Najveći teret koji nosi odluka Vlade Crne Gore o ulasku u NATO jeste to što građanima nije dozvoljeno da se na fer i demokratskom referendumu izjasne o ovom pitanju, saopštio je za „Dan” portparol Socijalističke narodne partije (SNP) Miloš Rajković. On je, povodom godinu dana otkad je Crna Gora postala član NATO-a, naveo da se SNP zalagao da Partnerstvo za mir bude dovoljan okvir, a ne punopravno članstvo.
– Godinu dana poslije ulaska i dalje nosimo teret podijeljenosti građana po ovom pitanju. Isto tako, žao mi je što se nijesu ostvarile najave vladajuće strukture da će nam članstvo u NATO obezbijediti bolji životni standard. Od toga nema ništa. Dobar dio građana i dalje živi u siromaštvu. Sve u svemu, na neke stvari treba staviti tačku. Smatram i da ovo pitanje ne treba više potencirati, već se u potpunosti okrenuti ekonomiji, razvoju preduzetništva, olakšicama za male proizvođače, progresivnom oporezivanju bogatih, smanjenju sive ekonomije...A to je najbolji garant da će ljudi ostati da žive u ovoj zemlji – smatra Rajković.
Crna Gora je prošle godine postala formalno dio NATO-a, nakon što je aplikaciju za članstvo predala 2008. godine.
Mnogi posmatrači vjeruju da je u Crnoj Gori veliki dio društva orijentisan protiv NATO-a i za savezništvo sa Srbijom i Rusijom. Opozicija je zahtijevala referendum o ulasku u NATO, ali su vlasti to odbile smatrajući oktobarske izbore 2016. godine izglasavanjem povjerenja partijama koje zemlju vode u NATO.
Predsjednik Srpskog nacionalnog savjeta (SNS) Momčilo Vuksanović rekao je za „Dan” da je u u organizaciji Srpskog narodnog vijeća, osnivača SNS-a, u junu 2008. godine, održan prvi naučni skup vezan za pristupanje Crne Gore NATO-u. Naučni skup je, kako je podsjetio, održan pod nazivom „NATO i Crna Gora – odbrana ili okupacija”.
– Danas, nakon deset godina, lako je utvrditi da je ova dilema riješena. Crna Gora je postala članica NATO-a mimo volje i izjašnjava njenih građana, koji su dominantno bili protiv ulaska u ovu agresivnu vojnu organizaciju iza čijeg djelovanja na čitavom prostoru, širom svijeta ostaju samo krv i suze. Vlast u Crnoj Gori uspjela je možda samo za trenutak da zasjeni slavnu slobodarsku prošlost Crne Gore i po prvi put Crnu Goru svrsta na protivničku stranu svojih vjekovnih prijatelja i najsrodnijeg naroda – smatra Vuksanović.
Izlazak jedne države iz zapadne vojne alijanse tokom prvih 20 godina članstva ne dozvoljava Sjevernoatlantski ugovor, koji je Crna Gora prihvatila i ratifikovala. Praktično, sve i da bude volje za to, pitanje izlaska iz NATO-a može da bude pokrenuto tek 2037. godine.
Funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) Nikola Gegaj rekao je da vjeruje kako je članstvo u NATO doprinijelo stabilnosti i same Crne Gore, kao i zapadnog Balkana.
– Članstvo u NATO je, i na godišnjicu članstva to mogu slobodno reći, dugoročna garancija integriteta i suvereniteta naše države, ali i bezbjednosti građana. Za malu državu, poput Crne Gore, to je najbolji način za promociju sopstvenih interesa u regionalnim i globalnim pitanjima, kao i to da obezbjeđuje veliku i jednaku šansu za svakog građanina da svoj život učini sigurnim i kvalitetnim – kazao je Gegaj.
On je rekao da Crna Gora može biti primjer zemljama regiona kako se jasno definisani ciljevi ostvaruju posvećenim radom, ozbiljnim reformama i snažnom podrškom savezničkih partnerskih zemalja.
– I očigledno da nam nijesu potrebne podjele, već jedinstvo koje jača državnost Crne Gore – kazao je Gegaj.
M.V.

Vukićević: Ne možemo priznati nelegalnu odluku

Predstavnik pokreta „Slo­boda narodu” Boško Vukićević rekao je da je režimska odluka o pristupanju donijeta protivno volji većine naroda, izbjegavanjem referendumskog izjašnjavanja i izglasavanjem u Skupštini čiji je poslanički sastav rezultat neregularnih izbora. On je naveo da je takva odluka nelegalna i nelegitimna.
– Prijem Crne Gore u NATO je svojevrsni istorijski kuriozitet, ali i apsurd jer se radi o jedinoj zemlji čije su teritorija i stanovništvo bombardovani od organizacije u koju se ugurava. Istovremeno, još jedan apsurd usko povezan sa prethodno navedenom činjenicom je i taj da je Crna Gora jedina zemlja primljena u NATO u kojoj je postojalo ogromno, dvotrećinsko protivljenje naroda takvoj odluci, na osnovu svih relevantnih istraživanja javnog mnjenja. U tom smislu, uguravanje Crne Gore u NATO može predstavljati „primjer drugim aspirantima” samo ako bismo govorili o primjerima prevare i izdaje narodnih interesa – kaže Vukićević.
Kazao je da postoji bojazan da bi se eventualnom izgradnjom vojnih baza u Crnoj Gori, kao i nastavkom agresivnih vojnih politika usmjerenih protiv Rusije NATO dodatno mogla ugroziti ionako krhka vojno-bezbjednosna situacija u Crnoj Gori.