BERANE/ANDRIJEVICA – Da su se brojni projekti na sjeveru u poslednje dvije decenije u dobrom dijelu pokazali kao promašene investicije, ukazuju i sirare koje su instalirane u selima Šekular i Konjuhe. Pomenute sirare su radile samo povremeno, jer se proizvodnja sira, zbog nedostatka sirovine i skupe tehnologije, pokazala kao nerentabilna, iako su realizaciju ovih projekata pratila značajna finansijska ulaganja. Opšta je ocjena da dešavanja vezana za otvaranje i zatvaranje ovih sirara najbolje potvrđuju da država nije imala odgovarajući pristup rješavanju nagomilanih problema kad je u pitanju razvoj stočarstava u Limskoj dolini.
Sirara, po imenu „Planinka“, instalirana je 2009. godine u zgradi bivše osnovne škole u šekularskom mjestu Kukalji. Nju je u ljeto 2010. godine, u društvu beranskih opštinskih čelnika, zvanično u rad pustio tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović i to uz pompeznu najavu da će se u njoj proizvoditi polutrajni sir visokog kvaliteta. Dva slična otvaranja obavljena su, uz prisustvo stranih donatora, godinu dana prije toga i to uoči lokalnih izbora u sklopu predizborne kampanje koalicije DPS-SDP. Na svečanom otvaranju „Planinke“ naglašeno je da je za projekat utrošeno oko 150.000 eura od čega je 80 odsto sredstava obezbijedilo udruženje njemačkih zadruga i Rajfajzen konferencija DGRV. Takođe je saopšteno da su u izgradnji sirare učestvovali i Ministarstvo poljoprivrede, Opština Berane, mjesna zajednica Šekular i Zadružni savez Crne Gore i da ona ima mogućnost da dnevno preradi do 1.500 litara mlijeka. Međutim, „Planinka“ je radila samo povremeno s dužim prekidima, kada je mlijeko, uz neznatni otkup od mještana, obezbjeđivano na način što je terenskim vozilima dopremano iz beranske mljekare „Zora“, kako bi se od njega u Šekularu proizvodio polutrajni sir. No, i to je bilo kratkog daha, jer je u cijeloj priči bilo najteže stvoriti potrebne količine mlijeka da bi proces proizvodnje bio rentabilan. Sirara je definitivno zatvorena septembra 2013. godine, da bi nakon toga u Šekular doputovao predstavnik njemačke zadruge, koja je investirala u projekat, i mašine preselio u jedno od bjelopoljskih sela u namjeri da tamo proizvodi polutrajni sir. Čelni ljudi Skupštine zadruge „Planinka“ su tada potvrdili da su mašine premještene u Bijelo Polje i da je to urađeno zbog nerantabilnog poslovanja.
-Jednostavno, nijesmo mogli da obezbjeđujemo sirovinu za proizvodnju sira, tako da je projekat propao. Zbog toga su došli Njemci i odnijeli mašine. Problem je u tome što je na prostoru Šekulara uništen stočni fond i što je ovo područje suočeno s velikom migracijom stanovništva, tako da ne čudi što se ovo desilo -naglasili su članovi skupštine zadruge „Planinka“.
Slično se desilo i sa sirarom instaliranom prije osam godina u andrijevičkom selu Konjuhe. Naime, sirara je počela s radom 2009. godine i to zahvaljujući ulaganjima koja su obezbijeđena preko MIDAS programa. Tada je, uz dopremanje mašina za proizvodnju tvrdih sireva, izvršena adaptacija postojeće zgrade, uz obećanje iz Ministarstva poljoprivrede da će ovaj projekat dati doprinos razvoju čitavog kraja i zaustavljanju izražene migracije lokalnog stanovništva. Sirara je ustupljena na korišćenje Udruženju stočara iz sela Konjuhe, čiji su članovi pokušali da organizuju kontinuiranu proizvodnju više vrsta sireva. Međutim, u startu su izrazili bojazan da je i ovaj projekat osuđen na propast, jer se radilo o skupoj tehnologiji. Takva predviđanja su se i obistinila, jer su konjuški stočari, i pored upornog rada, prije nekoliko godina morali da zatvore siraru, uz konstataciju da je zbog lošeg plasmana čitav posao postao neisplativ.
-Mi smo uspijevali da obezbjeđujemo dovoljne količine mlijeka za proizvodnju tvrdih sireva. Međutim, radilo se o skupoj tehnologiji, tako da smo morali da formiramo dosta „jaku“ cijenu proizvedenog sira. Tako skup sir, iako je bio izuzetnog kvaliteta, nijesmo uspijevali da prodamo, što je uslovilo i zatvaranje sirare. Očigledno je da se moralo ići na neku jeftiniju varijantu proizvodnje sira, ali stručnjaci to nijesu uzeli u obzir, što je i rezultiralo ovakvim epilogom – naveli su konjuški stočari. D.J.
Haos na tržištu uništio stočni fond
Predsjednik Mjesne zajednice Šekular Vesko Davidović navodi da je sirara pokazala da je sve manje onih koji pokazuju interesovanje da se bave stočarstvom. Ističe da uzroke ovakvog stanja treba tražiti u sve prisutnijoj migraciji lokalnog stanovništva i činjenici da na sjeveru nema organizovanog otkupa.
-Država je, umjesto da daje podsticaj jačanju gazdinstava, svojom nerazumnim potezima, raskrčmila stada na sjeveru. Ljudima su nuđeni krediti za nabavku stoke, uz obećanja da će moći da prodaju mlijeko i da tako otplaćuju kreditne obaveze. Međutim, od toga nije bilo ništa, zbog čega su mnogi farmeri upali u dužničko ropstvo. Tako je smišljeno uništavan stočni fond o čemu svjedoče njive i livade koje urastaju u korov. Ima mjesta gdje se mogu vidjeti stogovi sijena stari i po nekoliko godina. Siguran sam da bi se mladi ljudi u znatno većem broju posvećivali uzgoju stoke kad bi imali neku sigurnost i garanciju da proizvode mogu da plasiraju po nekoj realnoj cijeni – kazao je Davidović.