Strašna se neistina, ili lažavina, što bi rekao narod ne kiteći užasnu laž nikakvim umekšavanjima, zaigrala iz Vlade u naporu da se opravda Predlog zakona o vjeroispovijesti ili uvjerenju i pravnom položaju vjerskih zajednica, kazao je Goran Danilović, poslanik Ujedinjene Crne Gore (UCG).

Kako je istakao, Demokratskoj partiji socijalista (DPS) je to toliko važno „političko pitanje“ da su se usudili da brutalno varaju čak i u Vatikanu, vjerujući da nema nikoga ko će ih razotkriti, ili ko im više može stati na put i spriječiti ih da željeno usvoje.

– Premijer Duško Marković govori grubu neistinu kada javno kaže da sve države na svijetu imaju ovakav zakon. Javno tvrdim kao parlamentarac koji se bavi ovom tematikom da nema nijedne moderne i civilizovane države koja ima ovakav zakon. Nijedne. Premijer tako nešto kaže u parlamentu, a onda nema, nažalost, nijednog stručnjaka specijaliste za ovu oblast koji bi dobio medijski prostor da ovo bestijalno ponavljanje laži demantuje, ili, bolje rečeno, raskrinka. Naši građani, umoreni od svakodnevice, skoro gledaju bespomoćno ne vjerujući ni očima ni ušima – rekao je Danilović.

Kako je naglasio, zakona sličnog ovome nema čak „ni u ovom nesrećnom regionu“.

– U Srbiji postoji Zakon o crkvama i verskim zajednicama koji je naučni rad za ovo zlokobno škrabopisanje. U tom zakonu, u naslovu i tekstu, jasno je da se izdvajaju crkve od vjerskih zajednica, odnosno u tekstu se član po član jasno propisuju prava i obaveze tradicionalnih crkava, počev od Srpske pravoslavne crkve i Rimokatoličke crkve. Sve precizno i jasno pobrojano, a imovina i pomoć države zagarantovani. Prelazne i završne odredbe tog zakona imaju samo dva opšta i uobičajena člana. Nikakvog zaobilaženja ili uplitanja ovog zakona u svojinskopravne odnose ili upravne postupake nema. U BiH postoji Zakona o slobodi vjere i pravnome položaju crkava i vjerskih zajednica, a sami naslov opet govori o ozbiljnosti kojom se oblast uređuje, i to u državi gdje su dominantne Islamska vjerska zajednica, Srpska pravoslavna crkva i Rimokatolička crkva. U članu 12, stav 3 toga zakona piše: Crkve i vjerske zajednice imaju pravo na restituciju oduzete imovine na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije, u skladu sa zakonom. Prelazne i završne odredbe ovog zakona imaju takođe dva uobičajna člana. U Hrvatskoj postoji Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica u čijem prvom članu se kaže „crkve ili vjerske zajednice“, što opet govori o namjeri zakonodavca da ispoštuje svoju državu i njene tradicionalne konfesije, ali i uvaži slobode i prava onih manjih i novoosnovanih. Samo u našem zakonu, samo u vladinom predlogu– i to treba ponoviti 100 puta – riječ crkve, kao sinonim za vjerske zajednice, pominje se samo jednom. Ne pominje se ni Srpska pravoslavna crkva (SPC), ni Pravoslavna crkva, niti crkva uopšte, jer da je predlagač upisao termin Pravoslavna crkva, onda bi sve bilo jasno. Država, srećom i namjerom savremenog prava, ne određuje ko je crkva, nego to pripada kanonskom pravu i procesu međusobnog crkvenog priznavanja, pa bi postalo jasno ko jeste, a ko nije Pravoslavna crkva u Crnoj Gori – kazao je Danilović.

Kako je ocijenio, u završnim i prelaznim odredbama prljavo, podmuklo, rušilački i zlokobno, predviđa se procedura u kojoj kroz članove 61, 62 i 63 vjerska zajednica, što znači SPC, jer sa njom namjerno nije potpisan ugovor, može ostati bez dijela hramova ili imovine bez prethodne sudske odluke zasnovane na odgovarajućem zakonu.

