Skupština može razriješiti predsjednika Crne Gore samo kada Ustavni sud utvrdi da je povrijedio Ustav, kazao je za „Dan” prof. dr. Đorđije Blažić, dekan Fakulteta za državne i međunarodne studije. On je pojasnio da su odnosi Skupštine i predsjednika države dominantno uređeni Ustavom Crne Gore, ali i Poslovnikom Skupštine-koji bi se primjenjivao samo na poslanike i rad Skupštine i ne bi mogao imati pravno djestvo na druge organe i subjekte.

– Nije sporna ni ustavna nadleženost poslanika da predlažu, a Skupštine Crne Gore da donosi zakone i dostavlja ih predsjedniku Crne Gore na proglašavanje, tzv. promulgaciju, u roku od sedam dana od dana usvajanja zakona, odnosno u roku od tri dana ako je zakon usvojen po hitnom postupku. Nije sporno ni ovlašćenje predsjednika da zakon vrati Skupštini na ponovno odlučivanje. Ono što jeste sistemski sporno je nepostojanje ustavnih, ali ni zakonskih materijalnopravnih ili procesnopravnih razloga koji bi ograničavali predsjednika Crne Gore da može vratiti zakon Skupštini na ponovno odlučivanje. U takvom ustavnopravnom kontekstu, ustavotvorac je inaugurisao „apsolutno”, tj. neograničeno pravo predsjednika da iz bilo kojeg razloga može vratiti zakon na ponovno odlučivanje, uključujući i gramatičke greške, što svakako nije smisao i duh datog ovlašćenja. Pri tome, ustavotvorac, a ni zakodavac, nije propisao ni obavezu predsjednika da obrazloži svoju „odluku” kao akt komunikacije o vraćanju zakona na ponovno odlučivanje, iako je to predsjednik uradio poštujući opšta pravna načela sadržine takvih akata – kazao je Blažić.

Ističe i da je ustavno pravno nesporno da je predsjednik dužan da proglasi ponovno izglasani zakon.

– Eventualno „ćutanje“, tj. neproglašavanje ponovno izglasanih zakona otvara mogućnost da na predlog 25 poslanika Skupština pokrene postupak razrješenja predsjednika Crne Gore, s obzirom da Ustav jasno propisuje da predsjednik odgovara za povredu Ustava. Predlog za pokretanje postupka razrješenja Skupština dostavlja predsjedniku na izjašnjenje. Odluku o postojanju ili nepostojanju povrede Ustava donosi Ustavni sud i bez odlaganja je objavljuje i dostavlja Skupštini i predsjedniku. Predsjednika Skupština može razriješiti kada Ustavni sud utvrdi da je povrijedio Ustav – objasnio je Blažić.

​Politički analitičar Božidar Čolaković ističe da kohabitacija, očigledno, neće funkcionisati kao što je slučaj u sistemima u kojima smjena vlasti nije izuzetak nego zakonomjernost koja se ciklično ponavlja.

– Proces „demontaže” sistema je spor i zahtijeva vrijeme, koje je najbitniji faktor. Nema sumnje da je suprotstavljenost mišljenja između predsjednika države, sa jedne, i Vlade i Skupštine, sa druge strane, oko nedavno usvojenih zakona i odluke o povlačenju ambasadora tek početak „razlika u mišljenju“ i pravnom tumačenju. Visoka je vjerovatnoća da je onaj ko je kreirao sistem računao sa procedurama u Ustavnom sudu u namjeri da odloži stupanje na snagu zakona bar do partijskog kongresa. Početak kohabitacije dovodi do zaključka: ili će se sistem brže mijenjati (ili demontirati, kako se uobičava reći), ili će se pokazati dovoljno otpornim u mjeri da učini kraj kohabitaciji – zaključio je Čolaković.

S.R.

---

Izmjene Ustava i ključnih zakona nužnost
Blažić kaže da analiza ustavnih odredbi o odgovornosti predsjednika jasno ukazuje na konfuznost i sistemsku neizvedenost instituta odgovornosti predsjednika Crne Gore, tj. nepostojanje „čiste“ pravne niti „čiste“ političke odgovornosti, već jedan miks političko-pravne odgovornosti koji omogućava sistemski neprihvatljivu pravnu situaciju koja je u praksi moguća – da i kada Ustavni sud utvrdi da je predsjednik povrijedio Ustav, može se desiti da ga Skupština ne razriješi, što bi bilo obesmišljavanje duha, smisla i cilja pravne norme o odgovornosti predsjednika.

– U tom kontekstu, ustavotvorac bi morao imati na umu i ove situacije i novim izmjenama i dopunama Ustava propisati jasnije političke oblike odgovornosti predsjednika Crne Gore kroz institut opoziva od strane građana koji su ga birali, ili institut pravnog oblika odgovornosti da predsjedniku Crne Gore ex constitucione po sili Ustava mandat prestaje danom objavljivanja odluke Ustavnog suda kojom je utvrđena povreda Ustava. U takvim pravnim okvirima imali bismo jasnu političku i pravnu odgovornost predsjednika Crne Gore i ne bi mogla da ga razrješava Skupština, čiji je legitimitet takođe sporan zbog neustavnog izbornog zakona. Ova otvorena pitanja svako bi trebala da budu predmet ozbiljnih izmjena i Ustava Crne Gore, a posebno konkretne razrade ustavnih pozicija Skupštine, predsjednika Crne Gore i građana kao nosilaca suvereniteta prvim zakonom o Skupštini – rekao je Blažić.