CETINjE – Od deset hraniteljskih porodica, koliko ih trenutno ima na Cetinju, samo je jedna nesrodnička. To je porodica
Ljubice Strugar sa Rijeke Crnojevića koja ima četvoro djece i koja je prije 13 godina odlučila da postane hraniteljka dječaku iz Doma za nezbrinutu djecu u Bijeloj.
– Moj sin, čije ime poštujući njegovu želju neću reći, sada ima 17 godina. Kod nas je došao kada je imao pet i po godina, a njegova ne hraniteljka nego majka postala sam sasvim slučajno. Sve je počelo kada ga je upoznala moja kćerka koja je radila u podgoričkoj bolnici gdje je on stigao zbog operacije. Zvala nas je da dođemo da ga vidimo i to je jednostavno bila božja volja da nas spoji. Mi tada nijesmo znali da možemo da ga uzmemo da živi kod nas nego smo pošli u Centar za socijalni rad sa zahtjevom da ga dovodimo za Novu godinu, druge praznike i tokom ljetnjeg perioda, međutim sada je već 13 godina od kada je on postao dio naše porodice. Iako imam četiri kćerke, mogu da kažem da smo se njegovim dolaskom u naš dom ja i moj sada pokojni muž potpuno ispunili – kazala je Strugar.
Dječaka su, kako je rekla, starije sestre odmah prihvatile kao rođenog brata, a on je najviše bio vezan za oca koji ga je, pored ostalog, svakog dana ispraćao i dočekivao pred školom, nosio mu doručak, čekao da pojede i s njim radio domaće zadatke.
–To je, nažalost, kratko trajalo jer je moj muž poslije četiri godine umro, a on je njegovu smrt jako teško podnio tako da i danas često govori kako je njegov tata bio najbolji čovjek na svijetu... On je danas učenik Srednje likovne škole, a mi smo se, da bi njemu bila pristupačnija škola, preselili sa Rijeke Crnojevića na Cetinje gdje privatno živimo. Vjeruje da nećemo ostati samo na srednjoj školi nego da će on nastaviti sa školovanjem, a mi smo tu za ono što on bude želio. Imam penziju od 130 eura, on primanje od Centra za socijalni rad, a gdje nama prihvali uskoče sestre koje su sada samostalne i zajednički se dopunjavamo. Iako nijesmo baš često tražili, od kad smo došli na Cetinje obratili smo se centru pa nam i oni izađu u susret tako da mogu da kažem da se sve može da tamo gdje ima sloge i prije svega ljubavi– ispričala je Strugar.
Ona je pozvala ljude da ne bježe od hraniteljstva, jer je, kako je kazala, prihvatiti nezbrinuto dijete kao svoje nešto najljepše što čovjek može da doživi.
– Toj djeci treba samo ljubav i nije važno da li na stolu svakog dana imaš drugačiji ručak ili nemaš, jer oni i u Bijeloj imaju da jedu, ali nemaju toplinu doma i ljubav. Ljubav je najvažnija – poručila je Strugar.
Psiholog Centra za socijalni rad
Milica Krivokapić kazala je da hraniteljstvo predstavlja privremeni oblik zaštite djeteta i traje do razrješenja krizne situacije u njegovoj biološkoj porodici, ali nerijetko se dešava da potraje duže čak i do potpunog osamostaljivanja djeteta.
Ona je istakla da je na Cetinju trenutno 14 djece smješteno u srodničke hraniteljske porodice i jedno dijete u nesrodničkoj porodici i da Centar za socijalni rad aktivno radi na promociji hraniteljstva kako bi se povećala svijest građana o značaju hraniteljstva i kako bi se povećalo nesrodničko hraniteljstvo.
– Važno je naglasiti da svako dijete, bez izuzetka, zaslužuje najbolje moguće uslove za svoje odrastanje, a to znači ljubav, prihvatanje, podršku i toplinu porodičnog doma. Ne postoji nijedan važniji zadatak odraslih od toga da djeci obezbijedimo srećno djetinjstvo, a to podrazumijeva porodično okruženje. Takođe, važno je da naglasimo da svako ko prođe procjenu od strane stručnih radnika Centra za socijalni rad može postati hranitelj. Neophodno je samo da se građani obrate Centru za socijalni rad u gradu u kojem žive gdje predaju zahtjev i tamo dobijaju informacije šta je sve neophodno da se prikupi od dokumentacije – kazala je Krivokapićeva i naglasila da Centar za socijalni rad u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti obezbjeđuje naknadu za porodični smještaj u iznosu od 250 eura za jedno dijete.
– Uz to, dobija se i naknada hranitelju od 75 eura mjesečno i isto tako svako dijete koje je smješteno u hraniteljskoj porodici ima pravo na dječji dodatak, kao i na zimovanje i ljetovanje preko centra tj. u organizaciji resornog ministarstva. Takođe, hraniteljske porodice imaju pravo na subvencije na struju u iznosu od 40 odsto mjesečno, a takođe djeca iz hraniteljskih porodica imaju pravo i na besplatne udžbenike. Važno je naglasiti da nije u pitanju samo materijalna pomoć od strane države već je hraniteljima i djeci obezbijeđena kontinuirana podrška od strane stručnih radnika tako da se sa izazovima koji su svakodnevni ili koji su tipični za određene faze razvoja djece, nose uz podršku stručnjaka kao što su psiholozi, socijalni radnici, pedagozi- navela je Krivokapićeva. Z. Petanović
Uglavnom ostaju i poslije 18. godine  Uglavnom ostaju
i poslije 18. godine
Krivokapićeva je istakla da pravo na porodični smještaj, odnosno hraniteljstvo imaju djeca do 18 godina i ona koja nastave redovno školovanje u narednih pet godina.
-Nakon toga, prestaje pravo na naknade odnosno prekida se finansiranje i u formalnom smislu prekida se porodični smještaj... Međutim, u praksi se pokazalo da ta djeca koja se podižu u hraniteljskim porodicama nastavljaju da žive u njima i poslije 23. godine – rekla je Krivokapićeva.
)){kind=small}
