PLUŽINE - Opština Plužine sa susjednim iz sjevernog regiona države dijeli istu sudbinu po pitanju demografije i ugašene privrede, od ostatka Crne Gore ipak ih dijeli nekoliko osobenosti poput činjenice što imaju najveći bruto dohodak po glavi stanovnika, te što su jedina opština koja nije u dužničkom ropstvu. „Raritet“ koji se u Plužinama njeguje je komunistička ideja, i to ne deklarativno. Most preko Pivskog jezera i danas nosi ime „Maršal Tito“, a uprkos lomovima na političkoj sceni s kraja prošlog vijeka plužinski komunisti do danas su uspjeli da sačuvaju svoje mjesto u sazivu Skupštine opštine. Mirko Vuković, predsjednik Opštinskog komiteta Jugoslovenske komunističke partije Crne Gore, kaže da ne učestvuju u vlasti i ne odlučuju, ali kritikuju i traže da se odradi ono što smatraju potrebnim za stanovnike Pive. Vuković, koji je član Saveza komunista postao u 18. godini „novo“ punoljetstvo stekao je i u odborničkim klupama SO Plužine gdje je interese partije i njenih glasača i simpatizera zastupao do prošle godine kada je tu dužnost prepustio mlađem drugu, tridesetogodišnjem Mirku Radoviću. U trenutku kada se Jugoslavija raspadala, kaže Vuković, namjeravao je da završi sa političkim angažovanjem, a onda je njene dijelove zahvatio bratoubilački rat.
- Uvrijedilo me što je u tom periodu u mojoj Pivi preko 80 odsto spomenika i obilježja iz Narodnooslobodilačkog rata uništeno, oskrnavljeno. Tada je bio jedinstveni DPS i niko nije priveden poznaniju prava zbog tih vandalskih činova. Kada smo to vidjeli, ja i moji drugovi odlučili smo da se organizujemo i septembra 1996. godine u jednoj privatnoj kafani oformili smo Opštinski komitet JKP. Lokalni izbori su bili mjesec potom i mi smo osvojili pet manadata, ali su nam dva uzeli. Od tada do danas Plužine kao političku stranku imaju JKPCG - kaže Vuković.
Na lokalnim izborima u Pivi održanim 2014. godine komunisti su osvojili 6,9 odsto glasova od ukupno izašlih glasača što im je obezbijedilo jedan mandat u SO Plužine. Vuković kaže da im je falilo det glasova za drugi mandat. JKPCG u Plužinama nikada nije pravila nikakvu koaliciju sa vlasti, dok sve ostale partije jesu, pa čak i učestvovale u vlasti.
- Na poslednjim izborima u Plužinama mi smo išli pod nazivom „Slobodna Piva“, ali to nije bila koalicija već nam se pridružila grupa mladih ljudi koja nas je podržavala. Nikoga ništa nijesmo lagali, nijesmo ništa ukrali, niti smo kome šta obećavali. Jednostavno smo razgovarali sa ljudima, pričali o slavnim danima, oni nam vjeruju i simpatični smo im - smatra Vuković, koji je radni vijek proveo u prosvjeti, pa u Ministarstvu unutrašnjih poslova i kao društveno politički radnik.
- Svo svoje iskustvo prenosio sam u Plužine i nastojao da pokrenem razna pitanja. Mislim da sam podnio više amandama, postavio više odborničkih pitanja i dao predloga nego čitav odbornički sastav u kojem sam sjedio sve te godine, a o tome svjedoče zapisnici - ističe Vuković.
Na mlađima svijet ostaje, pa je tako i on svoje višegodišnje odborničko mjesto ustupio drugu Radoviću. Citirajući riječi Vladike Rada „malo rukah, malena i snaga“, plužinski komunisti naglašavaju da ne žive u uliziji da mogu promijeniti politiku u gradu gdje apsolutnu vlast ima SNP, niti da mogu komuniste vratiti na vlast kada ih na tim pozicijama nema ni u Moskvi. Radović je u komunistima jer, kako je pojasnio, to je tradicija njegove porodice, a politički je aktivan od 18 godine.
