Do prije jednog vijeka na prostorima Crne Gore svečana narodna nošnja bila je statusni simbol, a danas je dio kulturnog nasleđa. Moderna vremena lagano su potisnula terzije i abadžije, graditelje narodne nošnje, dajući prednost dizajnerima koji rade za velike modne kuće. Narodnu nošnju malobrojne terzije danas izrađuju mahom za članove kulturno-umjetničkih društava. Ne mogu joj odoljeti ni stranci koji s ushićenjem kupuju kape, džamadan, jelek, dolamu, dolaktice ili koret kao suvenir, opčinjeni ljepotom ručnog rada koji je nekada na ovim prostorima izrađivan gotovo u svakoj kući. Koliko je crnogorska narodna nošnja posebna, nedavno je podsjetila i Katarina Radulović iz Podgorice, djevojčica anđeoskog glasa koju imamo prilike da gledamo u dječjem talent šou-programu „Pinkove zvjezdice“. Radulovićeva je odjenula crnogorsku narodnu nošnju koju je za nju s puno pažnje i ljubavi izradila Ljilja Šušić (rođena u Bijelom Polju, živi u Podgorici), jedna od malobrojnih terzija u Crnoj Gori. U razgovoru za „Dan“ gospođa Ljilja govori o ovom zanatu kom je posvetila cijeli život, čuvajući kroz izradu nošnji i našu tradiciju.
– Izrada crnogorske narodne nošnje je porodična tradicija, to je dio mog odrastanja – kaže Ljilja Šušić za „Dan“.- Mislim da sam prije naučila da vezem ošvice (ukras od zlatne srme) na crnogorskoj košulji nego što sam naučila slova. Moja majka Božana je stalno vezla i naša dnevna soba bila je puna različitih komada nošnje ili je tu bio bar onaj komad na kom je trenutno radila. Ne sjećam se da je moje sestre i mene učila zanatu, biće da je dječja radoznalost pobijedila. Onda sam počela da vezem, sve po fazama, od najjednostavnije pa do cijelog kompleta. Pomagala sam majci sve vrijeme školovanja, nijesam ni sanjala da će mi to biti profesija, jer je do tada u našoj kući to svima bio hobi. Devedesetih godina, kad je plata bila nekoliko njemačkih maraka, odlučila sam da otvorim radnju u kojoj bi bile sve originalne crnogorske nošnje koje su postojale kroz istoriju, i imam tu radnju još uvijek.
Da li izrađujete samo žensku narodnju nošnju ili i mušku, i koja je danas traženija?
–Radim i žensku i mušku nošnju, a od kape do opanaka sve je ručni rad.
Od kojih dijelova se sastoji originalna ženska crnogorska narodna nošnja i da li je izrađujete u kompletu ili ste neke djelove isključili?
– Ženski komplet se sastoji od kape koju su nosile djevojke i vela od crne čipke koji su nosile nevjeste, i to je jedina crna boja u nošnji. Starije žene su nosile rešnjače, odnosno svilene marame sa resama. U ženskom kompletu su još i košulja od ručno tkane svile sa ošvicama, dolaktice, svilena raskošna suknja, ćemer, opanci i preko svega ide koret. Muški komplet se sastoji od kape, džamadana, pojasa, dimija, dokoljena, podvezica, čarapa, opanaka i preko ide dušanka, dolama ili vermen - tri gornja dijela, a stvar izbora je za što bi se ko odlučio.
Gdje nabavljate materijale za izradu nošnje?
-S obzirom na to da se u izradi nošnje koriste prirodni materijali, a živimo u vremenu gdje je sve za jednokratnu upotrebu, sve mi je teže da ih nabavim. I male porodične tkačnice se zatvaraju; u Beogradu su već zatvorene dvije sa kojima sam godinama sarađivala.
Koliko vremena je potrebno da izradite jedan ženski komplet, a koliko muški?
-Za muški komplet treba oko dva mjeseca, a za ženski nešto manje, mada kad radite nešto što vam pričinjava zadovoljstvo i u čemu uživate onda su i vrijeme i novac relativna stvar.
Da li izrađujete i crnogorsku žensku građansku nošnju?
– Nošnja koju vezem zove se svitna ili svečana, a zanimljivo je da je iz ove nošnje nastala jednostavnija ili suknena koja je bila pristupačnija i žene su je nosile svakodnevno. Suknena nošnja bila je potpuno istog kroja, i ukrašena pamukom ili nekim jednostavnijim vezom.
Koliko se danas mladenci u Crnoj Gori odlučuju da se vjenčaju kao njihovi djedovi i bake? Bude li Vam nekada žao što su vjenčanice pobijedile našu prelijepu tradiciju?
– Vjenčanja u nošnji nijesu rijetkost, ali naravno izbor garderobe za vjenčanje uvijek zavisi od afiniteta mladenaca.
Stranci su oduvijek oduševljeni našom tradicijom. Koliko je nošnji koje ste napravili otišlo u svijet i iz kojih zemalja su bili kupci?
– Stranci se oduševljavaju kada vide našu nošnju i nepogrešivo znaju procijeniti i ljepotu nošnje i trud koji je uložen. Zanimljivo je da strancima ne morate objašnjavati da je to ručni rad, da sam morala da upredem zlatnu nit, da ručno pletem gajtane za ukras na same ivice, i da je čak i postava prišivena ručno.
Koji je najprodavaniji dio crnogorske narodne nošnje i koliko košta, a koja je cijena kompleta?
– Najprodavaniji dio nošnje su svakako kapa i ženska košulja sa ošvicama. Ne znam Crnogorca, živio on u Crnoj Gori a posebno ako živi vani, da nema u kući crnogorsku kapu, nosio je ili ne. Isto je i sa košuljama. Muški kompleti koštaju oko 2.000 eura, a ženski 1.500.
Da li Vi nekome prenosite zanat?
– Naravno, ali nikad se ne zna ko će se na kraju ovim zanatom baviti. Ni mene moja majka nije pripremala za ovakav profesionalni život, važno je da svi znaju kako se šta radi, a šta život nosi to je već druga priča.
Snežana Moldovan

Dostojanstvena „Pinkova zvjezdica“
Podgoričanka Katarina Radulović koja se takmiči u „Pinkovim zvjezdicama“ obukla je nošnju koju ste Vi izradili. Koliko Vam je to pomoglo da se za Vaš rad čuje i van granica Crne Gore?
-Katarina Radulović je neodoljiva curica koja je sa toliko dostojanstva nosila nošnju da me je zaista duboko dirnula. Bila sam ponosna kako na nošnju, tako i na Keti.

Zlatovez sve popularniji
Da li ste do sada sarađivali sa modnim kreatorima u stvaranju kolekcija sa motivima crnogorske narodne nošnje?
-Jesam. Moj dio uvijek je bio samo u zlatovezu. Otkako je zlatovez postao zaštićeno nematerijalno dobro Crne Gore, čini mi se da je postao i popularan, pa se više i upotrebljava.