BIJELO POLjE – Sekretar organizacije slijepih i slabovidih lica opština Bijelo Polje i Mojkovac Mirsad Dlakić kaže da nije nimalo lako niti jednostavno ispisati i ispričati priču o životu i radu ove društveno-humanitarne organizacije koji traje punih 70 godina.
– Koliko sreće i radosti? Koliko problema, tuge, truda i ljudske nade? Koliko uspomena, a da one ne budu dosadne i da budu pečat vremena o kojem govorimo – navodi Dlakić koji je „dugogodišnji krivac” što organizcija slijepih i slabovidih spada u red najboljih organizacija ovog tipa, ne samo na području bjelopoljske opštine, već i šire.
– Sa dužnim poštovanjem sjetimo se i evociramo uspomene na 20. april 1948. godine, kada je u Bijelom Polju osnovano Udruženje slijepih i slabovidih, današnja Organizacija slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac.
Bio je to, samo jedan čin u naporima pregalaca i entuzijasta, koji je predskazao svijetlu budućnost ljudima sa smetnjama vida i označio početak bitke, putem samopomoći i društvene pomoći na poboljšanju uslova života i rada ovih lica – ističe Dlakić i dodaje da postoje istorijske ličnosti, događaji i datumi, čija su djela bila značajna u epohama i prelomna u životu i radu osoba sa smetnjama vida, njihovom školovanju, rehabilitaciji i napredovanju.
– Njihov značaj danas, sa ove vremenske distance, mnogo bolje i cjelovitije sagledavamo. Da bi čovjek išao naprijed, ka boljem i progresivnijem, civilizovanom društvu, mora uvijek da se sjeća i oslanja na prošlost, da poštuje i cijeni one koji su prije njega uložili znanje, svoje srce i sebe za ono što i dalje treba njegovati – humanost. Uslovi života i rada osoba sa smetnjama vida, ne samo u Crnoj Gori, već i šire u okruženju su izuzetno teški i složeni. Tu je i neprekidna bitka protiv mitova, nerazumijevanja, stereotipa i tradicije. A radi se o licima sa najtežim invaliditetom i ta činjenica govori u prilog tvrdnji da osobe sa smetnjama vida moraju imati prioritet u rješavanju životnih pitanja, počev od najelementarnijih potreba do stručnog ospobljavanja – naglašava Dlakić.
On pojašnjava da u periodu koji je daleko iza nas, mnoge osobe sa smetnjama vida nijesu bile u mogućnosti da se obrazuju i učestvuju u društvenom životu. Izlaz su tražilu u povlačenju, porodičnom okruženju, čamovanju i samovanju i prepuštanju brige o sebi drugima.
– Danas se s pijetetom sjećamo Baha France, uglednog i cijenjenog sugrađanina koji je sa potpunim oštećenjem vid bio prvi predsjednik Udruženja slijepih Bijelo Polje. Njegov sledbenik Hilmo Franca, danas je, počasni predsjednik naše organizacije, koji je svih ovih godina donirao, pomagao i pomaže našu organizaciju. S poštovanjem se sjećamo i Mika Adžića iz Ravne Rijeke, ratnog vojnog invalida, drugog predsjednika organizacije. Zatim, Milorada Dubaka, civilnog invalida rata iz Andrijevice, kao predsjednika za bjelopoljsko-beranski srez, Jovana Rudića, dugogodišnjeg sekretara Udruženja slijepih, inače profesionalnog referenta za socijalnu zaštitu i starateljstvo u bjelopoljskom srezu. Ovaj entuzijasta rukovodio je skoro svim društveno-humanitarnim organizacijama, koje okupljaju osobe sa invaliditetom. Mnogo je učinio na otkrivanju i registrovanju osoba sa smetnjama vida, a posebno djece i omladine, koja su se uključila u tada, nazivano, specijalno školovanje i rehabilitaciju. Treba se podsjetiti i Dušana Minića, Ibrahima Šahmana, Sabine Dobardžić, sekretare bjelopoljske organizacije slijepih. Veliko hvala svima, koji su u 70 godina ugradili sve što je ljudsko, plemenito i progresivno u borbi za ljepši i srećniji život osoba sa smetnjama vida – ističe Dlakić i naglašava da ove godine kada obilježavaju jubilej vrijedan pažnje, 70 godina postojanja i rada organizacije, ne mogu smetnuti s uma, da su im neumorno i nesebično pomagali mnogi prijatelji, počasni članovi, društvene organizacije i institucije, privatna preduzeća i ustanove.
– Zato smatramo da ovaj jubilej nije samo praznik našeg članstva, već je to dan za sjećanje svih onih koji sarađuju sa ljudima sa smetnjama vida, unoseći u taj odnos svu ljepotu i plemenitost ljudske duše – poručio je Dlakić.
M.N.