Poznati gusinjski stočar Halil Dervišević već dvadesetak godina čobanuje. Zadivljuje da i danas ima elana za ovaj težak posao kao je počeo da radi prije dvije decenije. Samo što sada radi ovaj posao uhodanije i, kako kaže, u svakom trenutku zna šta i kad treba ruraditi. Stado mu se kreće od 40 i 60 grla, što zavisi od podmlađivanja, prodaje jagnjadi i slično.
Priča naš domaćin kako se ovog posla prihvatio u vrijeme kad to i nije bilo popularno, ali da su ljudske sudbine često nepredvidive, a dešavanja u društvu naopaka i neočekivana, što utiče na život i njihovu egzistenciju.
– Kroz život dosta toga čovjek u hodu uči, prinuđen je da razmišlja brzo, pa kad što prije shvati i odluči šta mu je činiti to bolje za njega. Nema u životu čekanja ni odlaganja! Ako ne ide jedan posao, nađi drugi, propada firma ili sistem, hvataj se onoga što znaš i možeš i nikad nećeš biti gladan. A, što su i stari govorili `zemlja je majka i ona neće pobjeći, samo je nemoj prodavati, može da uzvalja`. Još kao dijete radio sam na imanju i znam sve o stočarstvu, pa kad sam došao u situaciju da nastavim porodičnu tradiciju, i nijesam se dvoumio. Ni, pokajao – priča Dervišević.
Kao dobar farmer na mnogim sajmovima poljoprivrede Dervišević je osvajao mnoga priznanja, diplome i plakete, za visok kvalitet proizvoda. Time je i osvojio tržište i uvijek ima svoje kupce, i to na širem prostoru.
– Trenutno na farmi imam oko 50 ovaca, s proljeća s jagnjadima i oko 120. Jagnjad brzo rasprodam, osim ona koja čuvam za podmladak. Moje ovce su pešterske sore, koje se jagnje i dva puta godišnje. Ljeti izdižem na planinu, no, već poodavno teško je ili nemoguće naći čobanina, što mi pričinjava veliku poteškoću u inokoštini. Niko neće da radi ovaj posao. Čak ni pare ne pomažu! Tako su stočari koji drže više ovaca primorani da čobane dovode iz Albanije i sa Kosova, a za platu od 400 i 500 eura, uz obezbijeđen smještaj. Zato mladi odoše, ni sami neznaju kud, a kad odu nema povratka. Pozivam ih da ne odlaze sa svojih ognjišta, ovdje neka stvaraju život i porodicem jer promijeniće se stanje. Ne treba gubiti vrijeme ni po tim biroima rada, jer dobro vidimo da posla nema, sve je upropašćeno i što je najgore i dalje nas zamajavaju, biće ovo, biće ono, biće put za Podgoricu preko Albanije! Da bar to završe mnogo bi nam značilo za plasman poljoprivrednih proizvoda – glasno se nada naš domaćin.
N.V.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
