Lideri i članstvo Demokratskog fronta (DF) pod konstantnim su pritiskom i progonom. Čitava javnost je svjedok sprovođenja više montiranih političkih procesa koji se vode protiv najistaknutijih predstavnika i drugih funkcionera DF-a, ali i njihovih porodica, kazao je u intervjuu za „Dan” potpredsjednik Nove srpske demokratije i poslanik Fronta Strahinja Bulajić.
On je podvukao da je Privremeni odbor za reformu izbornog zakonodavstva tek imao prvu konstitutivnu sjednicu i da ih, izvjesno, očekuje veliki i naporan posao.
– Da bi se sprovodilo nadgledanje eventualnog dogovora oko novog izbornog zakonodavstva, logično je da bi, prije svega, trebalo da se dođe do samog dogovora. U ovom momentu niko to sa sigurnošću ne može da garantuje – istakao je Bulajić.
• Kako vjerovati da će DPS ispoštovati dogovoreno na skupštinskom privremenom odboru ako se ima u vidu iskustvo vlade izbornog povjerenja?
– Nije nikakva tajna da između najjačih parlamentarnih političkih subjekata, DPS-a i DF-a, postoji nepovjerenje. Kao ozbiljan i odgovoran politički subjekat, DF daje šansu dijalogu. Ne dijalogu kao literarnoj ili pozorišnoj formi, već političkom dijalogu između odgovornih izabranih narodnih predstavnika o veoma važnoj temi, koja je i jedan od ključnih faktora tog nepovjerenja. Potrebno je da se dođe do poštenih izbora i do njihovog nedvosmislenog rezultata. Rezultatom izbora nikad niko neće biti zadovoljan u potpunosti. Međutim, nije isto biti poražen ili pobjednik u poštenoj trci ili takvu trku dobiti, odnosno izgubiti u veoma sumnjivom ambijentu. Kao demokratski savez dajemo šansu i DPS-u da postigne dogovor.
• Po Vašem sudu, ko treba da sprovodi i nadgleda primjenu novih izbornih zakona?
– Da bi se sprovodilo nadgledanje eventualnog dogovora oko novog izbornog zakonodavstva, logično je da bi, prije svega, trebalo da se dođe do samog dogovora. U ovom momentu niko to sa sigurnošću ne može da garantuje. Dakle, prvi korak bio bi postizanje dogovora, a ako bi došlo do toga, drugi korak bi bio kako taj dogovor da se realizuje. Narod bi rekao – o tom potom. Privremeni odbor za reformu izbornog zakonodavstva je tek imao prvu konstitutivnu sjednicu i taj odbor, izvjesno, očekuje veliki i naporan posao.
• Hoćete li tražiti smjenu Budimira Šaranovića u DIK-u i Sretena Radonjića u ASK, s obzirom na brojne ocjene da su pokazali da rade za interese DPS-a i da nisu nezavisni, već partijski vojnici? Posebno Radonjića, koji je, kako ste tvrdili, proganjao DF i čije je odluke o Frontu sud poništio.
– Treba li da se opet saopšti – lideri i članstvo DF-a su pod konstantnim pritiskom i progonom. Čitava javnost je svjedok sprovođenja više montiranih političkih procesa koji se vode protiv najistaknutijih predstavnika i drugih funkcionera DF-a, ali i protiv njihovih porodica. Od oduzimanja putnih isprava, praktično zabrane kretanja, preko procesa o takozvanom pranju novca, pa do formiranja takozvanih terorističkih grupa zbog sprovođenja takozvanog državnog udara. Međutim, mnogo je pitanja, a izostaju odgovori, odnosno dokazi. Pri tome, da li ima prostora za čuđenje ukoliko se na nižim hijerarhijskim nivoima učestalo pojavljuju pojednici koji se, po nalogu ili samoinicijativno, priključuju takvim pritiscima i progonu. U Crnoj Gori to nije ništa novo, ali svakako to treba da se registruje. Vjerujem da to ima veze i sa našim mentalitetom. Novost bi bila da je obrnuto i da se vlada u skladu sa demokratskim standardima uz poštovanje bar elementarnih prava svakog građanina ponaosob. Građanina pojedinca, kao izvornog nosioca suverenosti.
Naravno, nezaobilazno je i pitanje prava svakog naroda, uz uvažavanje temeljnih evropskih konvencija i preporuka koje govore o proporcionalnoj nacionalnoj zastupljenosti svih, osnovnim identitetskim odrednicama i slobodi ispovijedanja vjere. Međutim, već duži niz godina u Crnoj Gori je na sceni anahrona tehnologija vladanja, potpuno neprimjerena za 21. vijek. Eto, i to je jedan od razloga zbog čega DF daje šansu dijalogu.
