znak jednakosti između partije i države. Budući da tranzicija skoro ni u jednom segmentu društva nije sprovedena na vrijeme i do kraja, prema relevantnim kriterijumima iz uporedne prakse, ni pravosudni sistem nije izuzetak – kazao je Čolaković za „Dan”.
On je podsjetio da su se čelnici sudova ne tako davno mogli vidjeti i na predizbornim skupovima vladajuće partije.
– U takvom kontekstu, sasvim sigurno, nema mjesta čuđenju zbog sporosti u usvajanju i primjeni evropskih vrijednosti u pogledu nezavisnosti i samostalnosti u odlučivanju i, uopšte, u postajanju trećom granom vlasti u punom kapacitetu, ne samo u formalnom, nego i u suštinskom smislu – smatra Čolaković.
Po njegovom sudu, rješavanje stambenih pitanja pod povoljnim uslovima u kontekstu jačanja institucija i kapaciteta svakako je adekvatan potez. Ali, kako je istakao, valjalo bi ispitati koliko je „rješavanje stambenog pitanja pod povoljnim uslovima“ zapravo eufemizam za mehanizam korupcije kojim obuhvaćeni državni službenici bivaju „pacifikovani“ u mjeri da svoj posao ne obavljaju po zakonu i pravilima profesije, već po volji onih koji su im omogućili „rješavanje stambenog pitanja pod povoljnim uslovima“.
– Brojni su slučajevi u kojima postoji sumnja da se pod plaštom retoričkog zalaganja za evropske vrijednosti, pod kojima se podrazumijeva stvaranje jakih institucija koje bi trebalo da odlučuju nezavisno od političke volje, zapravo radilo o imenovanju partijskih kadrova – kazao je Čolaković.
Kako je zaključio, sigurno je da kad oni kojima je omogućeno da pod povoljnim uslovima riješe stambeno pitanje dođu u situaciju da odlučuju o postupcima onih koji su im omogućili takozvane „povoljne uslove” ne mogu biti nepristrasni.
Podsjetimo, stanove ili stambene kredite od Vlade, shodno odluci iza aprila ove godine dobili su vrhovni tužilac Ivica Stanković, Zorica Kovačević, sudija Vrhovnog suda Vesna Begović, kao i funkcioner BS-a Suljo Mustafić, o čemu je „Dan” već pisao.
Na tom spisku su i vladini funkcioneri Goran Kuševija, Milorad Šćepanović, Ljiljana Tošković, Nemanja Katnić, Darko Konjević, Maja Jovanović, Dragana Đuranović, Slavica Laković, ambasador u Rumuniji Milan Begović, službenica ANB Goranka Serhatlić, Slavica Bajić i Maja Jovanović.
Jedan stan je dodijeljen i instituciji predsjednika Crne Gore za rješavanje stambene potrebe službenika i namještenika koji su tamo angažovani. M.V.
Favorizovaće onog ko im je učinio uslugu
Po ocjeni Božidara Čolakovića, kod onih kojima je omogućeno da pod povoljnim uslovima riješe stambeno pitanje oni koji su im omogućili „povoljne uslove“ biće ravnopravniji i „jednakiji” od drugih.
– To pogotovo važi u društvu koje se ne može pohvaliti istorijskim iskustvom postojanja nezavisnih institucija, a u živom pamćenju ima, a prećutno i baštini, mehanizme funkcionisanja totalitarnog društva iz prošlog vijeka. Ovakva praksa, sa stanovišta povjerenja u sistem, može biti naročito opasna u osjetljivoj oblasti sudstva – smatra Čolaković.
Nedozvoljeni uticaj vidi i Evropska komisija
Problem političkog uticaja na pravosuđe pomenut je i u poslednjem izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore u procesu EU integracija. Kako se navodi, nakon amandmana na Ustav Crne Gore 2013. godine, nastavljene su reforme usmjerene na jačanje nezavisnosti pravosuđa i formalno smanjenje političkog uticaja na imenovanje visokih sudskih i tužilačkih funkcionera. Međutim, kako je ukazano, pokušaji političkog uplitanja i dalje predstavljaju problem.
– Što se tiče političkog uticaja na organe za sprovođenje zakona i pravosudne organe, članovi izvršne i zakonodavne grane vlasti ne treba da se miješaju u nezavisno funkcionisanje pravosudnog sistema – piše u izvještaju Evropske komisije.
Konstatovan je određeni napredak u pogledu prevencije korupcije, u otkrivanju nepravilnosti u oblasti nespojivosti funkcija i predatim izjavama o imovini, ali je progres i dalje ograničen u oblasti prevencije sukoba interesa i nepravilnosti u finansiranjau političkih partija.
– Sankcije predviđene zakonom nisu efektivno primijenjene ni u jednoj oblasti prevencije korupcije – ocijenila je Evropska komisija.