Nekadašnji funkcioner Narodne stranke i odbornik te partije u podgoričkom parlamentu Slaviša Guberinić uputio je otvoreno pismo gradonačelniku Nikšića i predsjedniku SO Nikšić.
–Iz medija sam saznao da se SO Nikšić sprema da jednu ulicu u Nikšiću nazove po Josipu Brozu, zvanom Tito. Ne baveći se karakterom organizacije koja je odbornicima SO Nikšić uputila tu inicijativu, držim da će prije glasanja za ovu odluku vama i odbornicima biti korisno nekoliko informacija koje treba da imate u vidu prije izjašnjavanja u vezi sa ovom inicijativom. Radio Bi-Bi-Si 9.aprila 1944. godine, u emisiji za Jugoslaviju, naročito u svom popodnevnom programu, objavljujući izvještaj o bombardovanju gradova na području Kraljevine Jugoslavije 7. i 8. aprila 1944. (među kojima je bombardovan i Nikšić), javio je ,da je akcija bombardovanja preduzeta na zahtjev maršala Tita. Dakle, Josip Broz, zvani Tito, tražio je od saveznika da bombarduju Nikšić 7. i 8. aprila 1944, na pravoslavni praznik Blagovijesti, kada je grad pod Trebjesom gotovo sravnjen sa zemljom i kada je postradao ogroman broj građana, čiji tačan broj nikada nije utvrđen. Komandant štaba Drugog udarnog korpusa NOVJ Peko Dapčević je 30.marta.1944, pa zatim i 1.aprila 1944, tražio od Josipa Broza, zvanog Tito, da od saveznika zahtijeva bombardovanje Nikšića –predočio je Guberinić u pismu čelnicima Nikšića.
Kako je istakao, prvi dokumenat koji dokazuje ovu tvrdnju nalazi se u arhivi Vojnoistorijskog instituta pod br. 7-2, k.394, u „Zborniku NOR-a“, u tomu III, knjizi 7, dokumentu broj 124. Drugi dokument koji potvrđuje ovu činjenicu može se vidjeti u „Zborniku NOR-a“, tomu III, knjizi 7, dokumentu broj 132.
– Josip Broz, zvani Tito, 4.aprila 1944.godine iz Drvara je odgovorio da je od saveznika tražio bombardovanje Nikšića, što se može vidjeti u njegovim „Sabranim djelima“, u 19. tomu, na stranama 205. i 333. Tako su se saveznički avioni po Brozovom zahtjevu obrušili na Nikšić 7. i 8. aprila 1944. Dr Branislav Kovačević u knjizi „Savezničko bombardovanje Crne Gore 1943–1944“ – Podgorica 2003, na strani 54–55, objavljuje podatke o posledicama ovog Brozovog zahtjeva po Nikšić: „Poginulo je 176 građana, od kojih 18 jedinaca, a ranjeno je 209 građana. Srušene 52 kuće, među kojima i zgrada Gimnazije (djelimično), stara zgrada Načelstva, kupatilo (djelimično), zatvor žandarmerije, hoteli „Evropa“ i „Nikšić“, osnovna škola, Dom zdravlja, stara grobljanska Crkva sv. Petra i Pavla i dio gradskog groblja, oštećena Saborna crkva i dr. Njemci su imali jednog poginulog i dva-tri ranjena vojnika. Izvjestan broj poginulih imali su italijanski fašisti i četnici. Od bombardovanja nije stradao nijedan njemački objekat. U Nikšiću se nalazio veliki broj izbjeglica, te je evidentiranje njihovog stradanja bilo otežano.“ Ako ste zainteresovani, mogu vam dostaviti do sada prikupljena imena civila koji su postradali u ovim bombardovanjima – istakao je Guberinić.
Prema njegovim riječima, nakon Drugog svjetskog rata, Josip Broz, zvani Tito, zaveo je jednopartijsku komunističku diktaturu, u kojoj je koristio najsvirepije metode protiv neistomišljenika.
– Prvo je naredio likvidaciju zarobljenika u Sloveniji 1945.godine, i to bez ikakvog sudskog postupka, kada je bez dokazane krivice pobijeno nekoliko desetina hiljada ljudi, među kojima je bio i ogroman broj Nikšićana. Josip Broz, zvani Tito, nije se libio ni obračuna s opozicijom iz svoje partije. Tako je za svoje dojučerašnje partijske kolege, saradnike i istomišljenike, nakon konflikta oko Rezolucije Informbiroa 1948. godine, organizovao koncentracione radne logore, od kojih je najpoznatiji bio Goli otok. Metode mučenja koje je njegov režim tamo koristio opisane su u brojnim svjedočanstvima preživjelih logoraša, a svirepost tih metoda ne može da shvati zdrav razum. Najveći broj stradalnika iz ovih mučilišta bio je iz Crne Gore, a broj Nikšićana među njima veoma zavidan. Tako je jedno od najvećih mučilišta u zloglasnom koncentracionom logoru Goli otok nosilo naziv „Petrova rupa” po Petru Komneniću iz Nikšića. Broj Nikšićana koji se nalazio u tim mučilištima danas je poznat i može se pronaći i na internetu – naglasio je Guberninić.
On smatra da Nikšić ima dovoljno znamenitih ličnosti iz svoje dalje i bliže prošlosti po kojima bi mogao nazivati svoje ulice i trgove, „a ne da ih ne naziva po zlikovcima i ličnostima koji su svojim činjenjem doprinijeli da ogroman broj Nikšićana ostane bez života, imovine i ličnog dostojanstva”.
– Jedini kontekst u kojem bi se u Nikšiću eventualno moglo pomenuti ime Josipa Broza, zvanog Tito, jeste onaj u kome bi se ukazalo na pomenute zločine koje je počinio nad Nikšićanima. Na primjer, Trg žrtava Josipa Broza-Tita ili Bulevar Titovih zločina i slično – zaključio je Guberinić.
I u Zagrebu uklonili Brozovo ime
Guberinić je u pismu čelnicima nikšićke opštine naveo da nije nikakvo čudo da je Josipa Broza, zvanog Tito, britanski list ,,Dejli mejl” 7.10.2014.godine uvrstio na 13. mjesto najvećih diktatora u istoriji čovječanstva, procijenivši broj žrtava njegove diktature na 500.000 ljudi.
– Nije nikakvo iznenađenje ni to da je Ustavni sud Slovenije još 2011. jednoglasno, i to na zahtjev vanparlamentarne stranke, poništio odluku da se u Ljubljani ulice nazivaju po Josipu Brozu, zvanom Tito. Takođe, ne čudi ni da je u Zagrebu prije neki dan sa gradskog trga uklonjeno Brozovo ime – istakao je Guberinić.