• Šta će DF uraditi ako ne bude promjene Ustava po identitetskom osnovu?
– DF je veoma zainteresovan za konačno rješavanje identitetskih pitanja. Nova srpska demokratija je, rekao bih, životno zainteresovana za rješavanje i konačno definisanje identitetskih pitanja srpskog naroda na prostoru Crne Gore. Pitanje srpskog jezika i ćirilice, crkve, proporcionalne zastupljenosti i drugo, za nas su pitanja od vitalnog značaja. To su pitanja koja zadiru u samo biće najmanje svakog trećeg stanovnika Crne Gore. Jednostavno, postoji nužnost da se dođe do prihvatljivog rješenja. Vjerujem da je javnosti poznato da su pitanja izmjena i dopuna Ustava materija koja se dominantno tiče Ustavnog odbora.
Vrijeme je pokazalo mnoge nedorečenosti i manjkavosti trenutno važećeg teksta Ustava, tako da bi trebalo na Ustavnom odboru, uz paralelan rad sa privremenim odborom, sagledati sve mogućnosti koje će doprinijeti što boljem izbornom, ali i sveukupnom društvenom ambijentu.
• Kako vidite predlog rezolucije DPS-a o Podgoričkoj skupštini, a imajući u vidu da ta partija poručuje da je taj dokument put ka prevazilaženju podjela?
– Predlog jedne takve rezolucije nikako ne može da bude put ka prevazilaženju podjela. Upravo je suprotno. Ako neko želi još dublje podjele u društvu, odabrao je pravi način. Međutim, tu se otvara i niz drugih pitanja. Ko iz vlasti uporno pokušava da sruši mogućnost dijaloga i hrani sve dublje i dublje podjele? Kome to odgovara? Zašto se baš sada jedan veoma značajan istorijski događaj nameće kao politička tema vrhunskog značaja? Da li je možda i to nalog sa strane ili to odgovara jednom dijelu vlasti iz sasvim ličnih razloga? Podgorička skupština bila je izraz volje srpskog naroda Crne Gore za ujedinjenjem sa drugim južnoslovenskim narodima i odgovor na kapitulaciju 1916. godine. Od 1916. godine do oslobođenja 1918. godine, Crna Gora je voljom svoje vlade praktično postala i bila sastavni dio Austrougarske carevine. Položila je oružje ubrzo posle čuvene Mojkovačke bitke, kao jedina zemlja iz sastava Antante koja je kapitulirala. Nažalost, Crna Gora ne može da ima status pobjednice u Prvom svjetskom ratu jer je istupila iz rata 25. januara 1916. godine potpisivanjem akta o kapitulaciji. O ankesiji od Kraljevine Srbije ne može biti ni riječi iz sasvim trivijalnog razloga – odluku o priključenju Crne Gore zajednici južnoslovenskih naroda nije donijela nijedna institucija te kraljevine. Tu odluku su donijeli, rekao bih, elektorski izabrani narodni plemenski prvaci, poslanici, upravo Podgoričke skupštine. Dakle, sada imamo na sceni čisto prekrajanje istorije.M.VEŠOVIĆ

Potrebna solidarnost u opoziciji

• Kako prevazići svađe u opoziciji i uspostaviti makar minimum koordinacije među opozicionim partijama?
– Iako veoma ideološki raznorodna, sa različitim programima i pristupima rješavanju krucijalnih problema naše svakodnevice, mišljenja sam da je, bez obzira na sve razloge, bio potreban bar minimum međuopozicione solidarnosti. Sada je, mora se priznati, generalno posmatrano, opozicija u Crnoj Gori u veoma lošoj poziciji. Razjedinjena, svako je podigao oko sebe visoki zid, osjeća se prisustvo nedoslednosti i neiskrenosti, više se vodi računa o preuzimanju opozicionih birača nego o tome ko je već decenijama na vlasti, uz nadgornjavanja o potpuno nevažnim pitanjima i drugo.
Takođe, vjerujem da je široj javnosti poznato da je DF desetinama puta pozivao na razgovor i dogovor ostatak opozicije. I šta se desilo? U najvećem broju slučajeva DF nije čak ni udostojen odgovora, a komoli da se otvorila eventualna mogućnost za određeni dogovor između relevantnih opozicionih subjekata. Zbog čega je sve to tako, to je ipak pitanje za druge opozicione subjekte, možda i strane centre moći, ali svakako i za podrobniju analizu.