Dekan Medicinskog fakulteta u Podgorici Goran Nikolić kazao je za „Dan” da, nažalost, postoje tehnička, finansijska, materijalna i kadrovska ograničenja u zdravstvenom sistemu sa kojima pacijenti treba da budu upoznati i, što je važnije, da ih prihvate. Ističe da licence ljekara nijesu dobile svoje mjesto u medicinskoj regulativi, a dokaz za to je da godinu dana niko nije dobio licencu u Crnoj Gori (ako izuzmemo odluku da ih privremeno nekim kategorijama ljekara dodjeljuje Ministarstvo zdravlja), i to nije prouzrokovalo velike probleme u funkcionisanju sistema zdravstva.
● Kako ocjenjujete rad vaše ustanove u prethodnoj godini i da li ste zadovoljni kvalitetom nastave?
– Medicinski fakultet je tokom 2017. godine u okviru akreditacije UCG i sam prošao kroz taj proces. Rad na akreditaciji je organizovan kroz akcioni plan Univerziteta, koji je u svim svojim fazama trajao dvije godine. Smatram da smo unaprijedili sve predmete i studijske programe na osnovu pokazatelja koji su nam dali indikatori kontrole kvaliteta nastave na Medicinskom fakultetu. Sada je pred nama period praćenja i kontrole kvaliteta nastave. Nadam se da smo akreditacijom postigli da budemo efikasniji u školovanju doktora stomatologije, medicine, farmacije, fizioterapeuta i medicinskih sestara, prema potrebama profesionalnih EU standarda, kriterijuma visokog školstva u CG i željama i zahtjevima pacijenata i studenata. Ocjena rada uprave fakulteta dolazi i od javnosti. Spremni smo da je prihvatimo.
● Jeste li zadovoljni organizacijom nastave na Visokoj medicinskoj školi u Beranama, s obzirom na to da znamo šta se dešavalo u prethodnoj godini, jer je program bio pred preseljenjem u Podgoricu upravo zbog kvalitetnije praktične nastave u KCCG?
– Naš stav prema nastavi na važnom studijskom programu Visoka medicinska škola je poznat i nije promijenjen. Zvanje medicinska sestra, kao regulisana profesija, dio je pregovaračkog poglavlja 3 u pristupnom procesu EU koji je prošlog mjeseca otvoren. Novi akreditovani programi za Visoku medicinsku školu su usklađeni sa zahtjevima iz direktiva. Klinički centar Crne Gore kao nastavna baza Medicinskog fakulteta ima sve kapacitete za praktičnu nastavu studijskog programa njege bolesnika. Opštoj bolnici u Beranama nedostaju pojedini sadržaji koji se sada nadoknađuju boravkom studenata u KCCG u Podgorici.
● Je li studentima tog programa dovoljno 15 dana prakse u toku semestra?
– Da li je studentima dovoljno 15 dana prakse u semestru u KCCG ne može se tako jednostavno odgovoriti. Treba znati da to nije sva praktična nastava predmeta njege bolesnika, koji je osnovni stručni predmet na studijskom programu. Veći dio nastave iz tog predmeta se vježba u Beranama. Za analize i odgovor na Vaše pitanje moramo imati pokazatelje ispunjenosti ishoda učenja. To sada, poslije održanog jednog semestra po novom programu, još uvijek nemamo.
● Kako ocjenjujete odnos ljekara prema pacijentima u Crnoj Gori, jer ste apostrofirali da ima slučajeva da se oboljeli ne poštuju u potpunosti?
– Odnos pacijent-ljekar je osnova funkcionisanja zdravstvenog sistema. Svi građani Crne Gore su dio tog sistema. Potrebno je mnogo rada da pacijenti, ljekari i menadžeri zdravstvenog sistema budu zadovoljni svojim učinkom u njemu. Za sada smo na samom početku. Ljekari i medicinsko osoblje treba da prihvate da je centar sistema zadovoljni pacijent. Pacijent treba da bude upoznat koja su ograničenja u tretmanu stanja u kome se našao. Mnogi pacijenti ne prihvataju nikakva ograničenja kada je njihovo liječenje u pitanju. Nažalost, postoje tehnička, finansijska, materijalna i kadrovska ograničenja sa kojima pacijenti treba da budu upoznati i, što je važnije, da ih prihvate. O svom zdravlju osnovnu brigu vode pacijenti kroz zdrave stilove života, prevenciju bolesti, zdravstveno prosvećivanje, kontrole zdravlja, ranu dijagnostiku i liječenje.
● Ko je odgovoran za takav odnos, da li Ministarstvo zdravlja može više da uradi na tom polju?
