BIJELO POLjE – Škola u selu Vrh, nekoliko kilometara udaljenog od mjesnog centra Bistrica i oko 25 kilometara dalje od centra Bijelog Polja, ne radi još od početka `90. godina prošlog vijeka. Oni koji su ostali da žive u ovom živopisnom selu kažu da od tada počinju njihove muke i konstantno raseljavanje stanovništva. Zatvaranje škole u selu smještenom iznad Đalovića klisure i istoimene pećine i manastira Podvrh učinilo je da ovdje danas živi jedva nekoliko domaćinstava. Oni koji su ostali u selu Vrh apeluju na ministra prosvjete Damira Šehovića da učini napor kako bi škola opet radila. Obećavaju da će i sami pomoći da se oronuli školski objekat dovede u red i da djeca sa Vrha nastavu pohađaju u svom selu.
Mještani ističu da ih je ukidanje škole unazadilo, pa Danilo Veličković, koji sa porodicom živi u ovom selu, kaže da ih je nerazumna odluka nadležnih naprosto iznenadila.
– Nijesu uzeli u obzir da je u vrijeme kada je škola zatvorena, u selu bilo pet-šest mladih bračnih parova čija su djeca za godinu-dvije trebalo da budu upisana u prvi razred. To je doprinijelo raseljavanju stanovništva. Porodice su se jednostavno odselile bliže gradu kako bi djeci omogućili bolje uslove za školovanje – priča Veličković i dodaje da prilikom zatvaranja ovog školskog odjeljenja nijesu razmišljali niti o ulozi škole u cjelokupnom kulturnom i svakom drugom preporodu nerazvijenog seoskog područja.
– Bacili su tada u vodu i trud pregalaca koji su školu gradili, kao i zalaganje Pavla Žižića, nosioca Partizanske spomenice i prvog povjerenika za Bjelopoljski srez, da Vrh ima svoju školu. I nakon uzaludnih napora da se reaktivira škola, mladi bračni parovi su se odselili, ostavili svoje kuće i imanja i otišli u gradska ili prigradska područja da bi bili bliži školi. Neki su vodili djecu u druge škole (Negobratina) i čekali ih dok završe nastavu – priča hroničar ovog kraja i jedan od vodećih bjelopoljskih prosvjetnih radnika Radoje Veličković.
Školski objekat u selu Vrh samo što se nije urušio, a mještani naglašavaju da su nadležni na njega zaboravili. Školsku zgradu sa dvorištem površine 3.500 metara kvadratnih, koji su uknjiženi kao svojina matične škole u Bistrici, niko ne koristi. Mještani kažu da je iz nekadašnjeg školskog objekta sve odnijeto, a zgrada prepuštena propadanju.
– Krovna konstrukcija je pala, zidovi od kamena se urušavaju, a školsko dvorište je uzurpirano. Dok se u drugim selima grade nove škole, ove na Vrhu skoro da više i nema. Zato pozivamo aktuelnog ministra prosvjete Damira Šehovića da uloži napor kako bi se zaustavilo propadanje i škole i sela. On je nedavno prilikom posjete Bijelom Polju najavio izgradnju novih škola, kao i adaptaciju i rekonstrukciju potojećih, a gradonačelnik Petar Smolović obećao da će u tome pomoći. Ali niko ne pomenu školu na Vrhu, čijim zatvaranjem se bukvalno ukinuo život u našem prelijepom selu – pojašnjava Veličković.
Sada već malobrojni mještani Vrha nadaju se adekatnoj reakciji nadležnih i ističu da bi bilo đaka samo da se škola ponovo otvori.
Gradonačelnik Smolović kaže kako nije bio upoznat sa ovom situacijom, ali će učiniti sve da se ovo pitanje što prije stavi na dnevni red i da se, umjesto ledene tišine koja vlada u ovom oronulom školskom zdanju, ponovo začuje dječja graja.M.N.

U klupama bilo 40 đaka
Kako je u svojoj knjizi o bratstvu Veličković pisao hroničar Radoje Veličković, četvororazredna škola u selu Vrh počela je sa radom još 1949/50. godine i to u privatnoj kući – čatmari, vlasništvo Muharema Hadrovića. Sledeća školska godina nastavljena je pod vedrim nebom, pod krošnjom jednog stabla, a zatim škola nastavlja rad u kući braće Miloša i Jablana Veličkovića.
– Nastava se u ovoj kući odvijala pet godina, sve dok mještani, uz malu pomoć bjelopoljske opštine, radnim akcijama, dovozeći građevinski materijal sa udaljenosti od po 20 kilometara, nijesu izgradili školsku zgradu gdje se nastava u kombinovanom četvororazrednom odjeljenju odvijala četiri decenije. Školu je svojevremeno pohađalo i do 40 đaka, a mnogi od njih kasnije su postali prosvjetni radnici, inženjeri, pravnici...Onda je naišla drastična migracija stanovništva i broj učenika se smanjivao, pa je početkom `90. godina Ministarstvo prosvjete odlučilo da ukine ovo područno odjeljenje koje je radilo u okviru Osnovne škole „Vuk Karadžić” iz Bistrice – zapisao je Veličković.