BERANE – Ni poslije dvanaest godina bivši radnika Fabrike kože Polimka nijesu uspjeli da naplate zaostala potraživanja. Istakli su da su uzaludno pokušavali da sudskim putem naplate dugove i da su primorani da pravdu potraže kod Međunarodnog suda u Strazburu. Oni tvrde da su prilikom odlaska na biro rada, još 2006. godine, od Vlade Crne Gore dobili obećanje da će na ime otpremnine dobiti od 500 do 700 eura po godini radnog staža. Međutim, kako navode, po tom osnovu dobili su samo po 3.920 eura.
– Na prevaru smo upućeni na biro rada, jer nam je tada obećano da će se uraditi kvalitetan socijalni program sa kojim će svi biti zadovoljni, i da ćemo od dobijenog moći da organizujemo sopstveni biznis. Rečeno je da ćemo dobiti od 500 do 700 eura po godini radnog staža i da će radnici koji budu radno angažovani biti uključeni u proizvodnju kože. Nasjeli smo na tu priču uvidjevši kasnije da smo prevareni i izigrani, jer data obećanja nijesu ispunjena ni do današnjeg dana. Da stvar bude još tragičnija, grdno vrijeme i novac uzaludno smo potrošili pokušavajući da preko suda dokažemo da smo grubo oštećeni. Poslije svega, kad smo iscrpjeli sve pravne mogućnosti u Crnoj Gori, primorani smo da pravdu potražimo kod Međunarodnog suda u Strazburu u nadi da ćemo na kraju uspjeti da dođemo do obećanog novca – ističu bivši radnici Fabrike kože.
Oni tvrde da je prilikom njihovog odlaska u fabrci ostala imovina koja se procijenjivala milionima eura. Tvrde da su, između ostalog, ostale dvije mašine vrijedne dva miliona eura, kao i da je u trenutku privatizacije u magacinu bilo oko milion eura robe na zalihama. Ističu da su te mašine bile ispravne i konzervirane, i da su uz manji remont, mogle biti stavljene u funkciju. Međutim, kako navode, mašine o kojima je riječ, su na misteriozan način preprodate na Kosovu, gdje su nastavile uspješno da rade. Bivši radnici tvrde da su dešavanja u Polimki, kad je privatizacija u pitanju, pratile koruptivne i kriminalne radnje i da je na taj način u nepovrat otišla kompanija čiji su proizvodi bili prepoznatljivi i na evropskom tržištu.
– Polimka je nekad bila ozbiljna fabrika čiji su radnici imali plate iznad crnogorskog prosjeka. Njeni proizvodi stizali su na razne meridijane a „zlatne košute“ za kvalitet proizvoda bile su neizostavni dekor u vitrinama fabrike. Međutim, ta fabrika je namjerno, uz prećutno odobravanje državnih organa, dovedena do propasti. Moćnici su prigrabili njenu milionsku imovinu, dok je tužilaštvo okretalo glavu od nezakonitih radnji koje su pratile privatizacione postupke. I umjesto da iz pogona Polimke i dalje izlaze čuvene kožne jakne, mantili, razni odjevni predmeti i koža nadaleko poznata po kvalitetu, tamo egzistira tržni centar, dok su brojni drugi objekti prepušteni totalnom propadanju. Bivši radnici su prilikom zatvaranja fabrike potpuno izmanipulisani. Svakako najžalosnije je što su mnogi od njih u međuvremenu preminuli ne dočekavši da ostvare svoja prava – navode bivši radnici.
Podsjećamo, Polimku je 2006. godine kupila slovenačka kompanija Koroški. Ona je tada postala vlasnik 64 odsto akcija fabrike za šta je platila samo hiljadu eura. Ta kompanija se prilikom potpisivanja kupoprodajnog ugovora obavezala da u narednih osam godina, uloži 6,6 miliona eura u vidu investicionih ulaganja, kao i da uposli 60, a kasnije još 30 do 80 radnika. Međutim, poslije dvije godine, zbog nepoštovanja rokova od strane novog kupca, došlo do raskida ugovora, kada je sto radnika upućeno na biro rada. Poslije toga raspisan je novi tender, nakon čijeg zaključenja su 2008. godine predstavnici Vlade Crne Gore i državnih fondova potpisali ugovor o prodaji Polimke sa podgoričkim preduzećem Kips koje je u jednom dijelu bivše fabrike otvorilo tržni centar.
D.J.
Ostali samo otrovi
Bivši radnici Polimke tvrde da se pouzdano zna da se u napuštenim fabričkim objektima i dalje nalazi više od 50 tona zapaljivih i otrovnih materija koje su korišćene u procesu prerade i štavljenja kože. Oni ističu da se radi o opasnim hemikalijama koje mogu da izazovu ekološku katastrofu velikih razmjera.
- Hemikalije su bile upakovane u plastične bačve koje su sigurno u fazi raspadanja. To znači da godinama dolazi do isparavanja tako opasnih materija koji zagađuju vazduh. Da stvar bude još opasnija radi se o kisjelinama, bojama, lakovima i razređivačima koji pri maloj nepažnji mogu da planu i izazovu eksploziju, što bi svakako bilo pogubno za čitav grad. S obzirom da se radi se o toksičnik otrovima koji su vrlo opasni po okruženje moralo bi se što prije pristupiti njihovom uklanjanju, dok za tako nešto ne bude kasno – ističu bivši radnici Polimke.
)){kind=small}
