-
Žitelji Mjesne zajednice Ostros ističu da se godinama suočavaju sa istim problemima, među kojima su loša putna infrastruktura, loše i neuredno vodosnabdijevanje, nezaposlenost... Podsjećaju da je u „zlatnim” vremenima u Krajini radila Fabrika pelina, kao i pogon Fabrike obuće „Košuta”, koje su zapošljavala oko 300 radnika.
Mještanin zaseoka Ckla Skender Ljubanović kaže da je odjednom sve stalo, a danas se ne zna ko je gazda tih pogona niti kome je sve prodato.
– Fabrika pelina koji nam je priroda dala jednostavno je nestala. Ni dan -danas ne znamo čija je to bila igra. Nekada se u ovoj fabrici radilo u dvije smjene, a sada je sve zaraslo u korov. Naši koji žive i rade u Americi kažu da tamo tri struka pelina koštaju 10 dolara, a ovdje ga ima koliko hoćeš ali nema prodaje, nema izvoza. Ja to nazivam sramotom. Pogon „Košute” zapošljavao je na stotine radnika, a sada je sve prazno. I stoga narod iz ovog kraja bježi vani, u inostranstvo, umjesto da se ovdje zapošljava. Moja porodica se bavila ribolovom i poljoprivredom. Proizvodili smo i duvan i povrće. Sada ni ribolov nije što je bio. Poslednjih godina kao da na jezeru nema čuvara. Nastao je veliki krivolov, riba se uništava agretatima i drugim nedozvoljenim sredstvima - kaže Ljubanović, naglašavajući da krivolovci dolaze sa strane, te da im ne daju mira, i ne ostavljaju mogućnost da nešto zarade. Ako se nešto ulovi, prodaje se na pijacama u Baru, Ulcinju i Podgorici. Pijace su daleko, pa i tu mještani imaju troškova oko prevoza.
Ono što je takođe veliki problem u Krajini je vodosnabdijevanje.
– Nemamo vodu, a živimo pored jezera. Jedan naš mještanin koji živi i radi u Francuskoj sa 13 i po hiljada eura pomogao je da se dovede voda do kuća u zaseok Ckla. Za dovod vode za čitavo selo on je dao novac, a mi smo završili radove. To je cijena izgradnje vodovoda koji nam nadležni nisu mogli izgraditi, a izgradio ga je jedan čovjek. Volio bih da ovo čuju i pročitaju ljudi iz vlasti u našoj lijepoj državi- naglašava Ljubanović.
On smatra da grad bez zdravog sela ne može da živi i da nadležni treba iše da ulažu u razvoj seoskog područja od kojeg svi u državi samo mogu imati koristi.
– Nemamo pomoći ni od mjesne zajednice, a nisu samo pare u pitanju kada se radi o razvoju seskih područja već treba naći ljude da po selima edukuju narod, da pomognu kod usjeva, da održe neki sastanak, a ne da dođu jednom godišnje kad je u pitanju rasprava o budžetu, i to do Ostrosa. Ja tvrdim da u Crnoj Gori oko 20 odsto stanovništva živi dobro, to su oni koji imaju, a svi ostali jedva sastavljaju kraj s krajem - konstatuje Ljubanović.
Mještanin Halil Perašević kaže da je već 20 godina penzioner, da je radio u Baru, u nekadašnjem preduzeću „Put”, ali je svakodnevno dolazio na selo i radio na imanju.
– Iako sam radio državni posao, morao sam kad dođem da radim i na imanju. Tada daleko više, danas već imam 80 godina. Ono što ovdje nedostaje je voda za piće. Moja porodica je ovo ljeto potrošila tri cisterne, a svaka košta 50 eura. Nešto se radi na putnoj infrastrukturi, ali put od Virpazara koji je jako bitan za naš kraj je u lošem stanju. U selu je malo ljudi ostalo, svi su otišli u inostranstvo. Ovdje je nekada bilo 160 kuća, sada samo oko pola, ali ni u tim kućama nema nikog. Posebno nema mladih, nema djece. Da čovjek prosto ne povjeruje kako je nekada bilo u Ostrosu, a kako je danas - kaže Perašević.D.S.
Nema naroda pa ni života
Mještanin Isuf Berjašević kaže da je bio pomorac 12 godina i da se u Krajini nekad živjelo i bez puta, i bez struje i vode. Danas je malo bolje, kaž on, putevi i struja su popravljeni, ali nema vode.
- Fali i narod, jednostavno bježe jer ovdje nema života. Ja sa svojih 60 godina, da bih preživio, moram da radim građevinske poslove za dnevnicu od 35 do 40 eura. Pazarnim danom centrom Ostrosa se nije moglo proći, bilo je pet mesara na otvorenom, a dolazili su iz okolnih mjesta, čak i iz Dubrovnika, i kupovali po 100 jagnjadi, jaradi, teladi...a danas je malo ljudi, nema novca, nema prodaje. Sad ne možeš da nađeš jedno jare da kupiš. Moj sin radi u Americi, hoće i mlađi da ide. Kaže neće ovdje da radim po cijeli dan za 250 eura, a tako misle svi mladi i zato nam omladina ode niz svijet - ističe Berjašević.
)){kind=small}
