KOTOR – Od Igala do Ulcinja živi 147 porodica koje vode porijeklo iz plavskog sela Velika, podaci su Udruženja Veličana Crnogorskog primorja, čije je sjedište u Kotoru. Predsjednik ove NVO Momčilo Stešević kaže da najmanje Veličana ima u Ulcinju, svega dvije-tri porodice, a najviše ih je u Kotoru, Tivtu, Budvi, Herceg Novom i Baru.
– I taj broj iz godine u godinu raste. Naše udruženje ima 180 članova koji imaju pristupnicu. Prostorije. nažalost, nemamo, već smo podstanari kod našeg Vukajla Jokića, gdje nam je arhiva i statut. Što se tiče saradnje sa Opštinom Kotor, ona je dosta skromna, a pomoć nikada dosad nismo imali. Nismo ni tražili, ne znam da li je to naša skromnost ili smo toliko pošteni, ne znam kome da se obratimo. Snalazimo se s našim sredstvima, pa ako bude zatrebalo tražićemo... Ako budu dali dobro je, a ako ne idemo dalje, rekao je za „Dan” Stešević koji je minulog vikenda (subota 1. decembar) u ime domaćina pozdravio okupljene zemljake na manifestaciji „Veče Veličana” održanoj u prčanjskom Domu kulture. Okupljanje se organizuje već petu godinu zaredom i već je postalo tradicija. Svake prve subote u decembru u Kotoru se sretnu Veličani rasuti duž Primorja, druže se, razmijene novosti iz zavičaja, a uz bogatu trpezu i note muzičara Sava Ćetkovića, dočekaju i goste iz mjesta koja su u susjedstvu Velike: Šekulari, Gornja Ržanica, Brezojevice, Murino, kao i članove klubova „Velika” iz Velike i „Velička kapetanija” iz Podgorice.
–To su naši prijatelji, braća maltene. Što se tiče sredstva za manifestaciju, sve smo sami finansirali. Članovi udruženja na godišnjem nivou plaćaju članarinu po 10 eura, a za večeras smo za ovo okupljanje svi dali po 10 eura po domaćinstvu. Inače, naši ljudi se bave raznim profesijama, ima ih od fizikalca, pa do profesora doktora. Ja sam penzioner i u Kotoru živim već 40 godina, a ovdje sam došao odmah poslije zemljotresa 1979. godine, navodi Stešević, dodajući da često posjećuje rodno selo, gdje se svake godine održavaju „Čakorske igre”, a traju tri dana tokom kojih se učesnici nadmeću u različitim sportskim disciplinama: vuči konopa, fudbalu u pijesku, tenisu, ali i u skokovima sa limskog mosta.
–U Veliku, inače, u toku godine dolazi dosta mlađe populacije, najviše iz naše zemlje, a zatim iz Srbije i tada selo živne. Pomažemo koliko možemo za crkvu, groblje, kapelu, a sada treba da renoviramo staru školu. Uglavnom, odazovemo se onoliko koliko smo u mogućnosti. Rodna gruda nam je uvijek u srcu, tako je bilo uvijek i ostaće tako, poručuje Stešević.
Da su Veličani prihvaćeni na Primorju, ističe profesor francuskog jezika Nikolaj Knežević koji se u Budvu doselio 1999. godine, gdje je i formirao porodicu.
– Lično nikada nisam imao problema, čemu svjedoči i činjenica da sam jedan od osnivača Kluba za podvodni ribolov u Crnoj Gori, osnovanog u Budvi prije deset godina. U Budvi živi dosta Veličana, družimo se često, kazao je Knežević za „Dan”, navodeći da je okupljanje u Kotoru za njih izuzetno važno.
– U današnjem svijetu podjela po svim osnovama, jako je važno da održimo jedinstvo i da ono što nas veže, a to je ljubav prema našem zavičaju jednostavno briše te razlike, da pomažemo jedni drugima, istakao je on, dodajući da u Veliku odlazi dosta često, budući da mu tamo živi otac.
Ukazuje na sve prisutnije iseljavanje stanovništva iz Velike, ali i iz svih krajeva na sjeveru zemlje do čega je, smatra, dovela pogrešna politika koja se decenijama vodi.
– Svjedoci smo povećanja broja stanovnika na Primorju gdje ljudi dolaze u potrazi za poslom, lakšim životom. Velika je među prvima u Crnoj Gori, još 1864. godine, imala osnovnu školu i imala je mnogo više stanovnika nego danas. Stanovništvo koje je gore ostalo živi u usitnjenim porodicama, dakle više ne živimo u velikim porodicama, u porodičnim zadrugama, i ostao je vrlo mali broj mladih ljudi, nekoliko porodica... Velika obuhvata čitav podčakorski region, od Murina do Plava sa veliki brojem zaselaka. Mislim da bi jednom mudrom politikom, dakle izdvajanjem sredstava za motivisanje ljudi da ostanu na selu, da se bave organskom proizvodnjom, Vlada mogla da doprinese zaustavljanju iseljavanja. To nije slučaj samo sa Velikom već i sa kompletnim sjeverom, jer je stanje se lošije, kazao je Knežević koji je i potpredsjednik Sindikata prosvjete Crne Gore.B.M.
U rodoslovu Kneževića preko 2.000 imena
-Svi mi, Veličani, posebno smo vezani za svoj rodni kraj, bez obzira na to gdje se nalazimo. Pored ovog skupa, imamo i skup bratstva Knežević, a na osnovu istorijskih podataka i zapisa s početka ovog vijeka izradili smo precizan i detaljan rodoslov od 1650. godine do današnjeg dana. Svake godine, poslednje nedjelje u junu, okupljamo se u seoskom domu u Velici. Među nama su ljudi svih zanimanja, mislim da smo osim balerine i kosmonauta imali bukvalno sve profesije, što nije ni čudo jer taj rodoslov broji preko dvije hiljade imena, pohvalio nam se Nikolaj Knežević.
)){kind=small}
