BIJELO POLjE- Koliko su djeca s posebnim potrebama na seoskom području zapostavljena i zaboravljena od društva, svjedoči i primjer sedmoro mališana koji žive u mjestu Ličine, udaljenom 38 kilometara od Bijelog Polja. Ovu djecu su prvi put obišli predstavnici NVO ,,Euromost” i tom prilikom im podijelili novogodišnje poklone, koje su obezbijedili Opština Bijelo Polje i Crnogorsko astronomsko društvo iz Podgorice.
Predsjednik NVO ,,Euromost” Almer Mekić kazao je da na stotinu djece s posebnim potrebama i njihovi roditelji koji žive na seoskom području očekuju isti tretman kakav imaju mališani iz urbanih sredina.
-Ova djeca su zaboravljena i ostavljena od cjelokupnog društva. Činjenica da ih niko ne obilazi i da im niko ne pruža nikakvu mogućnost da se druže i uključuju u društvene tokove s ostalom djecom svjedoči da je problem veliki i da se mora odmah reagovati. Treba svi da se uključe i nađu način kako da pomognu ovoj djeci, kazao je Mekić.
Predstavnici NVO ,,Euromost” su se dogovorili sa sekretarom Sekretarijata za društvenu djelatnost Saidom Čikić da čim to vremenske prilike dozvole organizuju posjetu ovoj djeci i njihovim roditeljima.
Nermina Radič ima sedmoro djece, četiri djevojčice i tri dječaka koji su djeca s posebnim potrebama.
Nermina je 2012. godine zbog teške materijalne situacije s petoro djece i bivšim suprugom zatražila azil u Luksemburgu, gdje su ostali četiri godine. Tokom boravka u azilu dobili su još dvoje djece. U Luksumburgu su boravili do 2016. godine kada su protjerani.
-Kad sam se vratila, predavala sam zahtjev za tuđu njegu i socijalno, ali su me više puta odbijali, tako da skoro dvije godine mojih troje djece ne mogu da ostvare nikakva prava, kao ni moje kćerke. Daleko smo od grada u ovim planinskim vrletima i daleko od nečijeg src, kaže Nermina.
Mejrema Ličina, majka Emraha Ličine koji ima 13 godina, kaže da je njen sin završio četiri razreda u Osnovnoj školi ,,Milomir Đalović’’ u Sušici. Takođe, navodi da je morala nakon što je završio četiri razreda da dijete po preporuci pedagoga upiše u Osnovnu školu ,,Dušan Korać’’ Bijelom Polju, gdje postoji odjeljenje koje njen Emrah može pohađati.
-Zbog nemogućnosti da mu plaćam kartu do Bijelog Polja i nazad, obratila sam se Centru za socijalni rad, od kojeg sam zatražila pomoć, ali su kazali da ne mogu da mi pomognu.
Obraćala se, kaže Mejrema, i Ministarstvu rada i socijalnog staranja, da se dječaku dodijeli asistent u nastavi. Dobila je rješenje da se u roku od 30 dana obezbijedi asistent u nastavi u osnovnoj školi u Sušici, ali ni to nije obezbijeđeno. I ona je predavala zahtjev za tuđu njegu koju su joj odobrili, alinakon izvjesnog vremena i ukinuli, tako da sada nema nikakvo primanje.
Mejrema kaže da bi bila srećna majka kada bi joj neko pomogao da se njeno dijete školuje u Bijelom Polju, kao i ostala djeca. M.N.
Apel svima da pomognu
Nedžad Erović, čiji sin ima 12 godina i dijete je s posebnim potrebama, kaže da o mališanima s razvojnim smetnjama koji žive na sjeveru, izuzev njihovih roditelja, niko ne brine. Erović dodaje da još niko njihovu djecu nije obilazio, niti pitao za njih, osim predstavnika NVO,,Euromost”.
-Očekujem da će se lokalne i državne institucije, kao i organizacije koje dobijaju sredstva za pomoć djeci s posebnim potrebama konačno založiti za svu djecu s posebnim potrebama koja žive na selu. Takođe, pozivam i predstavnike Unicefa, kao i predstavnike ambasade USA i delegacije EU u Podgorici da obiđu našu djecu- kaže Erović.