BIJELO POLjE – Dok građani Bijelog Polja mjesecima svjedoče radovima na rekonstrukciji gradskog trga, ostaje pitanje koji projekat je na kraju izabran, jer se nagrada za pobjedničku zamisao rekonstrukcije trga dodjeljivala nekoliko puta, istakao je predsjednik bjelopoljskog odbora URA Hajro Bučan.
–Uzimajući u obzir činjenicu da su sredstva za rekonstrukciju trga obezbijeđena kroz donaciju kompanije Adrijatik propertis iz Budve, te da će samo prva faza radova koštati oko 900.000 eura, ostaje vrlo upitna neobična visina iznosa tih radova, ali i način obezbjeđivanja pomenute donacije prilikom koje je „premijer posredovao”. Na koji način je premijer uspio da ubijedi kompaniju, koja nema bilo kakvih investicija u Bijelom Polju, da finansira rekonstrukciju trga u navedenom iznosu? Sa druge i suštinski bitnije strane, dok se Bijelo Polje nalazi u socio-ekonomskoj vještačkoj komi, umjesto da lokalna uprava i Vlada preuzmu hitne i neophodne korake za sanaciju takvog stanja, oni „oboljelog pacijenta” šminkaju uređenjem trga. Koliko se samo radnih mjesta moglo obezbijediti za tih 900.000 eura – istakao je Bučan.
Podsjeća da su „u moru obećanja, prevara i obmana, građani Bijelog Polja navikli na milionske iznose sa kojima barataju lokalni čelnici, pa više ni ne obraćaju previše pažnje na te bitne stvari”.
–Ne obaziru se ni zaposleni u bjelopoljskoj Opštini kojima se duguje čak sedam mjesečnih zarada! Kako pouzdano saznajemo, zaposlenima u Sekretarijatu za finansije zabranjeno je da pričaju o platama i o stanju računa Opštine. Postavlja se pitanje kako ti ljudi žive i izdržavaju svoje porodice, dok im država i lokalna uprava – svojim represivnim mjerama želi naplatiti sva potraživanja i tuži ih za neplaćenu vodu, struju, porez na nepokretnost, parking prostor i druge namete. To najbolje govori o kakvom strahu se zapravo radi. Rad bez naknade je ili volonterizam ili ropstvo, a zaposleni u lokalnoj upravi nisu volonteri. Ipak, važno je to što je instalirani premijer došao da svečano položi kamen temeljac za „novi”, a prije svega 15 godina rekonstruisani, bjelopoljski trg. Nadamo se da će ovaj trajati makar duplo duže – istakao je Bučan i naglasio da „umjesto da se instalirani premijer i ministri pozabave ovim, kako je krenulo, budućim gradom duhova, oni se vraćaju na mjesto zločina i organizuju nove predstave”.
– Dok premijer postavlja „kamen temeljac” i nastavlja na večeru u jednom od isplatnih punktova DPS-a (nadamo se da je sve bilo dezinfikovano, jer se ipak radi o prljavom novcu), ukazuje se i ministar poljoprivrede, kako bi zaustavio eksploataciju šljunka iz rijeke Lim. Pritom se ponaša kao da prvi put čuje za taj problem i neophodnost spasavanja jedne od najzagađenijih rijeka u regionu, kao da nikada ranije nije obavljao posao ministra poljoprivrede. Možda bi trebali da, opet, po ko zna koji put u poslednje četiri godine, prošetaju kroz nezavršenu mljekaru u Tomaševu ili kroz virtuelni ski-centar i Đalovića pećinu. Eto, i ministar kulture će donijeti klavir, pa se nadamo da će to simbolično označiti i početak „sviranja klavira” za mnoge koji su se ogriješili o zakon i građane – istakao je Bučan i podsjeća na izborni dan u oktobru prošle godine „kada je Bijelo Polje oživjelo a centar grada pretvoren u isplatna mjesta, dok su iseljenici disciplinovano (kao u zemljama u kojima žive) čekali u redu da prime novac za glas DPS-u”.
– Dobijali su po oko 300 eura, prodavali automobile stare po nekoliko decenija pa onda pazarili u lokalnim marketima. Sve to je pratio bivši potpredsjednik Vlade, a sadašnji premijer iz „komande” lokalnog DPS-a, koji je koordinirao vojskom svojih poslušnika u činjenju svih izbornih nedjela.
Ovako, trgove renoviramo za penzionere i kriminalno obogaćene milionere, jer će golubovi otići negdje drugo. Zato što penzioneri, sa svega 220 eura prosječnom penzijom u Bijelom Polju, nemaju ni za šaku pšenice kojom bi hranili golubove na trgu. Poštovani sugrađani, ako ne dođe do promjena, sigurnim korakom postajemo grad duhova, a država penzionera i tajkuna – zaključio je Bučan.
M.N.
Strategija vlasti da iseli sve
Bučan navodi da se godinama, u kontinuitetu, objavljuju alarmantni podaci o iseljavanju i drastičnom smanjenju broja stanovnika Bijelog Polja, da zvanični podaci govore o iseljavanju ka Podgorici i primorskim opštinama.
– Puno je veći broj onih koji idu ka inostranstvu, ne mijenjajući prebivalište, zbog kojih MUP ne vodi bilo kakvu evidenciju niti (po direktivama DPS-a) birački spisak. Da li takav negativni trend brine bilo koga u vladajućoj strukturi? U gradu „tvrđavi DPS-a”, u kome godinama dobijaju većinsku podršku građana. Da paradoks bude veći, podršku onih koje je DPS-ova politika otjerala sa svojih ognjišta. Ili je možda to strategija vladajuće partije – da iseli pola građana Bijelog Polja, koji će trbuhom za kruhom pronaći poslove negdje sa strane, pa da kasnije mogu izdržavati svoje porodice koje ostaju u našem opustošenom gradu – ukazao je Bučan.
Pozvati iseljenike da investiraju u svoj grad
– URA pokušava da probudi građane Bijelog Polja, da ih presudno motiviše, kako bi zajedno spasili šta se spasiti može. A mi možemo i znamo kako treba zadržati i vratiti našu djecu koja su otišla iz našeg grada. Nije potrebna velika pamet da bi se zaključilo šta je potrebno najljepšem gradu na Limu. Investicije u industriju, za koju još uvijek postoji radna snaga, ali i za poljoprivredu za koju su nam potrebni otkupni centri i jača podrška sa državnog nivoa. Potrebna nam je pametnija eksploatacija mineralne vode, koja se gotovo uopšte ne valorizuje. A trgove, garaže, pećine, skijališta i klavire ćemo lako napraviti i prilagoditi, čim oživi prijeko potrebna industrijska i poljoprivredna proizvodnja, ali i čim na pravi način iskoristimo sva bogatstva koja Bijelo Polje posjeduje – ukazao je Bučan i istakao da će URA pozvati sve „iseljenike da investiraju u svoj rodni grad, ali im ponuditi administraciju koja će biti efikasan servis, za razliku od logike DPS-,a „koji iseljenike posmatra isključivo kao korupcionaški plijen i glasački potencijal”.