Trigeminalna neuralgija je jedan od najčešćih uzroka bola u području lica i ubraja se među najjačim i najneugodnijim bolovima koji se mogu osjetiti. To je poremećaj koji karakteriše jednostrana, izrazito oštra, iznenadna bol u području donje 2/3 lica trajanja nekoliko sekundi do minuta. Prema riječima prof.dr Željka Kojadinovića, neurohirurga i stručnog konsultanta u poliklinici Rezidencija zdravlja Kerber, kod bola u licu po tipu trigeminalne neuralgije najvažnije je ustanoviti tip neuralgije.
-Najčešći oblici su: tipična, atipična i sekundarna. Tipična trigeminalna neuralgija predstavlja bol u licu koji se javlja iznenada, velikog je intenziteta i trajanja obično do 1 minut. Pacijenti ga često opisuju kao udar strujom, ubod. Može biti provociran dodirom ili drugačijom iritacijom pojedinih djelova lica ili usne duplje. (tzv. triger zone). Kod tipične primarne neuralgije između napada bola nema tegoba i neurološkim pregledom se ne otkriva ništa. Ovo je već dovoljno za postavljanje dijagnoze. Uzrok bola su degenerativne promjene u ishodištu, iz moždanog stabla, trigeminus nerva (živca koji inerviše lice, ušne školjke i usnu duplju) - objašnjava dr Kojadinović.
Ističe da se pored pregleda pacijenta obavezno mora odraditi MR snimak mozga da bi se utvrdilo da li eventualno postoji razlog trigeminalne neuralgije, kada se ona zove sekundarna neuralgija.
- To može biti tumor, multipla skleroza, aneurizma, bolesti zuba. Postoji veći broj trigeminalnih neuralgija:tipične, atipične, pre-neuralgije, posttraumatske, sekundarne, neuralgije kod multiple skleroze i neuralgije rezistentne na klasično liječenje. Potrebno je od početka razlikovati o kom tipu se radi, jer se liječenje može znatno razlikovati. Pored ovoga postoje i brojni drugi sindromi koji se manifestuju bolom u licu i njih je potrebno razlikovati od trigeminalne neuralgije - kaže naš sagovornik.
Uzrok tipične trigeminalne neuralgije, prema njegovim riječima, je često pritisak krvnog suda na trigeminalni nerv.
- Liječenje se uvijek počinje ljekovima. Najčešće se primjenjuje Tegretol. Vremenom ljekovi počinju slabije da djeluju i bolovi bivaju sve češći i dugotrajniji. Tada nam najčešće i dolaze pacijenti, mnogi imaju praktično salve bola preko cijelog dana. Pošto ljekovi ne pomažu, a ne odlučuju se za operacije ovi ljudi godinama trpe stravične patnje. Kod nas se u 80 odsto slučajeva, ambulantnim procedurama, može na duže vrijeme zaustaviti bol u licu, kontrolisati ovakvo stanje i izbjeći operacija. Mnogi ljekari ne poznaju ovakve intervencije i odlučuju se na „čupanje nerava” ili operacije. Ako se radi o takozvanim atipičnim trigeminalnim neuralgijama operacija i ljekovi ne daju zadovoljavajuće rezultate. Tada su opisani interventni metodi u liječenju bola jedino uspješni - naglašava dr Kojadinović i dodaje da postoji nekoliko tipova operativnog liječenja.
- Operacija - mikrovaskularna dekompresija predstavlja minimalno otvaranje lobanje i uklanjanje svakog pritiska na trigeminus nerv. Ova metoda pokazuje odlične dugotrajne rezultate u preko 80 odsto slučajeva i danas najčešće izvodimo ovu intervenciju. Intervencija traje oko dva sata i odlično je podnose i pacijenti stariji od 70 godina. Kod starijih ljudi, koji nisu kandidati za opštu anesteziju, se preporučuje intervencija kojom se uništavaju bolna vlakna u dijelu trigeminus nerva koji se zove ganglion. Uništavanje se izvodi povišenom temperaturom na vrhu igle koja se uvodi preko kože lica. Intervencija se radi uz pomoć posebnog aparata za zagrijevanje vrha igle. Ova metoda nema dobre rezultate kao prethodna - kaže dr Kojadinović.
Ipak, još bolje rezultate od prethodne metode u novije vrijeme, postiže lokalizovano precizno zračenje određenih regija moždanog stabla- Gama nož.
- Prije ove metode uvijek treba pokušati interventne metode u liječenju neuralgije jer imaju znatno manje komplikacija, djeluju brže i pacijent ih lakše podnosi. Kod veoma starih ljudi, sa procjenom dužine života manjom od dvije godine, se primjenjuje uništavanje nerava na licu (čupanje nerava, uništavanje otrovima,...). Ova metoda nema dugotrajno dobre rezultate i čak može dovesti nakon 1-3 godine do još jačeg bola - objašnjava naš sagovornik.
Pored trigeminalne, postoje i neuralgije drugih nerava, a najčešća je grosofaringealna neuralgija. Ona se takođe počinje liječiti ljekovima. Ukoliko oni ne obezbole pacijenta dovoljno, oni se liječe operativno veoma uspješno.
Poseban problem, kako kaže dr Kojadinović, predstavljaju atipične trigeminalne neuralgije pošto kod njih uobičajeni terapijski protokol ne djeluje, a pogotovo je slabiji odgovor na operaciju mikrovaskularnom dekompresijom (MVD).
- Stepen atipije raste što je prisutno više sledećih znakova: slabija reakcija na upotrebu Karbapina (Tegretola), mlađi pacijent, postepeni nastanak bola, stalni bol bez faza bezbolnosti, pogoršavanje bola na žvakanje i govor, nema mikrovaskularnog kontakta na MR snimku mozga. U tim slučajevima najčešće uzrok bola nije iritacija krvnim sudom koji pritiska na ishodište trigeminalnog nerva, već iritacija ovog nerva negdje u licu. Tada je najvažnije detaljnim pregledom otkriti mjesto i tip ove iritacije. Kada se precizno odredi šta uzrokuje bol u licu i na kom mjestu postoji iritacija trigeminalnog nerva može se sprovesti specifično liječenje. Često se ovo ne utvrdi dovoljno precizno pa izostane i uspjeh liječenja. Tada se obično okrive za to starost pacijenta, psihičko stanje, druge hronične bolesti. Sve ovo u stvari možda doprinosi bolesti, ali ne može biti izgovor da se ne sprovede uspješno liječenje - naglašava dr Kojadinović. A.Š

