HERCEG NOVI – Do sela Rujevo, koje se nalazi na svega par kilometara od Zelenike, do prije 15 dana jedino prevozno sredstvo bio je magarac. U 21.vijeku ovaj podatak zvuči kao kandidat za Riplija, ali zaista je bilo tako.
Žitelji ovog sela kažu da im je dojadilo da čekaju pa su zahvaljujući sopstvenim sredstvima i pomoći MZ Zelenika - Kuti, probili put do sela Rujevo, a zatim i do sela Obalice. Kažu da se nadaju kako će probijanjem zemljanog puta sada odmoriti i tovar i ljudi jer sada do svojih kuća mogu stići terenskim vozilom.
Predsjednik MZ Zelenika – Kuti Predrag Vujnović kaže da su se mještani sami organizovali, sakupili novac i probili prvu dionicu puta.
– Podržala nas je Opština Herceg Novi sa 5.000 eura i u istom tom iznosu Ministarstvo poljoprivrede, od kojih očekujemo još sredstava. Mi smo sami sakupili blizu 17.000 eura. Ovaj dio puta koji je probijen veoma je težak, velika je uzbrdica i voda odmah sve nosi. Dva puta smo ga nasipali. Napravili smo projekte i očekujemo pomoć Ministarstva poljoprivrede i Opštine Herceg Novi kako bi ušli u budžet za narednu godinu i kako bi put bio još kvalitetnije urađen- kaže Vujnović i naglašava da su sela Rujevo i Obalica vrlo atraktivne destinacije sa kojih se pruža impresivan pogled na zaliv.
– Nadamo se da će se u valorizaciju ovih predjela uključiti i Portonovi i lokalna Turistička organizacija, jer je i za njih to značajno ali prije svega za nas kako bi se ljudi vraćali zavičaju i oživjeli ga - kaže Vujnović.
Mještanka Jovanka Radonić kaže da je ona dobro osjetila surov život ovoga kraja koji je toliko blizu, a opet toliko daleko od civilizacije.Ističe da je i u tako teškim uslovima, svu djecu iškolovala i izvela na pravi put na šta je posebno ponosna.
– Sretala sam ih poslije škole. Znali su doći doma mokri, ali dobri. Istini za volju, bilo je struje, ali puta ne. Vode ima izvorske i iz bistijerne. Eto i u tako teškom uslovima svi su završili fakultete - kroz suze, vidno uzbuđena priča Radonić.
Kuća Zdravka Radonića, nikada nije bila napuštana. Dok je decenijama magarca tovario poljoprivrednim proizvodima, kaže da je vjerovao u bolje sjutra koje će donijeti put i automobil parkiran ispred kuće.
- Imam farmu krava. U penziji sam. Prije izgradnje puta bilo je veoma teško, jer se sve moralo gonit na magarcu, a bogami i nositi na leđima. Sad sam kupio „ladu nivu”, a magarac trenutno odmara- kaže Radonić, a Dejan Radonić, koji ovdje živi sa majkom Jovankom, bratom Obradom i njegovom porodicom ističe da kuće u ovom dijelu hercegnocvskog zaleđa nikada nisu bile napuštene.
– Zahvalan sam Vam što ste došli ovdje, da na adekvatan način ispratite našu borbu da stvorimo bolje uslove života u ovim selima. Da je sreće da se ranije isto uradilo kako treba i da sada planiramo druge projekte.To je velika nepravda iz ranijih vremena prema našim prostorima. Zadovoljstvo mi je da vas dočekam ispred kuće, koja nikada nije napuštana od kada pleme Radonića živi na ovima prostorima, a to je prema knjigama od 1687. godine. Ponosan sam prije svega na svoje roditelje i generacije predaka, koji su kuću i domaćinstvo održavali, renovirali prema potrebi vremena u kojem su živjeli, a sve to bez kolskog puta. Njihovo djelo treba shvatiti podvigom. Odavde smo se školovali brat i sestra, znači nas troje djece išli u školu, završili smo fakultete. Sada radimo i doprinosmo društvenoj zajednici i nadamo se da će ta društvena zajednica da pomgne da betoniramo ovo parče od kilometra puta i dalje prema Obalici- priča Dejan Radonić.
Vidikovac na Ilijom brdu iznad Obalice, sa kojeg se vidi Kumbor, Tivat, Luštica i otvoremo more oduzima dah. Ostaje nada da će ipak put biti presvučen asfaltom, da do tada zmljenu saobraćajnicu neće odnijeti jesenje kiše, a magarci da će konačno otići u zasluženu penziju.
K.Matović

Groblje sa uklesanim znakom sidra i mača

Mještanin Neđeljko Kišić kaže da su Obalica i Rujevo 1912.godine imala 20 kuća i 216 duša.
- Taj broj se smanjivao, naročito od zemljotresa 1979.godine.Seljani su se bavila stočarstvom i živjeli solidno za one prilike. Vremenom izgubila se ta svrha sela. Sada smo im dali drugi smisao, turistički. Ovo nam je palo na pamet kada smo vidjeli grupu turista, u selu kraj groblja za koje ne znamo otkada datira. Ovdje u Obalicu 1690.godine doselile su se tri porodice Mitrovići, Kišići i Vujnovići. I začudo, niko od tih prvo doseljenih ne zna čije je to groblje. Arheolog Ilija Pušić, nekada davno je davao procjene da bi groblje moglo datirati čak iz doba jedinstvenog hrišćanstva - kaže Kišić.
On je kao kuriozitet istakao da na nekoliko grobova postoji uklesan znak sidra i mača, te da su grobovi okrenuti u pravcu koji upućuje da su tu sahranjeni pravoslavci.

Opština će nastaviti da pomaže

Sekretarka Sekretarijaza za lokalnu samoupravu Vesna Samardžić kaže da će Opština nastavila sa podrškom na izgradnji i sanaciji lokalnih puteva.
- Probijanje puta za Rujevo i Obalicu u dužini preko 3 km je impresivno. Drago nam je da se privodi kraju ova prva faza radova, ali preostaje još posla i ulaganja u čemu će Opština svakako učestvovati. Ono što nas posebno raduje što je bilo zastupljeno veliko interesovanja građana, mještana, privrednika, koji su svojim radom i sredstvima dali doprinos da Rujevo i Obalica imaju kolski pute. Lokalna uprava nastoji da uređenjem putne infrastrukture učini sva mjesta dostupnima - ističe Samardžićeva.