– Vlada uvodi pravilo da se nešto tuđe, crkvena imovina, može ubilježiti u katastru kao državna imovina, a da crkva potom traži, dokazuje i žali se pred sudovima. To je nedostojno države, to je gore od grubog revolucionarnog otimanja; to je jadno i kukavičko lopužanje tuđeg jer drugo ime za takvu namjeru ne postoji. To zlo dobra donijeti neće. Zbog rečenog i objašnjenog može se mirne savjesti zaključiti da u vezi sa spornim zakonom „niko krupno k`o Vlada ne laže“. Premijer se javno pita i prijeti: „Zašto bi Ostrog bio upisan na Patrijaršiju beogradsku, a ne na državu Crnu Goru“? Strašno je da tako nešto pita premijer, bivši ministar pravde!? Prvo, laž je da je Manastir Ostrog upisan na Beogradsku patrijaršiju – upisan je na Mitropoliju crnogorsko-primorsku, pa bi samo ova manipulacija bila dovoljna da se zatraži i dobije njegova ostavka. Drugo, premijer sklon prijećenju državom, ne pita zašto bi Katedrala Svetog Tripuna bila upisana na Biskupiju kotorsku, a ne na Crnu Goru jer je odgovor jasan: pa zato što je vlasništvo Biskupije, a ne države. Zato što nikada, ni u vrijeme socijalizma, nije bilo drugačije. Narod bi rekao: zato što je to tuđe, a ne naše. To je nečije, a ne ničije pa da ga država upiše na sebe – istakao je Danilović.

Kako je poručio, država nije i ne može biti hajduk da otima ono što nije njeno.

– Država je tu da garantuje građanima i pravnim subjektima imovinu, a ne da je prisvaja prikrivenim akcijama konfiskacije i nacionalizacije. Premijer Marković se nijednom javno ne zapita kako je moguće da država Crna Gora i njeno bogatstvo budu procijenjeni na 20 milijardi eura vrijednosti, a da od toga 38 odsto bude u vlasništvu stranaca. Kako je to moguće? Nažalost, lako. Tako što je ova vlast u minule tri decenije prodala „kusom i repatom“ sve što je do juče bila društvena svojina. Zato je pravo pitanje kako je moguće da smo u vlastitoj državi podstanari, a ne kako je moguće da Ostrog pripada Crkvi. Da je njime gazdovala Vlada, davno bi bio u vlasništvu nekoga iz Ujedinjenih Arapskih Emirata – zaključio je Danilović.

S.R.

---

Premijer sad bukvalno žali što komunisti nisu Ostrog upisali na državu
Predsjednik Vlade grubo manipuliše kada tvrdi da Hram Svetog Save na Vračaru ili Saborna crkva u Beogradu nisu vlasništvo SPC, a onda zapitano zaključuje: zašto bi Ostrog bio „crkveni“, ističe Danilović. Kako je pojasnio, tamo gdje je SPC širom Srbije, i posebno Beograda, uknjižena kao korisnik na izgrađenom i neizgrađenom građevinskom zemljištu, ista je ex lege, konverzijom prava korišćenja u pravo svojine, obnovila pravo svojine 11. septembra 2009. godine.

– Tada je počeo da važi Zakon o planiranju i izgradnji. Crnogorski premijer zna da je vlasništvo nad pomenutim zemljištem oduzeto SPC ex lege 1958. godine, stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. Već 80-ih godina predsjednik Predsjedništva Socijalističke republike Srbije Dušan Čkrebić znao je i zapisao ono što Marković 40 godina potom ne zna jer mu se ne isplati da zna. „Dugo sam lično morao da se potčinjavam davno uspostavljenom odnosu KPJ i SKJ prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, bez obzira na to što sam smatrao da taj odnos nije ispravan“, govorio je komunista Čkrebić.

Naš premijer ne treba tako da brine o Srbiji jer mjesto SPC i njena imovinska prava su zagarantovani, a nikoga ne zbunjuje naslijeđeno katastarsko tumaranje po Srbiji, koje se u ovom vremenu okončava. Naprotiv. Premijer Marković bukvalno žali kako to i u našem katastru crnogorski komunisti nisu Ostrog upisali na državu. Eto nijesu, jer su valjda imali malo stida i straha, a i da jesu, premijer ne bi trebalo da likuje nego bi se, valjda, lično zauzeo da se nekada ukradeno od Crkve Crkvi i vrati – kazao je Danilović.