KOTOR – Od 24 opštine u Crnoj Gori, samo tri imaju ginekološki sto za žene sa invaliditetom, saopštila je Slavica Striković iz NVO „Ženska akcija” i trener na projektu „Stvaranje novih mogućnosti za rad, zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom”.
Ona je na okruglom stolu koju je u okviru ovog projekta juče održan u Kotoru, kazala da je logično da se pitamo šta rade žene iz preostale 21 opštine koje imaju otežano kretanje ili nemogućnost kretanja, kakav je kvalitet života tih osoba i koliko su one dodatno diskriminisane.
- Ja sam uvijek doživljavala socijalno preduzetništvo, koje se skoro može reći da u Crnoj Gori i ne postoji, kao jedan rijetki svijetli element surovog kapitalizma, u kome definitivno jeste i Crna Gora. Mislim da tome svjedočimo na osnovu firmi koje i rade u Crnoj Gori odnosno poslodavaca prema zaposlenim i tome što je osnovna premisa u radu, kako crnogorskih preduzetnika, tako i nekih iz regiona, jeste ostvariti što veći profit, na račun zaposlenih, lošije sirovine, usluge ili robe koju nude. Onda ovakva priča i ovakva vrsta preduzeća tom humanom, plemenitom dimenzijom izgleda kao rijetka svijetla tačka kada govorimo o preduzetništvu - kazala je Striković koja je, između ostalog, govorila i o tome kako započeti sa socijalnm preduzećem (traženje poslovne ideje, misija-ciljevi, ključne zainteresovane strane, tržište), te o pravnom okviru koji može biti unaprijeđen donošenjem Zakona o socijalnom preduzetništvu.
Navodeći primjere uspješnog poslovanja preduzeća koja upošljavaju osobe sa invaliditetom Ljuba Šljuka iz kotorskog Udruženja paraplegičara kazala je da u Trebinju funkcioniše rasadnik voća i povrća čija se proizvodnja plasira staračkim domovima i dječijim vrtićima, ali i picerija u Sarajevu u kojoj su svi zaposleni gluvi, nagluvi ili slabovidi. Kada je u pitanju naša država, pomenut je primjer uspješnog rada štamparije Herceg Novog, u radionice za izradu svih vrsta suvenira u Bijelom Polju, kao i vešeraje u Baru.
Dnevni centar za omladinu (sa invaliditetom) je ono što nedostaje Kotoru, a na šta je ukazala jedna od prisutnih čiji je sin osoba sa invaliditetom, dok se Dušan, koji je u nekadašnjoj fabrici „Livnica” radio 16 godina, a koji ima problema pri hodu, požalio da ga prilikom traženja posla poslodavci „omalovažavaju i odbijaju“.
– Sedam puta su mi odbijali molbu za invalidsku penziju - rekao je on.
Svijetli primjer je predsjednik Udruženje paraplegičara Bar Slavko Vučićević koji radi u Pošti CG gdje je tokom rada napredovao i sada je angažovan na poslovima direktora regionalnog centra Pošta Bar.
– Mislim da u Crnoj Gori ima još ovakvih slučajeva, ali da smo usamljeni. Ne možemo se pohvaliti da je položaj osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori dobar. One pokušavaju da se probiju na tržištu, stvorio se zakonski okvir da se ovoj populaciji pomogne, ali i poslodavcima u dijelu subvencija zarada koje bi isplaćivali osobama sa invaliditetom, u dijelu prilagođavanja radnog mjesta i njegovog opremanja, tu je mogućnost i da osoba ostvari pravo na asistenta-pomagača u radu. Sve to se refundira Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori. Ono što je posebno bitno je da poslodavac da bi se obratio za subvenciju, mora redovno izmirivati svoje poreske obaveze - kazao je Vučićević za „Dan”.
Skupu, koji su organizovali Karitas Barske nadbiskupije, u ime kojeg je okruglom stolu prisustvovao Marko Đelović, Udruženje paraplegičara Bar i Biznis start-up centar Bar, prisustvovali su i Milica Tomović iz Opštine Kotor, Lenka Dabižinović iz Opštine Herceg Novi, Lela Drašković iz Zavoda za zapošljavanje Kotor, te Melita Ramljak Ciko iz NVO „Harlekin” Tivat.
B.M.

Logika poslodavaca -lakše plaćati doprinos, nego zaposliti OSI

Slavko Vučićević je pozdravio inicijativu Ljube Šljuke iz kotorskog Udružnja paraplegičara koja je poručila da bi država trebala usmjeriti subvencije i ka pojedincu koji dostavi određeni projekat, a ne poslodavcu.
-Onda to podrazumijeva i samozapošljavanje. To bi bilo dobro da zaživi u Crnoj Gori, međutim u pitanju su uvijek resursi, naime osoba sa invaliditetom mora imati neki početni kapital da bi krenuo u samostalni biznis. Tu je veoma bitna podrška države - naglasio je on.
Problem je, kaže, što Crna Gora nije donijela Zakon o socijalnom preduzetništvu, ali i što poslodavci i dalje idu logikom; „lakše je platiti doprinos za nezapošljavanje, nego zaposliti osobu sa invaliditetom“.
-Mislim da je samo u pitanju nedovoljna informisanost, smatra Vučićević dodajući da u Baru ne postoji Centar za djecu sa smetnjama u razvoju iako je svojevremeno Opština Bar za to dobila sredstva i određena je lokacija. On očekuje da će nova lokalna samouprava tog grada, na čelu sa predsjednikom Dušanom Raičevićem, razumjeti potrebe i ovih ciljnih grupa i dati doprinos na poboljšanju položaja osoba sa invaliditetom.