-Danas je vrlo teško biti opozicioni odbornik, pa još i komunista. Možda je teže nego 1943. godine. Svi me nekako gledaju sa čuđenjem, ne mogu da vjeruju kakvu ideju baštinim, nekima je to i smiješno, ali me to sve jača. Za skupštinsku govornicu slabo izlazim i šta govorim jer sam nemoćan. To je onaj osjećaj kada vidiš da se ne pitaš ništa već većina koja misli drugačije - kaže Radović.
Po struci je trgovac, ali za njega u rodnoj Pivi nema radnog mjesta, pa kaže da zarađuje „družeći se“ sa lopatom i ćuskijom na nekoj od građevina ako mu se ukaže prilika. Razočaran je kako u aktuelnu političku situaciju, tako i u sve drugo posebno u obrazovni sistem gdje se djeci, umjesto tekovina borbe protiv okupatora, servira nešto sasvim drugo.
- Danas djeca za lektiru imaju „Harija Potera“, „Gospodara prstenova“ i slično. Niko od njih ne zna, niti će znati ko su bili revolucionari njihovog rodnog kraja, ko narodni heroji. Vaspitavan sam u drugačijem okruženju, komunističkoj porodici gdje me nijesu učili da preko noći mogu nešto da steknem, već samo ako se dobro potrudim i zaradim. Zato sam tu gdje jesam, da barem pokušam prenijeti nekome ono što je vrijedno kako bi se u narednim generacijama sačuvalo – ističe Radović.
B.Brašnjo
Predvidjeli zastoj u razvoju
Kada je sredinom prošlog vijeka rasformiran durmitorsko-žabljački srez, osnovane su tri opštine: Plužine, Žabljak i Šavnik. Piva je i tada imala sve preduslove da bude najrazvijenija, ali su se obistinile sumnje Komunista, pa su danas grad koji mladi napuštaju i u kojem nema proizvodnog sektora.
-Po mom ubjeđenju u Plužinama nije trebalo da bude mladog čovjeka koji nije zaposlen. Po popisu 1981. godine Piva je imala 9.272 stanovnika, a Budva 6.000. Gdje su danas Budva a gdje Plužine? U našem kraju prije desetak godina bilo je 1 .300 zaposlenih a danas nemamo ni jednog radnika, ako izuzmemo zaposlene u opštini i državnim službama. Pilana u Breznima koja je zapošljavala oko 200 radnika je zatvorena, istu sudbinu doživjelo je i ugostiteljsko preduzeće „Piva“, kao i Fabrika elektroda i Zemljoradnička zadruga „Bajo Pivljanin- nabraja Vuković.
I djeca revolucionara zaboravila ko su
Vuković je istakao da iako je jednopartijski sistem u Crnoj Gori prestao da važi prije skoro tri decenije, Piva je i po tome posebna. Danas se u Plužinama, smatra Vuković, preslikao sistem vlasti na republičkom nivou.
- Jednopartijski sistem je ostao samo se ne može uporediti sa onim sistemom koji su vodili komunisti, koji je imao socijalne norme pravične i radnička samoupravljanja i sud udruženog rada. Iluzorno bi bilo da smatramo da možemo promijeniti ta kretanja, ali ukazujemo na greške. Međutim, ljudi koji su do juče bili moji drugovi, malo me razumiju i čuju. Nažalost i neka djeca vrlo revolucionarnih ljudi u Pivi nisu više na tom kursu – naglašava Vuković.
U Drugom svjetskom ratu, kazao je on, za slobodu jugoslavije 450 boraca iz Pive položilo je svoj život, dok je oko dvije hiljade njenih žitelja bilo žrtva fašističkog terora, što je oko 20 odsto od ukupnog tadašnjeg stanovništva opštine Plužine. Taj rejon, rekao je Vuković, bio je izuzetno ratno poprište jer su se na njemu odvijale tri najveće ofanzive- Četrvta, Peta i Sedma neprijateljska ofanziva. Iz tog vremena u Pivi je ostalo oko 100 spomenika koji su u veoma lošem stanju zbog čega su pivski komunisti ogorčeni. Vuković potvrđuje da je lokalna uprava tek ovogodišnjim budžetom predvidjela određeni iznos za njihovu restauraciju.