ROŽAJE - Institucija takozvanog „socijalnog kartona”, donijela je nevolje brojnim rožjaskim porodicama, čijom primjenom su najviše stradali socijalci kojima je ta pomoć najpotrebnija. Jedan od njih je i teško oboljeli šezdesetogodišnji Fetan Cakutaj iz sela Bać. On je već sedam godina vezan za postelju, a prije dva mjeseca ukinuta mu je socijala. Bez socijale prije tri mjeseca ostala je i njegova sestra, pedesetsedmogodišnja Faza.
- Nemam dokaze o stanju mog zdravlja jer nemam snage ni novca da idem u bolnicu na liječenje zbog bolova u leđima koje neprestano trpim. Strašno me je pogodilo rješenje Centra za socijalni rad od prije tri mjeseca u kojem je navedeno da sam sposobna za rad, te da zbog toga nemam pravo na socijalnu pomoć. A kao grom iz vedra neba pogodila nas je vijest da je bez socijale ostao i moj brat Fetan koji je imao srčani, a potom i moždani udar usled čega je ostao nepokretan. O njemu se ja staram, hranim ga, kupam i presvlačim. Fetan je obolio i od šećerne bolesti što zahtijeva dijetalnu ishranu, a ostali smo sa svega 60 eura koje on prima po osnovu tuđe njege i pomoći – ispriča je Faza Cakutaj „Danu”, ističući da joj je najteže što nema od čega da kupi pelene za svog nepokretnog brata.
-Živimo sami. Fetan se nije ženio, a ja se nisam udala jer nisam mogla da ga ostavim samog. Fetan iz Centra za socijalni rad nije primio nikakvo rješenje pa ne znamo zbog čega je ostao bez socijale. Nemamo ničega osim parčeta zemlje na kojem nam je komšiluk sagradio krov nad glavom – kroz suze priča Faza Cakutaj, i dodaje da u kući nemaju kupatilo.
- Najteže mi je što nemam za šta da kupim ljekove kako bi Fetanu, a i sebi olakšala bolove. Na nas, osim komšiluka, niko ne okreće glavu. Fetan danima pati od zubobolje, ali ljekari ovdje ne dolaze iako ih pozivamo, već traže da ga dovedem kod njih. Zovem ljekare ali oni insistiraju da ga dovedem u bolnicu, a ja nemam snage, novca niti mogućnosti za to – jada se Faza.
U domu Cakutaja zatekli smo nekoliko komšija koji su došli da obiđu Fetana. Među njima je i seoski imam Salih Murić koji ističe da je situacija u porodici Cakutaj izuzetno teška.
- Ne ulazim u to ko prima, a ko ne prima socijalu ali mislim da bi socijalu, na prvom mjestu, trebali da primaju Cakutaji. Fetan je nepokretan i nema nikakvih pomagala da bi mogao da dođe bar do kupatila, kojeg zapravo i nema. Mislim da bi bilo dobro da ovu porodicu obiđe nadležna komisija, jer, uvjeren sam da nigdje u svijetu ne možete naći ovako zapostavljenog pacijenta. Novcem koji primaju ne mogu da kupe ni pampers pelene, a u kakvim uslovima žive Bogu je zaplakati – kaže imam Murić.
Komšije Cakutaja komentarišu da su kriterijumi po zakonu o socijalnim davanjima jedno ali da je na terenu potpuno drugačije stanje.
- Smatramo da zaposleni u Centru za socijalni rad ne rade svoj posao kako treba, jer da rade, oni bi došli da obiđu ovu familiju prije nego što su im ukinuli socijalu. Sigurni smo da oni ne znaju u kakvim uslovima žive Cakutaji, ali zato omogućavaju svojim najbližim da primaju neki vid pomoći preko ustanove u kojoj su zaposleni – kažu komšije porodice Cakutaj.
Da se u Centru za socijalni rad čudne stvari dešavaju pokazuje primjer petočlane familije Jakupa Hota iz naselja Brezovačko brdo. Riječ je o čovjeku koji već četiri godine boluje od tumora na mozgu i koji je potpuno nesposoban za bilo kakav rad. Ova familija, koja živi u velikoj nemaštini, ovog mjeseca ostala je bez socijale zbog čega nisu bili u stanju da svoje troje djece pošalju u školu. Nakon što su zatražili da pišemo o njihovom problemu, iz Centra za socijalni rad Hoti su obaviješteni da je njihova socijala „zalutala” i otišla u selo Grahovo i to na ime Šerife, supruge Jakupa Hota, pa su je dobili tek nekoliko dana kasnije.V.Ratković
Za mjesto direktora
šest kandidata
Centar za socijalni rad godinu je dana bez rukovodioca. Nedavno je ipak objavljen konkurs za direktora u toj ustanovi za koju su zainteresovane sve stranke zastupljene u lokalnom parlamentu. Za to radno mjesto prijavljena su dva člana Bošnjačke stranke, Kadrija Agović i Sabro Kalač. Za direktora je konkurisao i kadar SDP-a Esad Plunac, inače pedagog u Centru za socijalni rad. Za direktorsku fotelju zainteresovana su čak tri člana DPS-a, Mersudin Dautović, Nermina Šabović i Elvira Sutović.