PLUŽINE –
U gradnji novog naselja Plužine nakon 1970. godine učestvovalo je na stotine radnika iz brojnih preduzeća Crne Gore i bivše Jugoslavije. Godinama su vrijedno radili da bi stanovništvu Plužina, kojem je staro naselje potopljeno zbog HE „Piva“, stvorili nove uslove za život. Iz tog zajedničkog rada rađala su se prijateljstva koja do danas žive, a svjedok tome je jučerašnji skup u plužinskom selu Goransko.
Novak Knežević iz sela Zenica kod Pljevalja, Nikšićani
Milić Kankaraš iz Golije i
Milivoje Radulović iz Prage
, Sava Lučić, Radenko i
Radivoje Bakrač i
Rajko Ćalasan iz Pive prije više od 40 godina su se družili tokom rada u Opšte-građevinskom preduzeću (OGP) u Plužinama. Društvo se od tada nije sastajalo, niti su jedan za drugog bilo šta znali tokom proteklih decenija jer ih je život svakog ponaosob odveo na svoju stranu. Prije 7-8 mjeseci Radulović i Radenko Bakrač slučajno su se sreli upravo u novim Plužinama i od tada je njihovo drugarstvo ponovo oživjelo.
– Nas nekoliko iz Pive smo se sretali, ali za ove iz Pljevalja i Nikšića nijesmo znali ništa. Godine su prolazile, a i život svih nas je bio takav da nijesmo imali kontakta, mada vrijeme koje smo zajedno proveli nikada nijesmo zaboravljali, a ono je bilo drugačije od ovog danas. Nijesmo gledali ko je odakle, niti koje je vjere. Pravog i iskrenog drugarstva, kakvo je bilo naše, više nema, ispričao je Lučić (87), najstariji od njih.
Njihov domaćin juče je u Goransku bio Radenko Bakrač, koji je punog srca otvorio vrata svog doma starim prijateljima.
– Nemam rođene braće, ali ovi ljudi koji su mi danas u gostima su mi kao rođena braća. Kada smo se sreli to mi je bio jedan od najradosnijih trenutaka u mom životu, vratili su me u srećno vrijeme prije oko 40 godina, istakao je Bakrač.
Krivac za ponovni okup „stare družine“ je Radulović, u ono vrijeme najmlađi radnik OGP-a među njima, a posao u toj firmi tada mu je bio i prvi. Prije pola godine kod njega u Pragi bio je njihov prvi susret.
– U radničkom naselju u Plužinama živjeli smo ja, Kankaraš i Knežević. Ostali su bili iz Pive pa su putovali do svojih sela, ali smo se intenzivno družili, jedni drugima bili iskreni prijatelji. Svjedočimo pravo drugarstvo i nakon toliko godina, drugarstvo bez ikakvih interesa, kazao je Radulović.
Milić Kankaraš ima 78 godina i za vrijeme provedeno u Plužinama kaže da je najljepše u njegovom životu.
– Bilo je to veliko gradilište, gradila se Opština, hotel, škola, nekoliko stambenih zgrada. Sklapala su se prijateljstva, rodbinske veze, poznanstva sa divnim ljudima kao što je ova moja družina. Ipak, kao što vidite, nijesmo se gledali više od 40 godina a sve je ostalo isto kao onda, kaže Kankaraš.
Drugarstvo, koje je trajalo nekoliko godina su oživjeli, ističe Radovan Bakrač, u ono vrijeme zanatlija-tesar. Rajko Ćalasan u OGP-u na gradnji novih Plužina proveo je svega dvije godine, koliko i druženja sa starim prijateljima.
– Za nas koji smo iz Pive vrijeme je drugačije prolazilo jer smo se sretali. Čak sam se i orodio sa Radenkom Bakračem, njegova ćerka je moja snaha, istakao je Ćalasan.
B.B.
Potrebne godine da se propušteno nadoknadiNovak Knežević kaže da u ono vrijeme nije bilo nimalo lako napustiti porodicu i rodni kraj i otići u neko drugo mjesto. U Plužinama je, ipak, osim Pivljana sreo i ljude iz drugih gradova sa kojima je proveo nekoliko divnih godina.
– Radilo se mnogo, ali se imalo vremena i za druženja. Kada me je Radulović pozvao nijesam mogao da vjerujem, odjednom su se naprečac vratila sjećanja od prije 40 godina. Slijedi nam, nadam se, još dugo godina ovakvih susreta, barem jednom godišnje u narednih 30 godina. Dosta toga smo propustili, treba to ispričati, treba upoznati porodice, naglašava Knežević koji je na gradilištu bio među najboljim tesarima.
)){kind=small}
