Sva djeca vole da gledaju crtane filmove, jer su oni i namijenjeni upravo njima. Crtani filmovi su korisni u razvoju djece, ali ne treba im dozvoljavati da previše vremena provode gledajući ih. Gledanjem crtanih filmova djeca proširuju znanja, ali to nikako ne bi trebalo da bude jedini način na koji stiču nova. Anđela Šćekić Todorović, psiholog i Geštalt psihoterapeut kaže da bi bilo korisno da nakon gledanja crtaća, roditelji razgovaraju sa djetetom o tome šta su gledali, da zajedno komentarišu koji postupci crtanih likova su dobri, a koji ne.
– Kada smo mi bili mali omiljeni junaci su nam bili Paja Patak, Tom i Džeri, Miki Maus i Mini, Pluton, Barbi, dok danas pored njih važnu ulogu igraju Elza i Ana, Maša i Medvjed, Nodi, Munjeviti Jurić, Vinks, Dora i Patrolne šape. Crtani filmovi Supermen, Betmen i Nindža kornjače su i dalje popularni i djeca ih često gledaju. Pored njih, obožavaju da gledaju i Spajdermena, Transformerse i Moćne rendžere. Djeci ne treba uskratiti gledanje ovih crtanih filmova, samo bi trebalo smanjiti vrijeme gledanja i razgovarati o onome što su vidjela – kaže Šćekić Todorović.
Dobro je imati uzor, posebno je to značajno za kasniji razvoj dijeteta. Međutim, nije dobro kada dijete provodi previše vremena pred TV ekranom ili računarom gledajući crtane filmove.
– Prvo djeca su tokom gledanja crtaća većinom u sjedećem ili ležećem položaju što ne utiče pozitivno na njihov fizički razvoj. Dugo gledanje crtanih filmova, ili televizije uopšte, loše utiče na razvoj pažnje kod djece, pa kad krenu u školu onda često imaju probleme sa pažnjom i koncentracijom. Ono što se često javlja jeste da se djeca identifikuju sa nekim od crtanih junaka i počnu da žive u tom svijetu. Koliko je to zabavno, toliko može biti i opasno. Važno je da ukoliko roditelji to primijete reaguju odmah, vraćajući dijete u stvarnost i ono što se dešava u „sada i ovdje”. Najbolje bi bilo onda ukinuti crtaće, razgovarati i igrati se sa djetetom što više – navodi Šćekić Todorović.
Prirodno je da djeca imitiraju roditelje, jer su im oni prvi uzor, i kroz igru sa njima gluma postaje zanimljiv način komunikacije i veze sa njima i bližnjima. Na taj način svi se zabavljaju.
– Pored imitacije kao načina zabave, djeca počinju da šire svoje polje glume, pa počinju da imitiraju i crtane likove, njihov glas, ponašanje, pa čak i da interpretiraju cijele rečenice. Djeca nemaju razvijeno kritičko mišljenje, i u tom uzrastu ne mogu da znaju šta je dobro, a šta ne. Tu je potrebno da se roditelji uključe upućujući djecu na dobre modele ponašanja, i na one koji nijesu dobri, pri tom objašnjavajući zbog čega je nešto dobro, a nešto ne. Imitacija je dobra jer se djeca putem nje oslobađaju, bez stida pokazuju ono što znaju i tome se raduju, i to pomaže u građenju samopouzdanja. S obzirom na to da se djeca identifikuju sa crtanim likovima, trebalo bi razgovarati sa njima zbog čega im se neki crtani lik posebno sviđa i zašto baš njega imitira, a zatim mu dati mišljenje o tome. Ovaj vid razgovora je najbolje voditi kroz igru, jer oni na taj način najbolje uče i najlakše prihvataju i usvajaju mišljenja roditelja – ističe Šćekić Todorović.
Gledanje crtanih filmova utiče u velikoj mjeri na izbor igračaka, pa i na način igre, ali to ne znači da djeca ne biraju i na drugi način igračke.