Metode liječenja

Uzrok bola se prema riječima dr Kojadinovića, može liječiti savremenim ljekovima.
- Često, kad nam pacijenti dođu, ljekovi, klasične i alkoholne blokade već nisu dali rezultate. U tom slučaju indikovane su interventne metode liječenja trigeminalne neuralgije. One podrazumijevaju da se lijek aplikuje tačno u izvor bola koji dovodi do iritacije trigeminalnog nerva ili njegovu neposrednu okolinu ili da se na izvor bola djeluje nekom drugom interventnom metodom (stimuliše, zagrije, uništi, dekomprimuje,...). Budući da su izvori bola često manji od 1 cm, da su u dubini, i da se oko njih nalaze važne strukture potrebno je promjenu, tokom intervencije, prikazati snimanjem i tokom snimanja pratiti dolazak igle ili drugog instrumenta i ubrizgavanje lijeka tačno u izvor bola. Ovo se najčešće vrši pod ultrazvučnim snimanjem na aparatima posebnih performansi sa posebnim iglama, ili na RTG skopiji. (tzv. ultrazvučna ili RTG navigacija) - kaže naš sagovornik.

Bol ostaje u ambulanti

Dr Kojadinović podsjeća da interventne intervencije ne treba miješati sa tzv. „blokadama” jer se one rade naslijepo i površno u predjelu završnih grana nerava i uvijek je pitanje da li je lijek dat na pravo mjesto.
- Često je dovoljno da se promaši i nekoliko milimetara pa da intervencija ne uspije. To što ljekar ima veliko iskustvo ne znači da može da sigurno aplikuje lijek bez simultanog snimanja. Ove intervencije se rade ambulantno, nisu bolne, a bol se odmah smanjuje. Sve, zajedno sa pregledom traje oko 1 do 1,5 sat i nakon toga pacijent može otići kući. Za dugotrajniji efekat potrebno je obično uraditi 1-3 interventne procedure sa razmakom od nekoliko nedjelja. Ni finansijski efekat nije beznačajan jer je njihova cijena manja od višenedjeljnog fizikalnog tretmana, a pogotovo manja od banjskog liječenja ili operativnog liječenja. Kod preko 80 odsto pacijenta koji imaju uporne i intenzivne bolove u licu možemo savremenim ljekovima ili, u težim slučajevima, posebnim interventnim ambulantnim procedurama zaustaviti odmah bol i kontrolisati ga. Zbog toga ove procedure uvijek treba probati prije eventualnog operativnog liječenja ili stereotaksičnog zračenja npr. Gama nož metodom - zaključuje dr Kojadinović.