– Ministarstvo zdravlja radi i utiče onoliko koliko može. Od njega se očekuje mnogo, više nego što je realno. Mandat ministarstva je četiri godine. Dok se organizuju u svim potrebnim segmetima prođe više od polovine mandata. Mi smo skloni da čim nam se nešto ne sviđa odmah okrenemo oštricu svog nezadovoljstva prema resornom ministarstvu kao da ono drži ključeve svih problema u svom džepu. Unapređenje odnosa pacijent-ljekar, brigu o sopstvenom zdravlju, koja je osnova efikasnog zdravstvenog sistema, Ministarstvo zdravlja ne može unaprijediti samo. To je proces razvoja društva u cjelini.
● Da li se ulaže dovoljno u talentovane i kvalitetne ljekare?
– Kao dekan Medicinskog fakulteta sa zadovoljstvom mogu da konstatujem da imamo puno mlađih i jako mladih ljekara na kojima mogu da nam zavide. Sa tog aspekta, crnogorska medicina ima lijepu perspektivu. U njih se ulaže prema mogućnostima. Mnogi su nezadovoljni ulaganjima u edukaciju mladih ljekara. Mislim da to nije tako. Crnoj Gori najviše nedostaje organizacija zdravstva. Nikada nijesmo uradili plan koje će se zdravstvene usluge pružati u Crnoj Gori. Još uvijek često razvijamo liječenje bolesti koje se javljaju sa učestalošću od par slučajeva godišnje, pod pritiskom javnosti i pacijenata. Neracionalno se troše sredstva, kadrovi i oprema. Javnost teško prihvata podatak da država naše veličine nema uslova za pokrivanje svih segmenata zaštite zdravlja. U tom okviru se planira edukacija mladih ljekara.
● Da li ste zadovoljni ulaganjima u obrazovanje studenata medicine i šta nedostaje toj oblasti?
– Izrada savremenih kurikuluma, kontrola kvaliteta nastave, praćenje postignutih ishoda učenja i kompetencija studenata govori o kvalitetu nastave. Organizacija, jasni ciljevi, kontrola su osnova. Raspolažemo materijalnim, kadrovskim i prostornim sredstvima da budemo efikasniji bez dodatnih ulaganja.
● Kako komentarišete to što ljekari nijesu jedinstveni u Ljekarskoj komori, da li to ugrožava čitavi zdravstveni sistem?
– U Crnoj Gori mnogi ljekari nijesu shvatili ulogu Ljekarske komore. Prateći šta se događa i šta se događalo, ljekari zamjenjuju ulogu Sindikata i Ljekarske komore. Ljekarska komora ne bi trebalo da ima direktnog uticaja na status profesije ljekara u društvu. Osnovna uloga komore je planiranje, praćenje i organizacija cjeloživotnog učenja i napredovanja ljekara. To se obavlja preko izdavanja licenci za rad ljekarima. Nažalost, licence za rad nijesu dobile svoje pravo mjesto u zdravstvenoj regulativi u Crnoj Gori. Dokaz za to je da godinu dana niko nije dobio licencu u Crnoj Gori (ako izuzmemo odluku da ih privremeno nekim kategorijama ljekara dodjeljuje Ministarstvo zdravlja), i to nije prouzrokovalo velike probleme u funkcionisanju sistema zdravstva.
Ljekarska komora isto tako treba da pomogne Ministarstvu zdravlja u planiranju i organizaciji rada potrebnog medicinskog kadra za zdravstvenu zaštitu stanovništva.
D.BOGOJEVIĆ
Ne fale samo doktori
● Koliko Crnoj Gori nedostaje ljekara i da li je realno da se taj problem riješi?
– Na ovo pitanje je najlakše ogovoriti. Ljekara treba da bude 360 na 100.000 stanovnika prema standardima EU. Neće samo broj ljekara riješiti probleme crnogorskog zdravstva. Treba planirati zdravstvene usluge koje će se raditi u Crnoj Gori, prema njima planirati opremu i kadar koji će ih realizovati i, naravno, planirati finansiranje svega. Bez svih ovih elemenata samo povećanje broja ljekara predstavlja samo jedan od indikatora razvijenosti zdravstvenog sistema.
Niko nije nezamjenljiv
● Kako gledate na sve češće odlaske ljekara u inostranstvo, kako to spriječiti?
– Fluktuacija medicinskog i drugog kadra uvijek postoji. Sa pozicije ljekara koji je rukovodio velikim ustanovama u Crnoj Gori, kažem Vam da to nije tako veliki problem kako ga javnost percipira. Svaki građanin ima pravo da bira svoj profesionalni put kako misli da je za njega i njegovu porodicu najbolje. U Crnu Goru takođe dolaze kvalitetni istraživači i ljekari. Niko iz bilo kog sistema nije tako nezamjenljiv da bi njegov odlazak bio nenadoknadiv. Nezamjenljivost je percepija pojedinca koji je našao rješenje za svoje probleme van Crne Gore, a želi da ga u njegovoj Crnoj Gori shvate kao mučenika. Javnost voli da manipuliše podatkom o broju doktora koji su nastavili svoj rad van Crne Gore.