Sindikat doktora medicine upozorio je da domovima zdravlja u Podgorici i Nikšiću nedostaju 22 tima izabranih doktora i da Ministarstvo zdravlja to ne vidi kao razlog za uznemirivanje, a optužuje tu radničku organizaciju da podacima o odlivu kadra iz Crne Gore remeti rad zdravstvenog sistema. Predsjednica Sindikata doktora medicine
Milena Popović Samardžić ističe da se Ministarstvo zdravlja, reagujući na intervju objavljen u dnevnom listu „Dan“ od 9.1.2020, nije osvrnulo ni na jednu informaciju objavljenu u tekstu.
– SDMCG objavio je spisak od 150 ljekara koji su napustili javni zdravstveni sistem od 2014. godine. Dodajući ovom broju ljekare čiji odlazak iz javnog zdravstvenog sektora nismo zabilježili, naročito mlade ljekare sa tek svršenih studija medicine, brojka je vjerovatno značajno veća. Iako bismo voljeli mnogo ljepšu stvarnost, poput one o kojoj govori Ministarstvo zdravlja, i kao pacijenti i kao ljekari svjesni smo njenih brojnih manjkavosti. S obzirom na to da Ministarstvo zdravlja poziva nadležne institucije da uhapse predsjednicu Sindikata doktora medicine zbog uzbunjivanja javnosti pitamo: Da li Ministarstvo zdravlja uznemirava javnost kada zamjenica ministra predloži da studente medicine treba vezati robovlasničkim ugovorima; da li direktor Zavoda za hitnu pomoć
Saša Stefanović uznemirava javnost kada kaže da ZHMP-u nedostaje 40 ljekara; da li direktor OB Pljevlja uznemirava javnost kad kaže da toj bolnici nedostaje 20 specijalista ili kada kažu da Nikšiću nedostaje 13 izabranih doktora? Kada direktor
Nebojša Kavarić kaže da u DZ Podgorica nedostaje najmanje 10 timova izabranih ljekara – ističe Popović Samardžić.
Navodi da je Ministarstvo zdravlja ostalo dužno odgovor na informaciju da ministar zdravlja
Kenan Hrapović zdravstvene usluge za sebe i svoju familiju, umjesto u Crnoj Gori, ostvaruje u Turskoj.
– U Opštoj bolnici Pljevlja svojevremeno su radila 63 ljekara, a danas samo 22. Ministarstvo zdravlja nije reagovalo na brisanja planirane gradske bolnice iz strateškog plana Glavnog grada. Nabavljeni skeneri za potrebe bolnica u Beranama, Bijelom Polju, Nikšiću i Specijalnoj bolnici u Risnu ne mogu se pohvaliti kvalitetom slike i namijenjeni su ustanovama sa malim brojem pregleda u cilju brze orijentacije.
U cilju objektivnog informisanja javnosti moramo se osvrnuti i na podatak da u Crnoj Gori radi 2.278 ljekara koje je Ministarstvo zdravlja u više navrata potenciralo. Prema izjavi ovog resora, Crna Gora ima 3,3 ljekara na 1.000 stanovnika, što gotovo predstavlja evropski prosjek. Prije svega 3,4 ljekara na 1.000 stanovnika bio je evropski prosjek 2013. godine. Međutim, mi ne dostižemo ni evropski prosjek iz 2013. godine. Naime, prema podacima Instituta za javno zdravlje CG 31.12.2018. godine u javnom zdravstvu Crne Gore radilo je 1.760 ljekara, što predstavlja 2,8 ljekara na 1.000 stanovnika. Ostatak čine privatnici, ljekari u penziji, ljekari koji više ne pružaju zdravstvenu uslugu u okviru zdravstvenog sistema – navodi Popović Samardžić.
D.B.
Bez činjenica i analiza prave lažnu sliku o stanju u bolnicamaSindikat doktora poziva ministarstvo da uradi i objavi analizu starosne strukture ljekara u Crnoj Gori, kao i da da saglasnost na sistematizacije radnih mjesta ustanova.
– Takvi predlozi stoje u vašim fiokama godinama, da odobrite na vrijeme specijalizacije ustanovama u kojima rade ljekari koji su samo jednu godinu pred penziju, a podmlatka nigdje na vidiku. Vaše mjere kasne za realnim potrebama, kako zdravstvenih ustanova, tako i naših pacijenata. Zato manite se ličnih ratova sa Milenom Popović Samardžić ili bilo kojim drugim članom Sindikata doktora medicine i okrenite se poslu koji će donijeti realne rezultate koje uporno najavljujete a ne ostvarujete. Sindikat doktora medicine može biti samo partner državi na putu izgradnje boljeg i kvalitetnijeg zdravstvenog sistema, ali vi tog partnera uporno odbijate. Kada kažete da uzbunjujemo javnost, ne zaboravite da to radimo sa činjenicama za razliku od vas koji uporno pokušavate sliku o zdravstvenom sistemu Crne Gore predstaviti značajno boljom nego što jeste. Da bismo problem rješavali najprije ga moramo prepoznati. Prepoznaju ga u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji, samo kod nas on još uvijek ne postoji – navodi Popović Samardžić.