Osjećaj nelagodnosti u nogama, blagi svrab, neodoljiva potreba za kretanjem „iz mjesta“, trnci i hladnoća/vrelina u listovima i stopalima javljaju se kod čak 10 odsto zdravih ljudi u populaciji starijih od 50 godina. Simptomi koje karakterišu ovo stanje savremena medicina naziva sindromom nemirnih nogu i iako ovaj problem u najvećem broju slučajeva ne iziskuje dugotrajan medicinski tretman, može da bude vrlo neugodan jer remeti kvalitet života, a posebno kvalitet sna.
O sindromu nemirnih nogu, dijagnostici i načinima liječenja za „Dan“ govori doktor medicine Marija Kozomara.
– Sindrom nemirnih nogu može da se javi kao zasebna tegoba ili u sklopu brojnih bolesti – kaže dr Kozomara. – U prvom slučaju provocirajući momenti su dugotrajno sjedenje, ležanje, vožnja autobusom ili avionom, ali i stresni period u životu koji se manifestuje na neurološkom nivou. Takođe, ovaj sindrom može da se javi i kod pacijenata koji imaju dijabetes, reumatoidni artritis, multipla sklerozu, išijas, bubrežnu insuficijenciju, mikroadenom hipofize ili depresiju. Veoma često i trudnice se žale na takozvanu nervozu nogu, ali se kod njih ovo stanje javlja u posljednjem trimestru trudnoće i prestaje odmah poslije porođaja. Sam po sebi, sindrom nemirnih nogu ne predstavlja veliki zdravstveni problem, ali ako traje duži vremenski period utiče na kvalitet sna, zbog čega se osoba žali na iscrpljenost i hronični umor. Pacijentima koji imaju sindrom nemirnih nogu potrebno je od pola sata do dva sata da utonu u san, a nerijetko ih osjećaj mravinjanja po nogama budi tokom sna. Razdražljivost kao posledica netretiranog sindroma nemirnih nogu često se susreće u kliničkoj praksi.
●Kako da razlikujemo sindrom nemirnih nogu od nesanice?
– Kod sindroma nemirnih nogu u isto vrijeme se javljaju i potreba za kretanjem i osjećaj neprijatnosti u nogama. Osoba se žali na osjećaj mravinjanja u listovima i stopalima, ponekad ima utisak da su joj stopala potpuno ledena ili potpuno vrela, i žali se na to da joj noge „same skaču“. Simptomi se ublažavaju ili potpuno nestaju kada osoba počne da hoda. Klasičnu nesanicu karaterišu otežano noćno usnivanje, često buđenje tokom noći, prerano buđenje, osjećaj umora i izostanak opuštanja nakon sna, kao i dnevna pospanost. U slučaju sindroma nemirnih nogu nesanica je posljedica, a ne uzrok problema.
●Kako se postavlja dijagnoza ovog sindroma?
– Pored subjektivnih simptoma koje pacijent uočava u svakodnevnom životu i koje će reći prilikom anamneze, ljekar će preporučiti analizu krvi i urina. Poželjno je testirati nivo gvožđa, folata, magnezijuma i vitamina B12, jer niski nivoi navedenih parametara mogu da budu uzrok pojave sindroma nemirnih nogu. Ukoliko analize potvrde niže vrijednosti od uobičajenih, uzimanjem suplementacije i promjenama u ishrani problem će biti brzo otklonjen. Ako je, pak, sindrom nemirnih nogu simptom koji se javlja u sklopu drugih oboljenja, neophodno je liječiti osnovnu bolest i voditi računa da li su ljekovi kojima se tretira osnovna bolest uzročnik pojave sindroma nemirnih nogu. Naime, dokazano je da pojedini ljekovi iz grupe neuroleptika (ljekova koji se propisuju kod različitih vrsta psihoza, depresije i poremećaja spavanja), antiemetika (ljekova protiv mučnine i povraćanja) i antihistaminika (ljekova protiv alergija) mogu da izazovu ovaj sindrom.
●Postoje li ljekovi koji mogu da pomognu pnjacijentima da sindrom nemirnih nogu bude eliminisan ili makar ublažen?
– Terapija prvog izbora su agonisti dopamina. Prvi rezultati istraživanja uzroka sindroma nemirnih nogu ukazuju na to da je jedan od uzroka nastanka sindroma problem u prenošenju dopamina, pa otud i agonisti dopamina kao lijek prvog izbora. Pacijentima se paralelno savjetuje da isključe cigarete i kofein, jer oni snažno djeluju na nervni sistem i mogu da budu uzročnici pojave sindroma nemirnih nogu, ali i da pogoršaju intenzitet simptoma. Takođe, šetnja neposredno pred spavanje može da djeluje povoljno na ublažavanje sindroma nemirnih nogu, posebno kod osoba koje imaju ovaj problem uslijed stresne situacije u životu. Večernja šetnja posebno je preporučljiva i trudnicama koje se žale da ne mogu da utonu u san zbog „peckanja“ u listovima i stopalima.
S. M.