Osjećanje zaljubljenosti praćeno „leptirićima u stomaku”, zanesenošću i ružičastom slikom „druge polovine” svakako je jedno od najljepših osjećanja koja iskusimo u životu.Ali, kada prvi talas opčinjenosti „drugom polovinom” prođe i suočimo se sa njenim manama, slijedi najteži zadatak u životu svakog para – prilagođavanje jedno drugom i postizanje kompromisa, od čega zavisi budućnost partnerskog odnosa.
Nekada je razlog za raskid nekompatibilnost karaktera, a mnogo češće iznevjerena očekivanja, o čemu je pisao Dipak Čopra u knjizi „Pet jezika ljubavi”. Kada „druga polovina” ne ispunjava naše kriterijume po pitanju pokazivanja privrženosti i naklonosti i/ili kada ostaje nijema na gestove koje činimo za nju i partnerski odnos uopšte, a o tome ne razgovaramo otvoreno, raskid je neminovan. Ali, ma koliko da smo svjesni da je kraj nekada najbolje rješenje za obje strane emocije često nadvladaju racio, pa patimo zbog „promašene ljubavi”.Ovaj proces može da traje dugo, da utiče na ostale segmente života – od porodičnih, preko prijateljskih odnosa, do rasijanosti u poslovnom okruženju, i da djeluje destruktivno na naše samopouzdanje, samopoštovanje i samovrijednovanje.
Kako što uspješnije i lakše prevazići raskid neuspješne emotivne veze za „Dan” govori psiholog Zorana Vuković.
-Prekid emotivne veze, čak i kada smo svjesni da ona nije bila dobra za nas, većini ljudi pada teško – kaže psiholog Vuković. – Što je intenzitet osjećanja bio snažniji u početku, to je razočaranje koje slijedi poslije raskida veće. Uvijek je potrebno da prođe vrijeme da bismo osvijestili zbog čega zapravo patimo, a u najvećem broju slučajeva to su neispunjena očekivanja koja smo imali od partnera/partnerke i emotivne veze.
●Zašto su u takvim situacijama razum i srce u raskoraku?
- Ljubav nas čini boljom, plemenitijom i empatičnijom osobom, koja je spremna da napravi manji ili veći broj ustupaka zarad lijepe budućnosti partnerskog odnosa. Onog trenutka kada shvatimo da ti ustupci nijesu bili dovoljni ili ih „druga strana” nije prepoznala na adekvatan način, na scenu stupa razočaranje. U vezi u kojoj ne dobijamo ono što nam je potrebno da bismo se osjetili ispunjeno i zadovoljno, raskid, pored razočaranja, donosi i kajanje što smo toliko toga uložili, a zauzvrat dobili veoma malo ili ništa. Osoba koja je po prirodi topla, nježna i spremna da ostvari bliskost, a odabere partnera ili partnerku koji „bježi od vezivanja”, šturo pokazuje osjećanja i uvijek se drži na distanci, u prvi mah će kriviti sebe što je došlo do raskida, jer vjeruje da ili nije dovoljno pokazala svoje emocije ili da je „drugu polovinu”, pak, „gušila” ljubavlju. Rolekoster emocija koji se tada javlja onemogućava nam da vidimo pravu sliku, pa tražimo krivca u sebi, umjesto u kompletnom odnosu. Do raskoraka između srca i razuma dolazi upravo zbog nemogućnosti da pravilno sagledamo situaciju u kojoj smo se našli. U zavisnosti od našeg karaktera i sposobnosti da osvijestimo šta je zapravo dovelo do raskida, patnja za prekinutom lošom emotivnom vezom može da traje od nekoliko nedjelja do nekoliko mjeseci.
●Šta je to što nas čini zarobljenim u okovima patnje?
- Strahovi. Nekad je to strah da nijesmo bili dovoljno dobri u partnerskom odnosu, nekad strah od samoće, a nekada strah da nikada nećemo pronaći osobu sa kojom ćemo ostvariti uspješnu emotivnu vezu. Naravno, svi ovi strahovi su iracionalni, ali su u isto vrijeme i parališući. Zbog toga mnogi ljudi ostaju u dramatično lošim vezama, trpe nezadovoljstvo i nadaju se da će se on/ona „jednog dana promijeniti”, što je velika zabluda. Drugi, pak, uskraćuju sebi mogućnost da se otvore za nove partnere, vjerujući da su „svi isti” i da „nikome ne bi trebalo vjerovati”. U najkraćem, kada izađemo iz loše veze okove patnje nam nameću naši strahovi i pogrešna uvjerenja, ali i takva stanja se mogu prevazići.
●Koji su načini za što lakše prevazilaženje kraha loše emotivne veze?
- To je uvijek suočavanje i razgovor, sa samim sobom ili sa ljudima u koje imate povjerenja.Uko­li­ko ni­je­ste u mo­guć­no­sti da ra­ci­o­nal­no sa­gle­da­te sve pro­ble­me ko­ji su do­ve­li do kra­ha ve­ze, odvo­ji­te vri­je­me da sjed­ne­te, pri­sje­ti­te se sve­ga što ni­je bi­lo do­bro u toj ve­zi i to „sta­vi­te na pa­pir”. Naš mo­zak mno­go lak­še pri­hva­ta či­nje­ni­ce ko­je za­pi­še­mo od onih ko­je iz­go­vo­ri­mo. Ako je ne­ko od va­ših pri­ja­te­lja znao ve­ći­nu de­ta­lja ko­ji su vas op­te­re­ći­va­li dok ste bi­li u part­ner­skom od­no­su, za­mo­li­te ga da vam po­mog­ne u pro­ce­su pod­sje­ća­nja. Bu­di­te is­kre­ni pre­ma se­bi, jer će­te sa­mo ta­ko ubr­za­ti za­cje­lji­va­nje „slo­mlje­nog sr­ca”. Ako, pak, ni­je­ste u sta­nju da raz­dvo­ji­te emo­ci­je od ra­ci­ja, po­raz­go­va­raj­te sa psi­ho­lo­gom ko­ji će vam po­mo­ći i usmje­ri­ti vas da raz­mi­šlja­te na pra­vi na­čin. Ne do­zvo­li­te da po­sli­je kra­ha lo­še ve­ze ugro­žen iden­ti­tet uti­če na va­šu bu­duć­nost.
Sne­ža­na Mol­do­van