- Okolina takođe diktira način na koji se djeca igraju, kao i igračke, a uz to su i dječja radoznalost i kreativnost pokretači za posezanje za različitim igračkama i igricama. Ponašanje djece zavisi najprije od vaspitanja, od onoga čemu ga uče roditelji, a uz to veliki uticaj na ponašanje ima i ponašanje okoline u kojoj dijete raste. Djeca najviše uče po modelu. Dakle uče tako što gledaju kako drugi rade određene stvari i pokušavaju isto to. S obzirom da djeca ne znaju šta je dobro, a šta loše, onda ih treba uputiti i dati im podršku za stvari koje su dobre, i pomoći im da razumiju i isprave sve ono što nije dobro. U tom procesu uloga roditelja je najvažnija – navodi Šćekić Todorović.
Dijete se najprije igra onako kako se roditelj igrao sa njim, zatim počinje da imitira igru koju je gledao na crtanom filmu, a onda pravi „svoju igru”- miješa sve što je gledao i sam stvara nešto novo.
– Tu se stavlja akcenat na dječju maštu koja je važna u razvoju i sazrijevanju. Trebalo bi podržati razvoj dječje mašte, ali isto tako napraviti jasnu granicu da je to samo kad se dijete igra. Ako roditelj čita djetetu priču i nakon toga razgovaraju o njoj, i ono ima zadatak da prepriča šta se tu desilo, a dijete počne da smišlja svoju verziju, mijenja i dodaje junake, tada mu treba jasno reći da je to lijepo smislio, ali da ovog puta treba da kaže ono što je čuo dok mu je roditelj čitao. Ovaj proces može da traje duže vremena, i treba biti strpljiv i uporan u tome, jer je to ujedno i priprema za školu. Gledanje crtanih filmova pored uticaja na izbor igračaka i način igre, ima veliki uticaj na izgradnju modela ponašanja prema drugoj djeci, i tako se kreira model odnosa, na primjer agresivniji model odnosa se kreira posmatranjem agresivnih scena, dok s druge strane topao i prijateljski odnos likova pomaže djetetu da razvije takav odnos sa drugarima. Modeli se kreiraju gledanjem, a iskustva razgrađuju u odnosima oslanjajući se na već kreiran model – kazala je Šćekić Todorović.A.D.

Djeca da slušaju muziku, a manje da gledaju TV
Crtani filmovi su i ranije sadržali elemente nasilja, ali su ih djeca gledala mnogo manje. Današnji crtani filmovi imaju dosta više nasilja, a djeca ih gledaju mnogo više.
– Roditeljima je najlakše da ih zabave tako što će im uključiti crtani film, a pri tom ne razmišljaju koje su loše strane toga. Djeca gledajući crtaće počinju da oponašaju junake, pa se može vidjeti da dijete često mijenja svoje ponašanje, u zavisnosti od toga koji je crtani i koliko dugo gledalo. Jako je važno da kad gledaju neki crtani film budu u blizini odrasle osobe koja će ih uputiti i objasniti da li je ponašanje tih junaka dobro ili loše i zašto je to tako. Osim ovog uticaja, gledanje crtanih filmova, a i televizije uopšte, utiče na dječju pažnju. Djeca posebno u ranom razvoju ne bi trebala da gledaju televiziju, jer prije svega ne razumiju ono što gledaju, već samo primjećuju razne boje i slike koje se, za njihov uzrast, prebrzo mijenjaju. Ta stalna i brza promjena loše utiče na razvoj dječje pažnje, i zato je sve češća pojava poremećaja u pažnji kod djece. Savjetujem roditeljima da manje puštaju crtane filmove djeci, posebno u periodu do treće godine, da više razgovaraju i igraju se sa njima, puštaju muziku, a da nakog gledanja crtaća obavezno pričaju o tome šta su gledali – navodi Anđela Šćekić Todorović.