GUSINjE – Žitelji gusinjskog sela Desni Grnačar, koji broji svega tri stalna domaćinstva, kažu da već duži period trpe iste probleme, a da nijedna vlast do sada ni sa jednog nivoa nije izrazila ni razumijevanje, a kamoli da su nešto preduzeli da ih riješe poplava koje im svake godine odnose imovinu i pričinjavaju štetu. Braća Balići, Ibrahim i Rasim rođak im i komšija Avdo, kao i Radonja Ivanović, imaju istu priču i skepsu da će ikada korito rijeke Grnčar biti uređeno i da oni neće trpjeti štetu kada voda nadođe.
– Nama su vječiti problemi upravo zbog nebrige vlasti prema nama i na opštinskom i državnom nivou. Neće da urade obaloutvrdu Grnčara i zaštite nas od poplava, neće put da nam urade u potrebnom obimu, neće da nam pomognu u pospješenju razvoja poljoprivrede i stočarstva, od čega mi živimo. Nadležni nikad nijesu pokazali ni trunku volje ili riješenosti da nam bilo šta učine. Uvijek smo se nalazili na nekom zadnjem kraju i sami se snalazili, a posjećivali su nas samo kad im je trebalo za glasove. Mislili smo da smo povraćajem statusa opštine Gustinje postali svoji na svome i da nam više krivac ne bude vlast iz Plava, ali smo se grdno prevarili. Postali smo tuđi na svojemu, jer su opštinom zagospodarili oni što su bili i protiv njenog povraćaja, i to svi do jednog. Kad su nekim političkim mahinacijama prigrabili vlast, pričali su da će nam uraditi put, da će popraviti urušenu školu…, ali od toga ništa. Djecu vodimo u matičnu školu oko šest kilometara puta. Za nas nemaju, a za njih imaju do guše – revoltiran je Ibrahim Balić.
Dodatno je kaže time što se uz odobrenje republičkih, a pogotovo opštinskih vlasti, eksploatiše šljunak iz korita rijeke Grnčar što, kako smatra, samo pravi bolji teren za poplave, koje su ovdje česte.
– Kada voda pukne rijeka promijeni tok i nosi imovinu na koju uredno plaćamo porez, a nikakve odštete ni od države niti Opštine. Za razliku od naših vlasti, s albanske strane štite svoju obalu i teritoriju, ulazeći i u našu da uzmu kamen i potrebni materijal. Nije nam jasno kako to država dozvoljava da u našu teritoriju može da radi šta ko hoće. Za te njihove potrebe uređenja obale ponijeli su oko 30 do 40 kubika kamena, i to se ne vidi, nego mi moramo da zovemo graničnu policiju da reaguje. Oni iz Albanije se još šale, kažu: „To je naša zemlja i mi možemo da uzimamo šta hoćemo“, a ovi naši umjesto da štite svoju teritoriju, izgleda da im idu na ruku. Ovi naši koncesionari razbiše i korito i obale, i rijeku, i sve đavolu dadoše za svoju korist, a na našu štetu. Kažu imaju rješenja da to rade, a nama imanja neka stradaju. Možda iz Podgorice i ne znaju šta sve rade ovi u Opštini, ali zašto ne provjere kada se mi stalno žalimo i pišemo o svemu tome – izričit je Ibrahim Balić.
Njegov brat Rasim, podsjeća kako je ljetos asfaltiran put prema njima – od škole i bivše vojne karaule, u dužini od oko 600 metara. Kaže da je trebalo da se asfaltira još oko 400 metara, ali su mašine okrenute u drugom pravcu.
– Morali su da podmire one koji su ih glasali na prethodnim izborima. Mi smo mjerili i precizno utvrdili da je 380 metara puta izostavljeno, da bi asfaltirali pravac prema jednom zaseoku u blizini gdje su ih glasali na prethodnim izborima. Moram napomenuti i da smo mi najvećim dijelom izvršili pripremu puta za asfalt – kaže Rasim i dodaje da su u Ministarstvu poljoprivrede poslali peticiju da urade propisno obaloutvrdu na Grnčaru da i oni – kako kaže – jednom odahnu od poplava i šteta na imovini.
– Pričaju o poljoprivredi, a oni pomoć daju onima što nemaju ni parčeta zemlje, a nama koji od toga živimo ništa. Vodu za piće sami smo doveli iz ovih brda, a za navodnjavanje, eto, imamo kad puknu poplave. Samo jedan čovjek, koji je imao imovinu u tom gornjem toku, uradio je i održavao branu dok je bio živ, da Grnčar nije mogao da se izlije. On ode u vječnost, a sad čitava država to ne može da riješi. Živimo ovdje od stočarstva i poljoprivrede, doduše sve manje nego ranije, ali kad nema pazara, to se ne isplati. Planina je umrla, a i dok je postojala nije imalo puta, niti drugih uslova, ali se ipak izdizalo i bolje živjelo – podsjeća Rasim Balić.
I Radonja Ivanović ističe da im imovina i prinosi stradaju od poplava ili suša i da su nemoćni da se izbore, a opštinari za to ne haju.
– Dugi niz godina unazad nijedna vlast ništa nam nije pomagala. Tražili smo, molili, ali pomoći nema pa smo se i mi ućutali i niti šta više tražimo niti očekujemo da će nam se uraditi. Između sebe pričamo i busamo se, ali od toga pomoći nema. A trebalo bi da smo svaki dan u Opštini ili ispred Opštine, dok im ne dosadimo, i možda ih time natjeramo da nam nešto urade, drugog načina nema. Što se tiče ovog dijela puta što su izostavili, vjerovatno su to svjesno uradili, jer će im trebati glasovi za nastupajuće izbore, pa da imaju čime da ucjenjuju – kaže Ivanović i naglašava da su, što se tiče puta više uradili sinovi pokojnog Jusufa Balića, koji su u Americi, nego sve opštinske službe dosad.
- Livadu Ruške Bajrovića koja graniči s Albanijom, rijeka odnese, a niko ništa ne radi da to spriječi – ističe Ivanović.
N.V.

Nadu polažu u Damira Gutića

Avdo Balić kaže da polaže nadu u direktora Uprave za vode Crne Gore Damira Gutića, da će nešto učiniti da se uradi ta obaloutvrda, što je kaže pitanje svih pitanja.
– Išli smo da razgovaramo sa predsjednicom opštine o tom problemu, no teško da je nađemo, stalno je negdje na putu. Komšija Ivanović i ja zvali smo direktora Uprave za vode Damira Gutića, i on nam obeća da će se nešto po tome raditi. Otkako su ušle mašine u korito rijeke od tada je taj problem i dok god one ne izađu nikakav rad ne pomaže. Ili da se obale s obje strane urade betonskim ili gabionim zidom, ili od toga nema ništa. Ostaje nam da se nadamo da će se Gutićevo obećanje ispuniti, djeluje mi da hoće – kaže Avdo Balić i dodaje da je i elektronapon slab i da im uređaji crkavaju, a više puta se ni novine ne mogu pročitati.