NIKŠIĆ – Praznujući Vidovdan, nacionalni praznik svih Srba, bratstvo Koprivica tradicionalno je juče saborovalo u banjskom zaseoku Renovac. Svetu liturgiju u tamošnjoj crkvi Sv. Nikolaja Mirlikijskog Čudotvorca služio je banjsko-rudinski paroh Radenko Koprivica, uznesene su molitve za duše svih postradalih za krst časni od Kosova boja pa do današnjih dana, osveštan je i prerezan slavski kolač i obavljeno pričešće vjernih. Na Vidovdan, besjedio je paroh Koprivica, proslavljamo one koji su svojim životom Gospodu ugodili, a na prvom mjestu Sv. velikomučenika kneza Lazara i svete srpske mučenike koji su postradali držeći se riječi jevanđelske da je „zemaljsko zamalena carstvo, a nebesko uvijek i dovijeka”.
– U tome je smisao i filozofija života svakog hrišćanina. Gospod u svom Jevanđelju nam kaza da nema ljubavi veće od one ako život svoj položimo za bližnje svoje. Te riječi su se ispunile u životu Sv. Velokumučenika Lazara i ne samo njega, nego i u životu onih koji su sa njime postradali na bojnom polju Kosovu, a kojima danas služimo pomen, kojih se sjećamo i koje je naša sveta majka crkva uvrstila u kalendar svetih pravoslavnih, rekao je paroh Koprivica.
Svaki pravoslavni hrišćanin bori se za carstvo nebesko ljubeći Boga i bližnjeg svoga, a da bi ostvario cilj i smisao života. Jedino tako će nas gospod poznati i priznati kao svoje istinite sluge.
– I naši preci kad stanemo pred njih da nas i oni priznaju i poznaju za svoje dostojne potomke koji su održali ono što su oni krvlju mučeničkom i ispovjedničkom branili i odbranili, i čuvali. Na nama je da i mi tako održimo i živimo po božijim i njihovim zapovijestima, po njihovom amanetu, besjedio je on. Vidovdan je za Koprivice i praznik višestruko značajan, te su ga stoga i odredili za dan svoga bratskog sabranja. Prema predanju, porijeklo vode od kćeri kneza Lazara Jele i kosovskog junaka i mučenika Miloša Obilića. Na taj sveti dan dolaze bratstvenici iz svih krajeva gdje su rasuti, pa je juče u postojbinu predaka sa porodicom bio i Srećko Koprivica iz sela Jažići kod Kalinovika.
– Prvi naš predak koji je došao u Kalinovik negdje oko 1860. godine zvao se Boško. Danas nas tamo ima sedam kuća, u Jažićima dvije. Raselili smo se opet, naročito nakon minulih ratnih zbivanja. U tom paklu život je dalo sedam Koprivica, a trinaestogodišnja Stanislava Koprivica poginula je u Kalinoviku od granate i jedino je dijete koje tada stradalo u našem gradu,istakao je Srećko Koprivica. Tradicionalno bratstvenicima za Vidovdan uzvraćaju posjetu, a u njihovom mjestu se okupljaju na Trojčindan.
-Vezani smo za predački kraj, čvrsto to držimo. Ponosni smo na to i trudićemo se da našoj djeci prenesemo ono što su nama naši očevi prenosili, rekao je on.
B.B.

Krštenje u Šljemenu
Crkva u Renovcu saborna je za bratstvo Koprivica, a u slavu zaštitnika njihovih domova daleke 1898. godine sagradili su je njihovi preci. U susjednom zaseoku Šljeme bratstvenici su nedavno sagradili još jednu crkvu takođe posvećenu Sv. Nikolaju Mirlikijskom Čudotvorcu, a u kojoj se sabiraju na ljetnjeg Sv. Nikolu (Nikoljice). Upravo u toj svetinji juče je paroh Koprivica obavio krštenje, a svetu tajnu primili su dvogodišnji Maksim Jovanov Koprivica i Dunja Radonić čija je majka Tijana rodom Koprivica. Obje porodice stigle su iz Vrbasa.
– Kada smo sagradili crkvu u Šljemenu imao sam želju da svoje treće dijete, sina Maksima krstim u postojbini mojih predaka. Vidovdan je za nas veoma važan praznik od kada smo postali, a za mene još više. Moja starija ćerka Srđana rođena je na Vidovdan i na taj dan i krštena, ali u Vojvodini, kao i mlađa. Maksim ima privilegiju da svetu tajnu krštenja primi u postojbini naših predaka. Istu želju imala je i moja sestra Tijana pa je i njena ćerka danas u našoj crkvi na Šljemenu krštena na ovaj sveti dan, ispričao je Jovan Koprivica čiji je djed Mašan iz Banjana kao kolonista 1946. godine odselio za Vojvodinu.