Doba adolescencije može biti veoma zbunjujuće za roditelje.
Dijete prolazi kroz različite promjene i faze razvoja koje se stalno smjenjuju, pa roditelji često ne mogu razumjeti ili teško prihvataju da ono što je važilo prošle godine, više nije prihvatljiva metoda vaspitanja.
U želji da pomognemo roditeljima da usklade očekivanja sa normalnim promjenama rasta i razvoja djece u adolescenciji, slijedi kratak opis procesa i faza adolescencije, kao i problema sa kojima se roditelji često srijeću na trnovitom putu odrastanja djece.

1 – Rana adolescencija
Rana adolescencija najčešće nastupa u uzrastu između devet i 13 godina, kada često nastaju određeni problemi koji su rezultat nekih uobičajenih promjena:
Dijete razvija negativan stav.
Pokazuje povećano nezadovoljstvo ako ga doživljavate i tretirate kao malo dijete.
Pokazuje manje zanimanje za uobičajene dječje aktivnosti, uz dosadu i nemir jer ne zna koje alternativne aktivnosti su mu dostupne.
Pojavljuje se novi osjećaj odbijanja zahtjeva i ograničenja koja nameću odrasli u životu.
Suprotstavlja se autoritetu, postavljajući pitanja, podstičući rasprave, odlažući obaveze i ignorišući uobičajene školske i kućne zadatke.
Eksperimentiše sa postavljenim granicama, pokušavajući ih pomjeriti koliko god mu se dozvoli.

2 – Srednja adolescencija
Faza srednje adolescencije se obično razvija u uzrastu između 13 i 15 godina, a problemi se karakteršu kroz sledeće promjene:
Traži od roditelja više društvene slobode.
Češće se koristi lažima kako bi izbjegao posledice nekih svojih postupaka ili kako bi učinio ono što su roditelji zabranili.
Povećava se pritisak vršnjaka u smislu preuzimanja rizika, gdje je ključni osjećaj pripadnosti grupi ukoliko zadovolji određenu vrstu ponašanja (npr. tetovaže, pirsing, konzumiranje alkohola ili narkotika)

3 – Kasna adolescencija
Ova faza se obično razvija u dobi između 15 i 18 godina, a promjene koje nastaju su:
Dobija više samostalnosti jer se uključuje u aktivnosti koje smatra „odraslim”, kao što su obavljanje sezonskih poslova, vožnja automobila, emotivne veze, kao i druženja sa vršnjacima koja su manje kontrolisana od strane roditelja.
Stiče značajnija emocionalna (često i seksualna) iskustva, te ulazi u romantične odnose.
Osjeća tugu zbog postupnog odvajanja od starih prijatelja (a možda i porodice), kao i tjeskobu zbog svoje nespremnosti da postane potpuno nezavisan.

4 – Rana nezavisnost
Ova se faza razvija obično u uzrastu između 18 i 23 godine, a problemi se uočavaju kroz promjene koje donosi:
Mlada osoba ima niže samopoštovanje zbog osjećaja nesposobnosti, jer ne može adekvatno odgovoriti na sve zahtjeve i obaveze ove „odrasle” dobi.
Osjeća teskobu jer više nema jasnu predstavu svog smjera u životu.
Mlade osobe u ovom razdoblju su veoma podložne uticaju vršnjaka (koji takođe tragaju za svojim životnim pravcem), pa često počinju intenzivno izlaziti kako bi zaboravili probleme i nakratko pobjegli od odgovornosti. U ovom razdoblju, mladi ljudi su najviše izloženi izazovu konzumiranja alkohola i narkotika.