Viluško selo Balosave od Nikšića je udaljeno 35 kilometara, ali sudeći prema problemima s kojima se suočavaju njegovi žitelji, kao i da nijesu dio te opštine, a ni Crne Gore. Za dvadesetak trenutnih domaćinstava Balosave nema vodovoda pa oni kao i prije više od vijeka koriste bistijerne koje u ljetnjem periodu moraju dopunjavati vodom koju plate da im se dopremi cisternama iz Nikšića. S magistralnog puta Nikšić–Vilusi do Balosava vodi stari makadamski put, a mještani kažu da se više i ne sjećaju kada je njime poslednji put prošla opštinska mehanizacija da ga popravi. Mještani kažu da ni takvu cestu ne bi imali da kroz selo svojeremeno nije prolazila željeznička pruga Nikšić–Bileća, koja je ukinuta 1976. godine.
– Čim su ukinuli prugu, za to mjesto došao je kraj života. Da bismo imali kakvu-takvu vezu s matičnom opštinom, mi smo se odmah organizovali pa smo preko pruge nasuli šljunak i šoder da bismo imali barem put. Pomogli su nam tada pojedinci koji žive van Balosava, ali od tada niko i ništa – ogorčen je mještanin Vasilj Andrijašević.
Seoskom cestom mogu saobraćati samo terenska vozila, a pošto je u selu uglavnom starije stanovništvo to im dodatno otežava, ionako težak život. Oni koji nemaju svoje vozilo, a ni novca da plate taksi, primorani su da pješače oko dva kilometra do magistrale gdje čekaju neki drugi prevoz. Problem je i kada treba prodati ono što, trenutno, rijetki domaćini u Balosavama proizvode, meso i bijeli mrs.
– Organizovani otkup na Vilusima odavno je ukinut, a nakupci se teško odlučuju da dođu u selo zbog lošeg puta. Teško nam je da bilo šta unovčimo sa svojih imanja. Zimi cestu niko ne čisti, pa se dešava da smo i po dva mjeseca u blokadi. Za opštinare ovo selo kao i da ne postoji, ne obilaze nas ni kad su neki izbori, vjerovatno štede svoja luksuzna vozila. A što bi i dolazili, kada u Belosavama već deset godina svi glasovi idu opoziciji – kaže Andrijašević.
Uz Andrijaševiće u Balosavama živi i jedna porodica Miljanić. U svakoj kući najviše je po dvoje. Najbrojnije domaćinstvo od sedam članova je Lazara Adrijaševića. Među njima je i dvoje djece Lazarevog brata Nenada, osnovci Marko i Stojan, koji su i jedini đaci iz tog sela. Nenad i njegova supruga Milena jedini su mladi bračni par u Balosavama.
– Svaki dan Marka i Stojana brat vozi i dovozi u školu koja je Vilusima, a od Balosava je udaljena sedam kilometara. Nikad se niko od nadležnih nije sjetio da pita kako ta djeca idu u školu, ili ne daj bože da Nenadu refundira gorivo koje potroši. Tako je i sve ostalo u selu, a mislim da je za ovakvo stanje ponajviše kriva politika jer da smo glasači aktuelne vlasti imali bismo i vodu i put – kategoričan je Lazar Andrijašević.
Njihovo domaćinstvo pokušava da preživi od stočarstva, ali je to, uprkos velikom radu i trudu, u postojećim okolnostima sve teže.
Pruga je za mještane bila višestruko značajna jer je većina od njih svojevremeno radila na njoj, primali su plate, a ujedno mogli i da obrađuju svoja imanja. Uz seoski put, naveli su Andrijaševići, veliki problem im je i izuzetno loša dionica do Crkve Sv. Petra Cetinjskog, gdje je groblje koje koriste i mještani Riječana i sela Maočići.B.B.
Počelo rješavanje pitanja vodosnabdijevanja
Mjesna zajednica Vilusi, kojoj pripada više okolnih sela, jedna je od osam seoskih mjesnih zajednica na području nikšićke opštine koja ima manje od 500 stanovnika. Prema izvještaju lokalnog Sekretarijata za komunalne poslove i saobraćaj, koji će biti razmatran na predstojećoj sjednici Skupštine opštine u MZ Vilusi, tokom prošle godine realizovana je jedino akcija „Neka bude čisto“ u okviru koje je kroz javni rad izvršeno čišćenje prostora uz magistralni put M-7. U ovoj godini jedino što je dosad realizovano jeste početak rješavanja vodosnabdijevanja MZ Vilusi. Na lokaciji Riječana izvršeni su hidroistražni radovi koji su potvrdili postojanje vode, a u nekom narednom periodu slijedi izgradnja eksploatacionih bunara i razvođenje primarne i sekundarne mreže.
)){kind=small}
