Iz godine u godinu upotreba interneta, a posebno korišćenje društvenih mreža se povećava. Mladi, ali i oni stariji, svakodnevno koriste razne društvene mreže. Prvobitni cilj korišćenja društvenih mreža je da se povežu ljudi iz cijelog svijeta i da daljina ne predstavlja problem za komunikaciju. Gotovo većina ljudi ima prijatelje koji su se iz nekog razloga preselili i nisu nam uvijek dostupni. Preko društvenih mreža imamo mogućnost da se čujemo sa njima, kao i da pratimo dešavanja u njihovim životima. Moderna tehnologija donosi sa sobom pametne telefone i skoro uvijek dostupan internet, pa mladi većinom imaju instalirane aplikacije za društvene mreže na svojim telefonima i tako su uvijek prisutni na društvenim mrežama. Kod nas su najpopularnije društvene mreže Fejsbuk i Instagram. Osim mogućnosti interakcije putem društvenih mreža, korisnici imaju mogućnost postavljanja fotografija, video zapisa, statusa kako se osjećaju i šta misle. Ono što se dešava sve češće je da korisnici društvenih mreža objavljuju skoro sve što im se dešava tog dana šta su jeli, šta su obukli, sa kim piju kafu, ako su nešto kupili to odmah objavljuju, ukoliko su otišli na neki izlet obavezno objavljuju slike i video zapise.
- Kad gledamo sa psihološkog aspekta postavlja se pitanje koliko istinski mladi uživaju u tim trenucima kada fotoaparatom zabilježavaju sve da bi postavili na društvene mreže. Njihov cilj postavljanja svega što im se dešava na društvenim mrežama jeste da ih što više ljudi prati i lajkuje. Svaki lajk njima donosi sreću koja ih ponese da objavljuju što više. Mladi koji su skloni ovakvim postupcima razmišljaju kako da se što bolje predstave i svide kako poznatim tako i nepoznatim ljudima, kako bi njihovo biće bilo nahranjeno pozitivnim komentarima. Ukoliko nam ovakav način života postane svakodnevnica onda smo u problemu, jer prestajemo da živimo u realnom svijetu – rekla je Anđela Šćekić Todorović, psiholog i Geštalt psihoterapeut. Ona ističe da na društvenim mrežama ljudi predstavljaju sebe u što boljem svjetlu, dok neki predstavljaju sebe onako kako bi željeli, a ne kakvi su zaista.
- Tu se gubi nit realnosti, i osoba počinje da živi na granici između realnog i imaginarnog. Mnogo više joj se sviđa imaginarni svijet, do te mjere da prelazi da živi ono što nije. U pozadini potrebe da se prikažemo u nekom boljem izdanju, u potrebi da prikažemo naš dan u potpunosti, je potreba za pripadanjem, kao i ugledavanjem našeg bića od strane drugih. Svako biće na planeti ima potrebu da pripada i priroda čini da uvijek pripadamo nekom. Ono što je poželjno jeste da pripadamo onakvi kakvi zaista jesmo. Kada osoba prihvati sebe onakvom kakva jeste, sa svim vrlinama i manama, onda će je i drugi prihvatiti i zavoljeti takvu. Ukoliko osoba prikazuje sebe onakvom kakva nije, a ljudi je zavole takvu, onda ljudi vole zapravo nešto što ne postoji - vole ono što se prikazuje i što je izmišljeno, a ne ono što jeste – objašnjava Šćekić Todorović.
Često u albumima na Instagramu i Fejsbuku možemo vidjeti bahato ponašanje, tipa pranja ruku šampanjce, bacanja novca po ulici, kupovinu garderobe koja košta po nekoliko hiljada eura, putovanja… a sve to ostavlja posledice na djecu koja imaju naloge na društvenim mrežama. Često su im ljudi koji žive tako idoli i žele da žive njihov život.
- Ukoliko nam djeca prate ljude koji na instagramu postavljaju sadržaj koji nije primjeren za njihov uzrast, roditelji su odgovorni i treba da kontrolišu ono što njihova djeca prate. Gledajući sadržaj koji podržava bahatost življenja, poput navedenog, a pri tom puno ljudi prati i podržava, djeca počinju da žele da i oni slične stvari probaju i postavljaju na društvene mreže, kako bi postali popularni i viđeni u društvu. Osjećaj popularnosti i pripadanja na društvenim mrežama u velikom dijelu predstavlja lažno pripadanje, jer veliki broj osoba koji prati nečiji profil zapravo ni ne poznaje tu osobu. Prave vrijednosti se uče u porodici, i roditelji svojim primjerom pokazuju svojoj djeci šta je važno u životu. U životu bi trebalo da činimo stvari koje nas čine srećnim, i pravimo trenutke u kojima se osjećamo lijepo i spokojno, a ne da težimo da ih prikazujemo na društvenim mrežama da bi drugi mogli da vide kako je nama lijepo. Poenta života je da prihvatamo sebe onakvim kakvi jesmo, a ne da živimo u virtuelnom svijetu i ne znamo šta je to što nas istinski ispunjava. Svako ko voli i prihvata sebe, spreman je da voli i prihvata drugog – navela je Anđela Šćekić Todorović.
A.D.