Već više od godinu dana se družim sa vama. Neki su već uveliko počeli da se brinu odakle mi inspiracija, odakle mi teme, kako mi baš „to“ padne na pamet. Ja ne znam kako me to neki ljudi pitaju, kažu „potrošićeš se“. Nema potrebe da se sjekiraju, jer Bisa nije ni filozof, ni analitičar, ozbiljan pisac, književni kritičar ili novinar, Bisenija je žena iz naroda koja ima posao, porodicu, prijatelje, komšiluk i one što je manje vole. I svakoga dana Bisa čuje po neku novu priču, anegdotu, laž i izmišljotinu i sve to pretoči u svoju pisaniju, pa ko voli nek pročita a ko ne, veselim te Bože imaš „delete“ i mirno more. Život koji živim, ljudi, ljubav, rađanje ili umiranje vječita su Bisina inspiracija a toga svega ima sve dok je i života. Elem, danas ću vam pričati o tome kako treba da svi budete Žuti Slonovi koji prelaze ulice na pješačkom prelazu, kažu komšiji dobro jutro i uzimaju fiskalne račune. Dešavanje radnje, jedna vro bitna i važna državna institucija, ja kucam, ulazim. Unutra četiri gospođe, žene, reklo bi se dame. Jedna sjedi, druga gleda kroz prozor, treća kucka na kompjuteru, četvrta te nijemo posmatra. Na moje „dobro jutro” nastupa muk, tajac. Pomalo neprijatno. Ova gospođa što kucaka kaže mi „izvolite?” predajem papire i izlazim. Kad sam doma ispričala situaciju, jer mi je sve bilo nekako neprijatno počeli su da se pomalo šale sa mnom „što će tebi Biso da nazivaš dobro jutro, možda im je bilo to najgore jutro u životu, ti našla da se sprdaš. Biso, ne prejudiciraj stvari, tiii nekome da dobrojutriš ajde Biso ne sprdaj se...” No, priča mi prijateljica, u velikom mega marketu, natrgovala tovar stvari i sa kćerkom čeka na kasu kad mladić, sa majkom, hop, preko reda i stade ispred nje. Ova moja prijateljica, ne budi lijena pa ga upita „izvini momak, jesam li nevidljiva, čemu ponašanje takvo? Pitaj pa ćemo te propustiti... Ada Ženo, ja imam jedan artikal, a ti milion. Mladiću, nisam nevidljiva, mišu mali, već sam u odnosu na tebe SLON, a ti si u mega marketu, ovdje se kupuje na veliko, imaš brze kase ili pitaš, sad nazad u red iza mene jer neću da te pustim!“ Opaaa!!! Jedan nula za slona!!! On se više ne boji miša! Vaspitanje i Kultura vs Nevaspitanje i javašluk. Ali, aliii, moja drugarica je morala da se ugrize za jezik, pola prećuti, izbjegne skandal ali ipak i da kaže i bravo. Jer sve dok miševi tako mali i jadni kolo vode slonovi su nevidljivi i bijedni i treba reagovati. I dok čekam na semaforu sa mlađim djetetom da se upali zeleno svjetlo, njih petoro prelaze na crveno. Pa bravo kreteni! Svi preko trudeset pet nakrkali i divan ste primjer djetetu „Oni nisu pametniji od tebe koja čekaš, i ne slijedi njihov primjer jer je opasno“ komentarišem da me svi čuju. Samo se jedno lice okrenulo i reklo „treba da slušaš mamu“. Dakle, dragi moji, dok ćutimo i trpimo, ništa se neće pomjeriti sa mrtve tačke. Onda kad odreagujemo ispravno, postajemo Žuti slonovi, potpuno originalni i neponovljivi. Ne dozvolimo da nam miševi vladaju, da ćutimo na sve oko nas, da smo nevidljivi. Znam, mnogi će reći „a baš me briga“ ali mene jeste, i vas neka bude. Krenimo od malih stvari, kako bi napravili velike. Vježbajte „dobro jutro, dobar dan, hvala i doviđenja“ ajmo, ne boli, provjereno... Pa mi javite. Krenite od prvog komšije...