Bolovi u zglobovima odavno nijesu problem samo starije populacije. Ukočenost i smanjena pokretljivost kukova, koljena, lakta, skočnog i ručnog zgloba i ramena javljaju se kako kod mlađih ljudi koji se profesionalno bave sportom, tako i kod rekreativaca, ali i kod ljudi koji nijesu fizički aktivni i u isto vrijeme nijesu u godinama u kojima su bolovi u zglobovima očekivani.
Jedan od zdravstvenih problema koji se sve češće javlja u kategoriji stanovništva od 40 do 60 godina starosti, posebno kod žena, je sindrom smrznutog ramena. Prate ga izražen bol i smanjena pokretljivost ovog zgloba, što i te kako utiče na kvalitet života. Šta uzrokuje sindrom smrznutog ramena, kako izgleda dijagnostika, a kako terapijski postupak za „Dan” govori doktor kiropraktike Savo Radunović iz podgoričkog Centra za kiropraktiku i fizioterapiju PZU „Dr Radunović”.
- Smrznuto rame, poznato i pod imenom adhezivni kapsulitis, nastaje kada dođe do zatezanja zglobne kapsule ramenog zgloba, što dovodi do ograničenog obima pokreta u samom zglobu – kaže doktor Radunović. - Ovo stanje se smatra posledičnim, što znači da ne nastaje zbog povrede zglobne kapsule, već se dešava kao posledica nekog drugog problema. Nauka još uvijek ne zna precizan uzrok nastanka smrznutog ramena, ali postoji indicija da je u pitanju neurološka reakcija organizma na određene povrede ili stanja organizma. Smrznuto rame se tako javlja kao posledica duže imobilizacije – nepokretanja ramenog zgloba, nakon povreda ligamenata, tetiva ili mišića u regionu ramena ili preloma ruke. Ovo stanje takođe srijećemo i kod dijabetičara, osoba koje imaju problem sa štitnom žlijezdom, reumatoloških oboljenja, nakon moždanih udara ili operacija dojke. Studije pokazuju da su ovom problemu više podložne žene starije od 40 godina.
Koja simptomatologija prati ovaj zdravstveni problem?
-Osnovni simptom smrznutog ramena je izražena limitiranost obima pokreta praćena bolom. Obim pokreta je narušen, jer se u zahvaćenoj zglobnoj kapsuli nalaze kosti, tetive i ligamenti čija je adekvatna funkcija neophodna za normalan pokret, a koja je narušena stezanjem kapsule. Simptomi obično nastaju postepeno i napreduju vremenom, pa tako gubljenje obima pokreta može da varira od djelimične do potpune nemogućnosti pokretanja zahvaćenog zgloba. Bol je izuzetno jak i probadajući, a pacijenti se često žale na bol prisutan noću koji im narušava san.
Kako izgleda dijagnostika, a kako proces liječenja ovog sindroma?
-Dijagnoza se uspostavlja adekvatnim fizikalnim pregledom. Zbog svoje karakteristike, smrznuto rame je lako prepoznatljivo, jer pacijent teško može da pokreće rame i ima izražen bol. Detaljan pregled je neophodan u cilju prepoznavanja problema koji ga prouzrokuje i eliminisanja diferencijalnih dijagnoza poput dislokacija, fraktura kostiju i ruptura mišića i ligamenata. U zavisnosti od slučaja, dijagnostičke metode poput rendgena, skenera i magnetne rezonance mogu biti neophodne. Liječenje bi trebalo započeti u što ranijoj fazi, jer što se više problem razvija to ga je teže i liječiti. Ukoliko je otkriven konkretan uzročnik, po mogućstvu bi i on trebalo da bude adresiran. Konvecionalni pristup ovom problemu se uglavnom zasniva na mirovanju i uvođenju blagog pokreta, pa je stoga ovom metodom i prognoza trajanja problema od jedne do tri godine. Imajući u vidu da je vrlo izgledno da je u pitanju neurološki odgovor autonomnog nervnog sistema, kiropraktika daje jako dobre rezultate u liječenju smrznutog ramena. Preciznim kiropraktičkim namještanjem utičemo na normalizovanje rada autonomnog nervnog sistema, pogotovo stimulacijom simpatetičkog dijela, što za rezultat daje značajno ubrzanje oporavka pacijenta. U našoj ustanovi imamo poseban protokol za liječenje pacijenata sa problemom smrznutog ramena koji se, osim kiropraktičkih metoda, sastoji od modifikovane fizikalne terapije korišćenjem manuelnih metoda, aparata posljednje generacije i bioloških agenasa. U rijetkim slučajevima, mogu biti indikovani terapija kortikosteroidima ili operativni zahvat. Terapija analgeticima i antiinflamatornim ljekovima se pokazala kao neefektivan vid liječenja smrznutog ramena, jer može samo kratkotrajno da utiče na umirenje bola, ali ne i da riješi problem. Ishod liječenja umnogome zavisi od preciznog doziranja terapije.
Koje vježbe bi ljudi trebalo da rade da bi prevenirali sindrom smrznutog ramena, a koje ukoliko već imaju ovaj problem?
-Vježbe se uglavnom zasnivaju na povećanju ili održavanju obima pokreta u ramenu i po mogućnosti jačanju muskulature. Ukoliko postoji povreda ramena ili ruke koja iziskuje dugotrajnu imobilizaciju ramenog pojasa, trebalo bi da bude razmotrena opcija što ranijeg uvođenja pokreta kako bi se prevenirao nastanak smrznutog ramena. Nakon operacije dojke, posebnu pažnju trebalo bi obratiti ne samo na rame, već i na kompletnu ruku na istoj strani tijela na kojoj je urađena operacija. Sve osobe koje nijesu sportisti bi u svakom slučaju trebalo redovno da rade vježbe kako jačanja, tako i održavanja obima pokreta, ne samo u ramenu već kompletnog tijela. Ovo se, naravno, posebno odnosi na rizičnu grupu za razvijanje ovog problema – žene preko 40 godina. Kada se već problem razvije, zavisno od stepena, aktivne vježbe se prepisuju u obimu pokreta koji pacijent može adekvatno da napravi bez kompenzacija. Ako je u pitanju problem manjeg do srednjeg stepena, osim vježbi za mobilnost mogu se uključiti i vježbe jačanja muskulature. Pasivne vježbe se rade sa terapeutom i tu ogromnu ulogu igra iskustvo terapeuta, jer se na pacijentov obim pokreta utiče po osjećaju. Kako liječenje progresuje, tako se i vježbe povećavaju, pa se postepeno uključuje i rad sa lastikama i tegovima ili drugim pomagalima.
Koliko se stil života kod pacijenata koji imaju sindrom smrznutog ramena mijenja?
-Smrznuto rame prilično utiče na normalno fizičko funkcionisanje ramena, što u većini slučajeva ima posledicu i na mentalno stanje. Na negativno psihičko stanje utiče i činjenica da bolovi mogu da budu izuzetno jaki, utiču na adekvatan san, pa se kod ovih pacijenata nerijetko vide hroničan umor i iscrpljenost. Obavljanje svakodnevnih aktivnosti zna da bude veoma izazovno, od održavanja higijene, oblačenja, kao i upravljanja vozilom, pa sve do obavljanja poslovnih obaveza. Zbog svega navedenog, ovaj problem ne bi trebalo ignorisati, već je preporučljivo u što ranijoj fazi potražiti profesionalnu pomoć.
Snežana Moldovan