BIJELO POLjE – S prekjučerašnjeg sastanka penzionera i invalida rada s najnižim primanjima poručeno je da ih je izdalo strpljenje i da se spremaju da povuku radikalnije poteze kako bi se izborili za svoja prava.
-Obraćali smo se svim relevantnim institucijama u Crnoj Gori, počevši od premijera
Duška Markovića do predsjednika države
Mila Đukanovića, a obratili smo se i ministru rada i socijalnog staranja
Kemalu Purišiću, kao i gradonačelniku
Petru Smoloviću. I niko se nije udostojio da nam makar odgovori- kaže
Marko Hajduković, predsjednik udruženja, prenoseći stav koji je usvojen na sastanku da nije pristojno da nadležni ignorišu peticiju s imenima preko hiljadu nevoljnika.
Penzioneri s najnižim primanjima su peticiju s više od hiljadu potpisa uputili nosiocima najviših državnih i lokalnih funkcija.
-Jedinstvena ocjena sastanka je ta da smo zasigurno najugroženija populacija, da je među nama najveći broj starih, iznurenih i bolesnih. Ugroženi smo i nemoćni. Ovako stari i bolesni nijesmo u stanju da privređujemo, jer su nam oslabile radne sposobnosti, kaže Hajduković.
Dodaje da je bilo predloga da se pridruže građanskim protestima koji se održavaju u Podgorici.
-Tu odluku još nijesmo donijeli i ako se na nju odlučimo ona ne bi bila političke prirode već bismo isključivo bili motivisani egzistecnijalnim razlozima - ističe Hajduković.
Naglašava da su razočarani što se niko od onih kojima je peticija upućena nije udostojio ni da im odgovori.
-Odlučili smo da ih ponovo upozorimo, ovog puta najozbiljnije i najoštrije da nas ne primoravaju da preduzimamo radikalnije poteze. Imamo primanja između 120 i 170 eura. Kako s tim iznosom da preživimo- pita Hajduković.
Sveukupan materijalni položaj stanovnika bjelopoljske opštine je, kako ocjenjuje, krajnje nezavidan.
-To se posebno odnosi na najugroženije, odnosno na penzionere, koji imaju najmanja mjesečna primanja. Zato smo mi, penzioneri s najnižim primanjima, među kojima je i najveći broj invalidskih penzionera, održali još jedan sastanak i iskazali ogorčenost odnosom nadležnih prema našim problemima. Pošto nam ranije nisu ni odgovorili na upućenu peticiju, odlučili smo da ih ponovo upozorimo da nas ne primoravaju da preduzimamo radikalnije mjere. Iako smo bolesni i stari, očigledno je da ćemo biti prinuđeni da dignemo glas protiv nepravde i muke koja nas je zadesila. Čekamo da nas pozovu jer jedva sastavljamo kraj s krajem-prenosi Marko Hajduković poruke sa sastanka.
M.N.
Ponekad nemaju ni dva obroka dnevno-Ovako teško vrijeme nikad nije bilo. Kako se snalazimo, teško je objasniti. Od ove crkavice preživljavamo, odnosno imamo kupimo neophodne ljekove i platimo struju i vodu... Često nemamo ni po dva obroka, a još moramo da finansiramo djecu koja su ostala bez posla, usled stečaja i likvidacije fabrika i zatvaranja radnih mjesta, pa i unučad koja traže da izađu sa svojim vršnjacima u grad. Dokad će ova muka da traje, ne znam, ali izdržati se ne može dugo. Penzioneri od svojih više nego skromnih primanja izdržavaju tri generacije. Od penzija moramo da kupujemo drva, plaćamo komunalije, vodu, struju, opremamo unučad za školu, studente na studije, da nabavimo nešto za zimnicu, a odakle, ni sam ne znam – kaže Hajduković.
)){kind=small}
