Politički rivali u Crnoj Gori ne kreću sa istih startnih pozicija, a objelodanjene zloupotrebe poput afere „Snimak” ili afere „Zalutali mejl”, ne da ne dobijaju svoj pravni epilog, već pojedini akteri dobijaju političku nagradu, istakao je analitičar Boris Marić. On je u razgovoru za „Dan” naglasio da je očigledno potrebna dodatna kontrola državnih resursa koja ograničava institucionalnu prednost vlasti.
Marić je, odgovarajući na pitanja o djelovanju Državne izborne komisije (DIK), ocijenio da je ta institicija bila pod punom političkom kontrolom DPS-a.
– Državna izborna komisija danas radi sa minimumom kapaciteta, u čijoj su osnovi formalni i neformalni politički kompromisi. Taj organ nema adekvatno institucionalno pamćenje, neophodnu kadrovsku osnovu, a postupci koje vodi imaju naglašen politički naboj – naglasio je Marić.
On je rekao da je zabrinut zbog zakonski spornih odluka DIK-a, ali i zakonski spornih odluka Ustavnog suda.
– Zabrinjavaju dvije činjenice – prva da više puta pokušana reforma izbornog sistema u normativnom i institucionalnom smislu nije donijela potrebne rezultate, a druga je dodatno indikativna i odnosi se na zakonski sporne odluke DIK-a, i što je još društveno opasnije – Ustavnog suda Crne Gore. Crnogorska javnost nije imala priliku da kroz debatu u suštinskom smislu osvijetli karakter odluka vezanih za prigovor na izborne uslove koje je podnio predsjednički kandidat Mladen Bojanić – ocijenio je Marić.
Kako je naglasio, javnost bi trebalo da bude upoznata sa svim aspektima odluka koje su po tim prigovorima donosili DIK i Ustavni sud.
– Sve je nekako pretrčano, a radi se o velikoj temi, o činjenici da je DIK donosio odluke bez kvoruma, da je mijenjana ustanovljena i zakonska praksa odlučivanja, da je Ustavni sud prvu sjednicu na kojoj su se čula dijametralno suprotna pravna mišljenja sudija, održao u prisustvu predstavnika OEBS-ODIHR, a da je druga bila zatvorena za predstavnike posmatračke misije – upozorio je Marić.
Po njegovom mišljenju, Državna izborna komisija nakon decenija nefunkcionalnosti i pune političke kontrole DPS-a nad njom, mora se transformisati u jaku instituciju sposobnu da organizuje, prati i kontroliše izborne procese u njihovoj kompletnosti.
– U demokratskom društvu izborni proces je, za ozbiljnu i utemeljenu DIK, stalan proces. Saradnja između DIK-a i Agencije za sprečavanje korupcije morala bi da bude na nivou saradnje organizacionih cjelina iste institucije. Njihove baze podataka, kao i pristup cjelokupnim državnim evidencijama i podacima o nosiocima državnih funkcija moraju biti uparene, a postupci efektivno koordinirani – naglašava Marić.
Iz njegovog ugla, teško je govoriti o fer i slobodnim izborima u situaciji kada crnogorske institucije prvo tumače politički interes DPS-a, koji se mora zaštititi, pa tek onda čitaju zakonske norme.
– Prvenstveno mislim na rad DIK-a i Agencije za sprečavanje korupcije. Politički rivali ne kreću sa istih startnih pozicija, a objelodanjene zloupotrebe, poput afera „Snimak” i „Zalutali mejl” ne da ne dobijaju svoj pravni epilog, već pojedini akteri dobijaju političku nagradu. Ako tome dodamo mnoge sporne elemente biračkog spiska, izbori u Crnoj Gori su još daleko od slobodnih i fer – ukazuje Marić.
Po mišljenju našeg sagovornika, ocjena posmatrača OEBS-a u preliminarnom izvještaju da je kandidat vlasti imao značajnu „institucionalnu prednost” tek će dobiti na značaju.
– Dosad nijesmo imali ovaj nivo preciznosti, koji mi interno nazivamo zarobljene institucije, zarobljeno društvo, a u izvještajima EU se ista pojava definiše kao neprimjeren politički uticaj – zaključuje Marić.
M.V.


Potrebna bolja kontrola

Kako je rekao Boris Marić, jasno je da je neophodna dodatna kontrola državnih resursa koja ograničava institucionalnu prednost vlasti.
– Tu kontrolu moraju sprovoditi predstavnici opozicije u toku izbornog procesa, ali i u toku trajanja mandata kada su javne finansije u pitanju – navodi Marić.